Zašto je Državni sud opet odbio optužnicu protiv Osmice i Cikotića

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sud Bosne i Hercegovine je po drugi put u manje od tri mjeseca odbio potvrditi izmijenjenu optužnicu Državnog tužiteljstva protiv Osmana Mehmedagića, Selme Cikotića i Muriza Druškića, navodeći u rješenju, u koje je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) imala na uvid, da iz dokaza ne proizilazi postojanje bitnih obilježja krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja.

Nakon što je Sud BiH u posljednjim danima prosinca 2020. godine donio rješenje kojim se odbija optužnica Tužiteljstva protiv Mehmedagića, direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine (OSA BiH), Cikotića, državnog ministra sigurnosti, i Druškića, umirovljenog rukovodećeg uposlenika OSA-e BiH, zbog kaznenog djela zloupotreba položaja ili ovlasti, Tužiteljstvo 17. veljače dostavlja novu, izmijenjenu optužnicu koju Sud također odbija jer nema obilježja kaznenog djela.

Sud: Ne postoji umišljaj

Sud je u svojoj odluci utvrdio da u ovom konkretnom slučaju ne postoji umišljaj osumnjičenih Osmana Mehmedagića i Muriza Druškića, te stoga niti radnje koje su eventualno poduzeli ili propustili poduzeti nemaju obilježje krivičnog djela koje im se optužnicom stavlja na teret. U odnosu na osumnjičenog Selmu Cikotića, Sud je utvrdio da u vrijeme inkriminiranih radnji nije imao svojstvo odgovorne osobe u Ministarstvu sigurnosti BiH.

“Stoga nije ispunjeno bitno obilježje bića kaznenog djela koje mu se stavlja na teret”, navodi se u rješenju o odbijanju druge optužnice koje je potpisala sutkinja za prethodno saslušanje Enida Hadžiomerović.

U rješenju stoji da je Tužiteljstvo dostavilo izmijenjenu optužnicu, s novim dokazima, prema kojoj se Mehmedagić, Cikotić i Druškić terete da su u namjeri stjecanja protupravne imovinske koristi, nanošenja štete i teže povrede prava drugih, iskoristili svoj službeni položaj i ovlaštenja, postupajući suprotno relevantnim zakonskim odredbama koje propisuju prestanak radnog odnosa uposlenika OSA-e u slučaju stjecanja uvjeta za umirovljjenje i reguliraju pitanja sigurnosnih provjera, te kršeći odredbe Odluke o imenovanju Komisije za rješavanje žalbi u postupku sigurnosne provjere, koja propisuje da članovi moraju imati dozvolu za pristup tajnim podacima.

Imenovanje u Komisiju

U optužnici se potom navodi da su odlučili da u Komisiju imenuju osumnjičenog Muriza Druškića i Ismaila Druškića, kako bi donosili odluke u skladu s nalozima osumnjičenog Osmana Mehmedagića, pa je tako osumnjičeni Mehmedagić predložio za člana Komisije osumnjičenog Muriza Druškića, iako je znao da će on 31. ožujka 2020. godine izgubiti pristup tajnim podacima zbog odlaska u penziju. Navodi se da je Mehmedagić pokrenuo proceduru njegovog imenovanja, svejedno ne obavijestivši Ministarstvo sigurnosti o Druškićevoj mirovini, “kako bi doveli u zabludu državni sigurnosni organ i Vijeće ministara BiH”.

Tužiteljstvo navodi da Cikotić nakon što je Vijeće ministara, na prijedlog ministra vanjskih poslova BiH Bisere Turković, donijelo Odluku da se umjesto predloženog člana Komisije imenuje Ismail Sarić, za kojeg je prethodno obaviješten da ne ispunjava uvjet za imenovanje u Komisiju, s obzirom na to da ne posjeduje dozvolu za pristup tajnim podacima, o tome nije obavijestio Vijeće ministara BiH, oštetivši kandidata Sanina Prašovića.

BIRN BiH je u siječnju, nakon što je odbijena prva optužnica protiv Mehmedagića i ostalih, pisao da pravni stručnjaci, među kojima je odvjetica Senka Nožica, to vide kao nedovoljan rad  Državnog tužiteljstva na ozbiljnim predmetima ne vodeći računa o osnovnim pravnim standardima i da “podižu optužnice preko noći”, što dovodi do nepovjerenja i pravne nesigurnosti.

Optužnice - rat protiv političara?

“Stalno se dogođa da iz Tužiteljstva BiH izlaze optužnice koje predstavljaju na neki način rat koje Tužiteljstvo vodi protiv pojedinih političara. Dosta je stručnih osoba iz zemlje i inozemstva koji su kazali da problem pravosuđa u prvom mjestu leži u tužilaštvima i pogotovo u Tužiteljstvo BiH”, rekla je ranije Nožica za BIRN BiH.

U veljači je BIRN BiH objavio da je Sud Bosne i Hercegovine odbio i uređenu optužnicu protiv Vahidina Šahinpašića, inspektora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), zbog protupravnog lišenja slobode i ometanja rada pravosuđa, jer nije dostavljeno dovoljno dokaza koji kvalitativno ukazuju na stupanj osnovane sumnje koji je neophodan za potvrđivanje.

Na kvalitetu optužnica za korupciju upozoravali su i međunarodni stručnjaci.

