21 godina od zločina na Badnju večer i ubojstva članova obitelji Anđelić

Tekst članka se nastavlja ispod banera

24. prosinca na Badnju večer, oko 21.30 sati iz vatrenog oružja Muamer Topalović, ubio je Anđelka Anđelića, rođenog 1935. godine, njegove kćerke Maru, rođenu 1955. godine i Zorku, rođenu 1973. godine, a teško je ozlijeđen Anđelkov sin Marinko, rođen 1972. godine.

Trostruko ubojstvo u njihovoj kući u Kostajnici (kod Konjica) počinio je na Badnji dan 2002. godine.

Od očevidaca i preživjelih od tog događaja je Marinko Anđelić, koji živi u Kostajnici gdje svaki dan dolazeći na sv. Misu gleda sliku u kostajničkoj crkvi na kojoj se nalaze obijene žrtve na Badnju večer. Ove godine se obilježava 20 godina od tog monstruoznog zločina, Marinko i dalje ima vjeru u Boga, ali i snagu oprosta, ali ne zaborava!

Don Marin Marić, župnik u Kostajnici, rekao je “I nakon dvadeset godina svima nama još u glavama odzvanja taj Badnjak, svi smo svjesni da se to u našem mjestu i okruženju nije smjelo niti trebalo dogoditi, svi mi za tim žalimo kako katolici tako i Bošnjaci i pravoslavci. Nije lako s tim živjeti, nije lako tješiti ožalošćene, a nije lako ni razumjeti taj zločin! Mi vjernici uz to što žalimo za tim činom, molimo dobrog Boga za duše pokojnika, a nama koji kročimo zemljom želimo snagu u borbi za život, te da i ovaj Badnjak bude ohrabrenje i snaga u svemu. Moram napomenuti da unatoč svim događajima i slučajevima, katolička Crkva je prisutna u Kostajnici. Svećenik svaki dan viđa i Marinka i ostale vjernike. Točnije svećenik je tu uz svoje vjernike, koje iz dana u dan poziva na vrelo milosti, vrelo oprosta i vrelo ljubavi, ali da svojom postojanošću svjedoče svoj identitet! I nakon svega i svih događaja ostaje nam živjeti, moliti, pozivati i govoriti, da je dobro i dobrota jedini jamac sretnog i radosnog života u ovom našem Klisu, i ovoj našoj suznoj dolini“, rekao je don Marić Marin.

Pitanje koje poslije svega postavljamo glasi – jesmo li, posebno nadležni, nešto naučili iz svega ovoga. Što se danas čini da više nikada ne dođe do ovakvog i sličnih zločina. Činimo li dovoljno...