Ustavni sud BiH djelomično uvažio apelaciju Ranka Debevca

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ustavni sud BiH je zaključio da je došlo do povrede prava na nepristranost suda jer se bojazan suspendiranog predsjednika Državnog suda Debevca o pristranosti suca koji je odlučivao o određivanju pritvora mogla smatrati objektivno opravdanom.

U odluci se navodi da je Obrana Debevca 20. prosinca 2023. podnijela zahtjev za izuzeće suca Branka Perića, kao suca za prethodni postupak. U zahtjevu je, prema odluci, navedeno da Debevec i Perić ''ne razgovaraju od 2016. godine'', kada su bili kandidati za poziciju predsjednika Suda BiH. Zatim je navedeno da je Perić osobni animozitet ''nastavio iskazivati nakon imenovanja prvoapelanta na mjesto predsjednika Suda BiH.''

''Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede prvoapelantovog prava iz Ustava BiH i Europske konvencije. Ustavni sud smatra da se u konkretnom predmetu prvoapelantova bojazan u pogledu pristranosti suca Perića, prilikom odlučivanja o pritvoru, mogla smatrati objektivno opravdanom'', navodi se u odluci Suda, piše Detektor.ba.

Nema kršenja prava na slobodu

Debevec i Osman Mehmedagić, bivši direktor Obavještajno-sigurnosne agencije, uhićeni su 18. prosinca 2023. godine zbog zloupotrebe položaja, po naredbi Državnog tužiteljstva. Nakon toga određen im je jednomjesečni pritvor koji je produžavan do ožujka, kada su im određene mjere zabrane. Debevcu i Mehmedagiću je potom ukinuta mjera zabrane napuštanja boravišta.

Oni su osumnjičeni da su zloupotrijebili položaj i krivotvorili službene isprave. Istraga u odnosu na Debevca kasnije je proširena na primanje dara za trgovinu utjecajem, te lažno predstavljanje i kršenje Zakona o ravnopravnosti spolova.

Istom odlukom, Ustavni sud je zaključio da nema kršenja prava na slobodu i sigurnosti Debevca i Mehmedagića kada su redovni sudovi dali jasne i argumentirane razloge, kako za postojanje osnovane sumnje, tako i posebnog pritvorskog razloga zbog kojeg im je ova mjera određena i produžena.

''Navedeno pravo nije povrijeđeno jer ne postoje okolnosti koje sprečavaju pokretanje krivičnog postupka protiv prvoapelanta. Osim toga, neosnovani su i navodi da apelanti nisu promptno obaviješteni o razlozima za lišenje slobode, budući da je utvrđeno da su o svim razlozima apelanti upoznati u kratkom roku'', navodi se u odluci.

Ustavni sud smatra da su sudac za prethodni postupak Suda BiH prilikom određivanja pritvora, a potom i Vijeće prilikom produženja ove mjere u osporenim prvostupanjskim rješenjima jasno obrazložili na osnovu kojih dokaza su izveli zaključak o postojanju osnovane sumnje da su apelanti počinili krivična djela za koja se terete, stoji u odluci.

Dovoljno dokaza

Dodaje se da je Sud BiH utvrdio da u ovoj fazi postupka postoji dovoljno dokaza koji ukazuju na postojanje osnovane sumnje da su apelanti počinili opisane radnje.

Debevec je, prema odluci, naveo da zbog posjedovanja imuniteta ne može biti krivično gonjen, odnosno da njegovo lišavanje slobode nije bilo zakonito.

Ustavni sud u odluci podsjeća da je imunitet privilegija javnopravnog karaktera koja je data pojedincu kao nosiocu javne funkcije zbog zaštite interesa funkcije koju obavlja, a ne kao privatnom licu zbog zaštite njegovih osobnih interesa.

''Imajuću u vidu zakonske odredbe, Ustavni sud zapaža da iz njih proizlazi da u Bosni i Hercegovini ne postoji apsolutni imunitet sudaca od krivičnog gonjenja'', zaključuje se.

U odluci stoji da apelanti navode da se od dana hapšenja nalaze u de facto samici, jer im je uskraćen kontakt s bilo kojim drugim licem. Uvažavajući sigurnosne procjene Zavoda, apelanti smatraju da ''ipak ne mogu biti uskraćeni za svaki vid socijalizacije''. Također, ukazuju da upućivanje u samicu predstavlja vid disciplinske kazne koja može trajati do deset dana.

''Ustavni sud smatra da postupanje prema apelantima u pritvorskoj jedinici nije dostiglo minimalan stupanj jačine da bi se smatralo nehumanim postupanjem, te da je apelacija neosnovana'', navodi se.

Ovom odlukom je Ustavni sud zaključio da nije povrijeđeno pravo apelanata na zabranu mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja, zbog navodnog boravka u de facto samici, kada ove navode apelanti nisu dokazali, a iz okolnosti konkretnog predmeta proizlazi da ovi navodi nisu osnovani.

Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.