Tuga u selima poginulih rudara: Bili su dobri prijatelji i čestiti radnici

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kakanj i okolna sela Veliki Trnovci, Ratnje i Gornji Lučani iz kojih su četiri poginula i dva ozlijeđena rudara u rudarskoj nesreći koja se dogodila u trećoj smjeni jame Begići-Bištrani Rudnika mrkog uglja Kakanj obavijeni su tugom.

Iz Velikih Trnovaca, rudarskog sela, su i rođaci Nermin i Haris Mušija, poginuli i ozlijeđeni rudari. Svakodnevno su zajedno odlazili i vraćali se s posla. Ispred Nerminove obiteljske kuće čuju se samo plač i jauci. Iza njega je ostala supruga, majka, sestra i brat. Susjedi kažu da je bio divan čovjek, a nedavno je ostao bez oca.

Od bliskih članova obitelji nitko nije bio u stanju govoriti. Hasan Velić, Nerminov zet, kazao je za AA da je bio dobar drug, dobar i čestit radnik, koji je u radniku radio dvije godine.

"To najbolje znaju njegove kolege koji su s njim radili. Tuga, jad, čemer, bol... Ima suprugu, majku i brata na zavodu za zapošljavanje. Otac je umro prije deset mjeseci", ispričao je Velić. Naglašava da se obitelj još nije oporavila od jedne tuge, a pogodila ih je druga.

Ferida Mušija, supruga teže ozlijeđenog Harisa, kazala je za AA da je jutros posjetila muža u bolnici i da nije imao bolove.

"Stanje mu je bilo dobro. Ljudi su išli da mu daju krv. Ne znam da li će sutra sve biti spremno za operaciju. Treba operirati nogu. Ima lom iznad koljena. Bila sam kod njega samo pet minuta, nisu mi dali više. Jutros mi nije bilo dobro. Nisam vjerovala da je živ. Kada sam ga vidjela bio je dobro. Neka je živa glava pa kad bi na jednom mjestu sjedio", ispričala je Ferida.

Kako kaže, Haris je u šoku, nije znao da su poginula četvorica njegovih kolega i prijatelja.

"Rekli smo mu i to ga je pogodilo. Nermin i on su rođaci. Bio im je nadzornik", naglasila je Ferida, koja je rekla da je Haris 18 godina radio u rudniku i da će za sedam-osam godina u mirovinu.

Kako kaže, u selu ima još rudara.

"U posljednje vrijeme puno je rudara otišlo u mirovinu", ispričala je Ferida.

Tuga je i ispred kuće Sejada Gađuna u Gornjim Lučanima. Fikret Gađun, brat poginulog Sejada sa suzama u očima priča o bratu i trenutku kada je saznao za rudarsku nesreću u u jami Begići-Bištrani Rudnika mrkog uglja Kakanj. Kaže da je iza Sejada ostala supruga i dvoje maloljetne djece.

"Stariji sin je četvrti razred, a mlađi ima 5,5 godina", ispričao je Fikret. Informaciju o nesreći doznao je od kolega na poslu.

"Nažalost, oni su mladi, neiskusni i oni su njih vjerojatno gurali. Stariji nisu htjeli ići tu. To je nova jama", pojasnio je Fikret. Sejad je ranije radio u zeničkoj Željezari, a oko dvije godine je u kakanjskom rudniku.

"Bio je sedam dana na godišnjem i baš meni kaže 'evo zovu me na posao, moram prekinuti godišnji'. Sinoć prva noćna i eto to se dogodilo. Šok je. Babi je 80 godina. Sada je sve na meni. Sav teret je na meni, žena i dvoje djece", poručio je Fikret.

Fikret i Sejad su imali još jednog brata koji je poginuo pred kraj rata, 1995. godine.

U selu Ratanj, u obiteljskoj kući Mije Stojčića tužni prizori. Okuplja se obitelj, dolaze sa svih strana pomoći i pružiti utjehu ožalošćenoj obitelji. Nitko nije bio u stanju razgovarati sa novinarima, ali susjedi kažu da je Mijina supruga pred porodom dok oko kuće šeta drugo dvoje maloljetne djece, još ne znaju što se događa. Ista situacija je i ispred kuće Muhameda Sarača u Kaknju.

U nesreći koja se dogodila preksinoć poginuli su Muhamed Sarač (rođen 1968. godine), Nermin Mušija (1977.), Mijo Stojičić (1976.) i Sejad Gađun (1971.), a ozlijeđeni su Haris Mušija (rođen 1972.) i Džemal Ibrahimspahić (1980.).