Trgovina ljudima u BiH – Vijest koja se preskače

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Procjenjuje se da je trenutno u svijetu 1,2 milijuna djece žrtava trgovine ljudima, koja se iskorištavaju protiv svoje volje. Bosna i Hercegovina je zemlja porijekla, tranzita i odredišta za trgovinu ljudima i djecom, a treću godinu zaredom stavljena je na nadzornu listu američkog State Departmenta zbog trgovine ljudima i zbog neadekvatnog odgovora na taj problem, iako je problem evidentno u porastu.

''Nažalost, većina žrtava trgovine ljudima u BiH su djeca. To je jedan problem koji je u znatnoj mjeri prisutan u BiH i u čitavom svijetu, i to je problem o kojem se još uvijek jako malo zna. Broj od 1, 2 milijuna djece žrtava trgovine ljudima odnosi se na one žrtve koje su identificirane, za koje je utvrđeno. Međutim, problem je što identifikacija nije uvijek onakva kakva bi trebala biti tako da dosta djece žrtava trgovine ljudima, ali i odraslih žrtava, uopće ne bude identificirano niti će ikad biti'', govori za Bljesak.info Abida Pehlić ispred Udruženja 'Novi put'.

Prosjačenje - najvidljiviji oblik

Najvidljiviji oblik trgovine djecom u BiH je zapravo to prisilno prosjačenje. Svakodnevno u BiH, u većim i u manjim sredinama, možemo uočiti znatan broj romske djece koja borave na ulici i prisiljena su na prosjačenje.

''To je taj problem koji mi golim okom možemo jako brzo i lako uočiti. Vidimo da su ta djeca prisiljena da borave na ulici, da su im uskraćena neka osnovna dječja prava, kao što je normalno odrastanje, normalno djetinjstvo, pravo na igru, pravo na obrazovanje'', govori Pehlić čije Udruženje u suradnji sa članicama Mreže bosanskohercegovačkih nevladinih organizacija za borbu protiv trgovine ljudima RING, realizira projekt podizanja svijesti o trgovini djecom u Bosni i Hercegovini pod sloganom 'STOP trgovini djecom'.

Uz prosjačenje, velik broj djece su žrtve online eksploatacije, žrtve trgovine ljudima u svrhu proizvodnje materijala na kojima se prikazuje seksualno iskorištavanje djece. Velika većina te djece se ne identificira zato što recimo djeca čak ni sama ne priznaju roditeljima da su postale žrtve iskorištavanja putem Interneta.

Obeshrabrene žrtve

''Ako roditelji saznaju da je dijete žrtva iskorištavanja od neke odrasle osobe putem Interneta, roditelji često odluče da to zataje, da ne prijave slučaj jer znamo kakva smo sredina da smo skloni senzacionalizmu, da smo skloni etiketiranju osoba. S druge strane imamo jako malo procesuiranih slučajeva trgovine ljudima. Znači ako je trgovina ljudima već dugi niz godina prisutna u BiH jako su male brojke osuđenih osoba koje su se tim bavile, također nemamo fond za obeštećenje žrtava trgovine ljudima. Znači žrtva i ako je postala žrtva, ako želi da dobije neku naknadu upućuje se na podnošenje privatne tužbe protiv počinitelja'', pojašnjava i dodaje kako je to jedan dugotrajan proces i žrtve su obeshrabrene od bilo kakvog podnošenja zahtjeva za zaštitu, pružanje pomoći.

Problem je i što je sve ovo još uvijek nepoznanica u BiH unatoč tome što smo mi odavno prepoznati kao zemlja porijekla žrtava trgovine ljudima. Nekad davno, krajem devedesetih godina prošlog stoljeća smo bili zemlja odredišta, no to se znatno promijenilo, a svijest je još uvijek ostala ista.

''Ljudi kad naiđu na neku vijest trgovina ljudima oni to nekako preskoče, nije im to zanimljiva vijest. Kod nas je trgovina ljudima jednaka trgovina ljudskim organima, to je najčešća asocijacija. Roditelji još uvijek nisu svjesni da dijete može postati žrtva trgovine ljudima u svrhu proizvodnje materijala na kojem je prikazano seksualno iskorištavanje djece a da dijete ne izađe iz kuće. To je zapravo sad trend koji je u porastu, ne samo kod nas, nego svugdje u svijetu. Zato što je jedno dijete dostupno svakoj osobi u bilo kojem kutku svijeta, svatko od nas je dostupan osobama koji imaju Internet. Internet je nešto gdje su djeca jako nezaštićena. Djeca jedino vjeruju profilnoj fotografiji, ako vide da se neka osoba smiješi na fotografije misle da je to točno, da je to ta osoba'', pojašnjava Pehlić čija se kampanja provodila uz podršku zajedničkog projekta Europske unije i Vijeća Europe 'Prevencija i borba protiv trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini'.

Cilj kampanje je podizanje javne svijesti o rizicima i svim pojavnim oblicima trgovine djecom među djecom i mladima, njihovim obiteljima, starateljima, domovima za djecu bez roditeljskog staranja, nadležnim institucijama, kao i sprječavanje i umanjenje rizika od postajanja žrtvom trgovine djecom u BiH, kroz umrežavanje nevladinog i vladinog sektora i povećanje informiranosti opće javnosti.

