Zaštićeni svjedok: Odveli su nas u garažu i pretukli Mario Mihalj, Emir Brekalo i Jure Kordić

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine izjavio je da su ga u logoru “Vojno” kod Mostara pretukli optuženi Jure Kordić, kao i Mario Mihalj i Emir Brekalo.

Zaštićeni svjedok AB kazao je da je u “Vojno” doveden iz “Heliodroma” i da su vođeni na radove, te da su jedne prilike izvlačili hrvatskog vojnika.

“Kao za kaznu što ga nismo dobro nosili, odveli su nas u garažu i pretukli Mario Mihalj, Emir Brekalo i Jure Kordić”, rekao je svjedok.

Naveo je da su ih udarali nogama i rukama, a Mihalj i Brekalo i palicama. Dodao je ga je Mihalj rezao nožem po tijelu i da je poslije vidio da mu je na leđima ucrtao slovo “U”.

Svjedok AB je ispričao da je zatočenik po prezimenu Kajtazi pao u nesvijest od batina i da ga je Mihalj polijevao vodom, te da je, kada nije došao svijesti, uzeo nož od Kordića i zaklao ga. Dodao je da se isto ponovilo i sa zatočenikom za kojeg misli da se prezivao Ćorojević.

On je kazao da je bio okrenut prema zidu dok se to dešavalo, ali da je krajičkom oka vidio Mihalja i Brekala, jer su mu bili kod nogu, dok je Kordić stajao malo dalje.

Svjedok je rekao da je jedna osoba ušla u garažu i da je bila zgrožena, pitajući one koje su ih tukli što rade. Kazao je da su vojnici izašli i da je potom iz susjednog objekta čuo zvuke gitare i pjesmu.

AB je izjavio da je, kada su se vrata počela otključavati, iskočio iz garaže i počeo trčati.

“Ako se mora glava gubiti, ne mora na tako gnusan način”, rekao je svjedok, dodavši da su za njim pucali i ranili ga, te da se skrivao u koritu Neretve oko 15 dana.

Na pitanja Kordićevog branitelja Nine Gvozdića, kazao je da je ime optuženog čuo od dvojice zatočenika iz Bijelog Polja koje je zatekao u garaži kada je tek bio doveden. Dodao je da mu je njegovo rekla i osoba koja je s Kordićem išla u školu.

Svjedok je potvrdio da je prije odvođenja u logor 1993. godine bio pripadnik Armije BiH.

AB je svjedočio video-vezom uz izmjenu lika i glasa, s lokacije koja, kako je kazala predsjedavajuća Vijeća Enida Hadžiomerović, ne može biti javno rečena. Osim toga, sva pitanja i odgovori su prevođeni određenoj osobi koja je kontrolirala svjedočenje. Nakon svjedočenja AB je upitao je li on zaštićeni svjedok pošto je prije nekoliko dana čuo da je njegov identitet objelodanjen Obranama. Hadžiomerović mu je rekla da je zaštićen i da će mu tužitelj objasniti.

Juri Kordiću, Draženu Lovriću, Dariju Sušcu, Nedžadu Tinjaku, Nuhanu Šikalu, Dariju Mihalju, Stanku Škobiću, Tomislavu Ančiću i Slavku Golemcu se na teret stavlja zatvaranje u logore “Heliodrom” i “Vojno”, progon i teška zlostavljanja bošnjačkog stanovništva Mostara počinjena tijekom 1993. i 1994. godine. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Prve bojne Druge brigade i “Kažnjeničke bojne” Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Tužitelj Seid Marušić pročitao je iskaz preminulog svjedoka Smaila Hubane iz 2006. godine. Svjedok je kazao da su ga iz stana odveli Ivica Kolobara i Tinjak zvani Žuti. Hubana je naveo da je odveden u logor “Vojno”, gdje su on i drugi zatočenici premlaćivani. Među imenima onih koji su ih zlostavljali spominjao je neke osobe koje su ranije osuđene pred Sudom BiH. Ispričao je kako su jedne prilike kopali grobove za četiri zatočenika, koja su, kako im je rečeno, ubijena pri pokušaju bijega.

Tinjakov branitelj Fadil Abaz kazao je da bi svjedoka pitao kako poznaje optuženog. Abaz je napomenuo da u iskazu iz 1993. Hubana uopće ne govori da je poznavao Tinjaka, a da je 1995. naveo da je naknadno saznao za njega. Branitelj je dodao da će dokazati da je optuženi u razdoblju o kojem svjedok govori, ležao u bolnici jer je bio ranjen.

Tužitelj je uložio i materijalne dokaze, čime je okončao izvođenje svojih dokaza.

Nastavak suđenja je 11. travnja.