U Osijeku umro jedan od posljednjih nacističkih čuvara

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pripadnik Totenkopfa (Mrtvačke glave), zloglasne jedinice u sastavu nacističkog Waffen SS-a Jakob Dencinger (92) umro je proteklog tjedna u Osijeku, gradu u kojem je nesmetano živio od 1990. godine.

Dencinger je bio čuvar nacističkih konclogora u Auschwitzu, Mauthausenu, Buchenwaldu i Plaszowu, no iako se sumnjalo da bi mogao biti odgovoran za ratne zločine koji su u tim logorima počinjeni, Dencingeru nije suđeno.

Američke vlasti krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća protiv Jakoba Dencingera pokrenule su istragu kad se otkrilo da je zatajio svoju nacističku prošlost. On je, naime, 1956. godine prilikom useljenja u Sjedinjene Države, kamo je otišao iz Jugoslavije, prešutio svoju pripadnost zloglasnoj jedinici Totenkopf, kao i to da je bio čuvar u čak četiri logora smrti.

No, kad je istraga pokrenuta i kad su ga američke vlasti pozvale da se o tome izjasni, Dencinger je doslovce preko noći pobjegao u Kanadu, odatle u Njemačku, a onda se 1990. (pred ratni vrtlog koji se nadvio nad Jugoslavijom) našao u Hrvatskoj i nastanio u Osijeku, samo nekoliko kilometara od mjesta Čepin, gdje je rođen 29. lipnja 1924.

U Acronu, u saveznoj američkoj državi Ohio, gdje je razvio biznis, bježeći od mogućeg progona ostavio je suprugu i sina i u središtu Osijeka kupio dva stana, koje je spojio u jedan. Predstavljao se kao bogati američki umirovljeni biznismen koji se vratio u domovinu, šireći priče kako su Sjedinjene Američke Države (SAD) nesigurna i opasna zemlja i kako ondje čovjek može stradati i biti opljačkan ako se zaustavi na kakvoj cesti ili autoputu.

Među susjedima Dencinger je slovio kao miran, povučen ali veseo čovjek koji uživa u društvu i rado časti poznanike. Svoju nacističku prošlost nikome nije spominjao, a kad su prije dvije godine mediji u Hrvatskoj otkrili da jedan od svega nekoliko još živućih čuvara nacističkih logora boravi u Osijeku, povukao se, rijetko je izlazio i odbijao svaki kontakt s novinarima.

Kad ga je u siječnju 2014. taj novinar nazvao na telefonski broj prijavljen u javnom imeniku i rekao da bi s njim želio popričati o tome što je radio tijekom Drugog svjetskog rata, Dencinger je odrješito odgovorio “Nemam interesa s vama razgovarati.”

Samo nekoliko mjeseci nakon što je otkriveno da čuvar nacističkih logora u Auschwitzu, Mauthausenu, Buchenwaldu i Plaszowu nesmetano živi u Osijeku, sredinom lipnja 2014. američke su vlasti u saveznoj državi Pennsylvania uhitile Johanna Breyera (89), čuvara u koncentracijskom logoru Auschwitz. I Breyer je, baš kao i Dencinger, bio pripadnik Waffen SS-a. Nakon Drugog svjetskog rata, iz tadašnje je Čehoslovačke, na isti način kao Dencinger iz Jugoslavije, Breyer emigrirao u SAD.

Obojica su prilikom useljenja prešutjela svoju nacističku prošlost i dobila američko državljanstvo.

Nijemci su protiv Breyera 2012. otvorili istragu, sumnjajući da je kao čuvar nacističkog logora u Auschwitzu odgovoran za smrt više tisuća Židova. Bio je uhićen nakon naloga njemačke vlade koja je zatražila njegovo izručenje. No, dan nakon što su SAD krajem srpnja 2014. odobrile njegovo izručenje, Breyer je umro.

Kad su novinari agencije Associated Press (AP) kasnije te godine posjetile Osijek i, pripremajući temu o osobama koje su u SAD-u bile osumnjičene za ratne zločine a primale su američke mirovine, neuspješno pokušale razgovarati s Dencingerom, u Kongresu SAD-a pokrenuto je donošenje zakona kojim će osobe poput Dencingera, svojedobno u SAD-u osumnjičene za ratne zločine, ostati bez isplate novca iz fonda socijalnog osiguranja. One su taj novac primale zahvaljujući svojedobnoj nagodbi s američkim Ministarstvom pravosuđa da im mirovina neće biti uskraćena ukoliko pristanu napustiti zemlju ili ako nestanu prije deportacije.

Upravo to učinio je Dencinger kad je, saznavši da je u SAD-u osamdesetih godina prošlog stoljeća počela istraga o njegovoj nacističkoj prošlosti, žurno napustio tu zemlju.

No, iako je broj osoba poput Dencingera u vrijeme donošenja tog zakona bio iznimno mali (bilo ih je navodno samo četvero) bio je to izraz odlučnosti američkih vlasti da takve osobe više ne mogu primati mirovinu pa je Dencinger ostao bez 1.500 dolara mjesečno.

Hrvatske vlasti pak nisu se potrudile istražiti Dencingerovu nacističku prošlost i jedino što su učinile bilo je pokretanje tzv. istražnih radnji, što je prvi korak koje čini Državno odvjetništvo (tužiteljstvo) kad ima indicije ili sumnje u počinjenje kaznenog djela. Te takozvane istražne radnje započele su odmah nakon što su mediji otkrili Dencingerovu nacističku prošlost. No, iako je od tada prošlo više od dvije godine, Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku nije se odmaklo dalje od toga.

''Dencinger je u međuvremenu, 11. veljače, umro. Njegov sin Anthony, u ime svoje supruge i djece, dao je veliku osmrtnicu, preko pola stranice u lokalnom osječkom dnevnom listu u kojem je, uz obavijest o smrti, napisao isto ono što si je Dencinger, za života, dao uklesati na mramorni spomenik grobnice u kojoj je pokopan: Ponosni smo što smo te imali, sretni što smo s tobom bili, i vječno tužni što smo te izgubili'', prenosi Justice Report, online publikacija Balkanske istraživačke mreže BiH.