U Mostaru podignuto 40 spomenika bošnjačkim, a 15 hrvatskim žrtvama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon rata su u Bosni i Hercegovini podignuti brojni spomenici žrtvama. Država, međutim, nema evidenciju, kao ni same općine, koje izdaju dozvole.

U pojedinim općinama, prema istraživanjima, podignuto je i više od 70 spomenika, i to uglavnom u čast palim vojnicima, piše Al Jazeera.

Spomenik na mjestu pogibije osam pripadnika Hrvatskog vijeća obrane postaje sporan kada se u obližnju zgradu useljava Gradska uprava Mostara. Rasprave može li u dvorištu stajati ovaj spomenik donijele su postavljanje spomenika poginulim iz Armije Bosne i Hercegovine, ali bez dozvole. Ubrzo potom, podmetnutim eksplozivom se urušava.

Nepoznate osobe su ga postavile, a još su nepoznati i rušitelji. Rješenje se još čeka. Spomenici su jedna od najosjetljivijih tema i dva desetljeća nakon rata. Grade se najčešće po principu - svako svojima i bez odobravanja onih drugih.

"Treba ohrabriti civilno društvo u lokalnim zajednicama da se prepoznamo zajednički u boli svih. A ne, dakle, da uvijek insistiramo na nekim pojedinačnim, monoetničkim sjećanjima, koja naprosto nisu kriterij istine", kaže Nerzuk Ćurak, profesor Univerziteta u Sarajevu.

Pristup je, međutim, takav da o spomenicima nakon devedesetih u Bosni i Hercegovini nema ni službene statistike.

"Vlasti u Bosni i Hercegovini ni ne znaju kakvih, gdje i koliko je spomenika podignuto nakon proteklog rata. Zato su se angažirale nevladine organizacije. Posao privode kraju. Ono što je za sada definitivno je da na području Bosne i Hercegovine takvih spomenika ima preko 2.500", dodaje.

U Mostaru, prema do sada prikupljenim podacima, 40 je spomenika bošnjačkim, a 15 hrvatskim žrtvama. No, popis nije konačan.

Po broju spomenika prednjači Doboj - ima ih 74. Kad su u pitanju entiteti, dvostruko je više spomenika u Federaciji Bosne i Hercegovine nego u Republici Srpskoj. Prikupljanje podataka nije lak posao.

"U nekim slučajevima se nije mogla ostvariti komunikacija s općinskim službama, ili iste nisu imale nikakve podatke, ili samo o jednoj etničkoj skupini. Tada se pristupilo traženju od udruženja, vjerskih institucija da bi se izradila potpuna centralna evidencija", navodi Edvin Ćudić Kanka iz Udruženja za društvena istraživanja.

Pojedine općine nisu iskazale interes za ovu temu, poput Ljubuškog, Banje Luke ili sarajevske općine Centar.

Iz Trebinja su, pak, odgovorili kako bi otkrivanje spomeničkih podataka moglo ugroziti interese RS-a.