Predodređeni za takav život

Kampanji se na području Mostara pridružilo i Udruženje 'Žene BiH' koje postoji već od 2000. godine od kada imaju i svoju Sigurnu kuću koja služi kao utočište ženama žrtvama svakog oblika nasilja. Pretežno je u pitanju obiteljsko nasilje ali su također pružili sklonište i ženama i djeci koji su bile žrtve trgovine ljudima.

''Kroz to iskustvo, te žrtve, pogotovo djeca su skoro pa sto posto bila upletena u slučajeve prisilnog prosječena. Radi se većinom o djeci Romske populacije. Nažalost katastrofalni su podaci da su oni čim se rode predodređeni za takav život i da drugi i ne znaju'', govori za Bljesak.info Arnela Buzar ispred Udruženja 'Žene BiH'.

Kroz ovaj projekt provedene su i dvije ulične akcije u Mostaru, kojima se također pokušava podignuti svijest javnosti na ovaj problem.

''Nećemo na ovome stati, to je problem koji se tiče sviju nas, utječe na čitav grad, na funkcioniranje. Pokušavamo preko relevantnih institucija da se uradi što se može, no prvenstveno mislimo da se o tome nedovoljno priča. Nedovoljno se posvećuje pažnja jednoj tako bitnoj stvari, ranjivoj, ako ne i najranjivijoj kategoriji društva. Zaista kroz sve segmente života, od obrazovanja, zdravstva pa nadalje, način na koji oni žive je zaista ispod svake humane razine. Mi radimo na osnaživanju žena koje pripadaju marginaliziranim grupama. To su pretežno žene žrtve svakog oblika nasilja, žene Romkinje, žene koje pripadaju drugim marginaliziranim grupama, žene koje su s invaliditetom, samohrane majke, iz ruralnih područja itd. Često se susrećemo s ovom populacijom i zaista nekog pomaka velikog, nažalost, ne vidimo'', objašnjava.

Zbirni podaci iz najnovijih službenih izvještaja Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Sjeverne Makedonije i Srbije pokazuju da djeca predstavljaju većinu potencijalnih i identificiranih žrtava trgovine na Zapadnom Balkanu, oko 66 posto u 2020. godini. Najčešći oblici trgovine djecom su seksualno iskorištavanje, dječja pornografija, prisilni brak, prisilno prosjačenje i prisilni rad.

Pehlić ukazuje i na problem mladih ljudi koji traže načine da napuste BiH, da prihvate zaposlenje bilo gdje van granica BiH.

Mladi u potrazi za poslom

''Mnogi od njih posežu za Facebook i Instagram oglasima, čak i oglasima zalijepljenim na drveću. To je jako pogrešno jer ne znaju tko su ti ljudi koji nude posao. Često u samom oglasu nema nikakvih informacija tko je poslodavac. Bh državljani s našom putovnicom ne mogu raditi u zemljama EU dok ne dobiju radnu i boravišnu dozvolu. Trgovci ljudima često ponude zaposlenje da će oni završiti svu tu papirologiju. Nedavno smo imali slučaju u Sloveniji gdje su građani iz BiH bili žrtve radne eksploatacije, što je također veliki problem'', govori Abidić.

Na upit o suradnji s predstavnicima vlasti i konkretnijim koracima ka rješavanju ovog problema, Pehlić govori kako imaju odlučnu suradnju, no da je problem svijest stanovništva i da je potrebno što više raditi na tomu.

''Projekti kao ovaj i ova kampanja koju provodimo su upravo jedan od načina podizanja svijesti i sprečavanja da osoba, a pogotovo dijete, ne postane žrtva trgovine ljudima. Naravno pojačati i kazneno gonjenje, osnaživanje žrtava i kompenzaciju za žrtve'', odgovara.

Vlast okrenuta ka drugim stvarima

Njezina kolegica se slaže te dodaje kako oni, kao nevladin sektor, rade sve ono što mogu, no njihove ovlasti su limitirane.

''Teško je nametati vlasti ikakva mišljenja i ikakve ideje, politika je u ovoj državi okrenuta ka nekim drugim stvarima, no smatramo da treba početi od početka. Sklanjati ih s ulice i pružiti priliku da se integriraju u društvo, početi sa obrazovanje, zdravstvenom zaštitom, pa onda ići dalje. Oni sami nedovoljno znaju o stanju u kojem žive i dokle god oni ne znaju da imaju problem ne mogu ga početi rješavati niti željeti da ga riješe'', zaključuje Buzar.

Podsjećamo, 2020. godine je identifikovano 70 potencijalnih žrtava , trgovine ljudima, od čega je 35 žrtava bilo maloljetno. Kampanja se tijekom lipnja provodi u ciljanim regijama povećanog rizika za trgovinu djecom na širem području BiH, u partnerstvu s organizacijama članicama Mreže “RING” i u suradnji sa institucijama nadležnim za sprječavanje trgovine ljudima i djecom kroz javne događaje i online kampanju.