Nova optužnica nije ponudila dokaznu snagu

U obrazloženju izmijenjenih dijelova optužnice, sutkinja Hadžiomerović navodi da je Sud utvrdio da je u odnosu na Mehmedagića i Druškića urađena intervencija u pogledu činjeničnog opisa radnji koje su poduzeli, a ogleda se u dodatnom opisu postojanja umišljaja na strani osumnjičenih, gdje je detaljno navedeno da su osumnjičeni bili svjesni da Druškić gubi pravo pristupa tajnim podacima i da iz navedenog razloga ne može biti kandidat, pa samim time niti član Komisije.

U odnosu na osumnjičenog Cikotića, Sud je utvrdio da je Tužilaštvo redefiniralo radnju izvršenje kaznenog djela, odnosno izmijenilo način izvršenja djela, s obzirom na to da iz samog činjeničnog opisa proizilazi da je propuštanjem poduzimanja određenih radnji ostvario elemente bića kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, stoji u rješenju.

Sud primjećuje i da izmijenjena optužnica u odnosu na sve osumnjičene sadrži određene nedostatke u pogledu opisa radnje izvršenja kaznenog djela koje im se stavlja na teret, odnosno pravnog opisa navedenih radnji izvršenja.

“Naime, kako se to u činjeničnom opisu navodi osumnjičenima se stavlja na teret da su, između ostalog, propustili da izvrše određene radnje, da bi u pravnom opisu Tužiteljstvo navelo da su osumnjičeni inkriminirane radnje izvršili kao službene osobe iskorištavanjem svog službenog položaja, iako se u činjeničnom opisu jasno navodi da su osumnjičena lica propustila da izvrše određene radnje”, piše u rješenju u koje je BIRN BiH imao uvid, gdje se dodaje kako to upućuje na radnju izvršenja propisanu Kaznenim zakonom – ne izvršivši svoje službene dužnosti.

Uvidom u sadržaje novih iskaza dostavljenih uz optužnicu, prema rješenju, Sud je jasno utvrdio da nisu pružili nove informacije koje bi bile od ključnog značaja prilikom odlučivanja o izmijenjenoj optužnici.

Osobno tumačenje

Iskazi pojedinih svjedoka dopunjeni su isključivo njihovim tumačenjem zakonskih i podzakonskih akata i procedura, kao i postupanja osumnjičenih u vezi s primjenom odredbi navedenih propisa, uz iznošenje vlastitih zaključaka u pogledu eventualno utvrđenih nepravilnosti, pojašnjava se u rješenju.

Kako se navodi, činjenica da se radi isključivo o osobnom interpretiranju i tumačenju propisa od strane svjedoka, kao i činjenica da iz iskaza, kao i dostavljenih dokaza ne proizilazi da su oni prijavili ili upozorili nadležne organe u pogledu uočenih nepravilnosti, dovodi u pitanje dokaznu snagu i relevantnost njihovih iskaza u odnosu na radnje izvršenja kaznenog djela koje se osumnjičenima stavljaju na teret.

“Sud primjećuje da su navedeni svjedoci od strane postupajućeg tužitelja saslušavani i na okolnosti određenih događaja koji nisu obuhvaćeni predmetnom optužnicom, kao i na okolnosti privatnog života i ponašanja određenih osumnjičenih lica, a koji podaci nisu relevantni u ovom krivičnom predmetu”, obrazloženo je u rješenju.

Interpretirajući iskaz

Interpretirajući iskaz svjedoka Ismaila Sarića, Sud je naveo da je on istakao da prilikom imenovanja u Komisiju nije bio svjestan da mu je istekla sigurnosna provjera, te da bi u svakom slučaju sam inicirao pokretanje procedure produženja, a što svakako nije njegova obaveza. Iz ovoga, prema rješenju, jasno proizilazi nepostojanje svijesti na njegovoj strani da je došlo do eventualnog propusta.

U odnosu na osumnjičenog Druškića, svjedok je istaknuo da je pitanje njegovog umirolvjenja bilo na dnevnom redu Komisije, ali da tom prilikom nije utvrđena bilo kakva nepravilnost u odnosu na status Druškića.

“Navedeni svjedok je od strane postupajućeg tužitelja saslušavan i na okolnosti određenih procedura u radu Komisije koje nisu obuhvaćene predmetnom optužnicom, a koji podaci nisu relevantni u ovom krivičnom predmetu”, navodi se u rješenju.

Zaključak Suda je da Tužiteljstvo u odnosu na Mehmedagića i Druškića, niti novim dokazima dostavljenim uz izmijenjenu optužnicu, nije dokazalo postojanje subjektivnog odnosa osumnjičenog prema radnjama za koje se tereti. Sud napominje da ovo krivično djelo zahtijeva postojanje direktnog umišljaja.

U odnosu na Cikotića...

U odnosu na Cikotića, ponovno je nesporno utvrđeno da u vrijeme stupanja na snagu predmetne Odluke, kao i u vrijeme same procedure njenog donošenja, nije imao svojstvo odgovorne osobe u Ministarstvu sigurnosti BiH, odnosno nije niti sudjelovao u kompletnom procesu predlaganja i imenovanja, iz čega jasno i nedvosmisleno proizilazi da nije ispunjeno bitno obilježje bića krivičnog djela koje mu se stavlja na teret.

Sud je našao da je u činjeničnom opisu optužnice Tužiteljstvo propustilo da opiše i dokazima potkrijepi postojanje još jednog od osnovnih obilježja ovog kaznenog djela, a to je korist ili štetna posljedica.

''Stav Suda je da nije dovoljno u optužnici samo paušalno navesti da je radnjama poduzetim od strane osumnjičenih lica istima priskrbljena određena imovinska ili neimovinska korist, odnosno da je drugom licu nanesena kakva šteta ili povrijeđena prava, nego je neophodno jasno i detaljno opisati u čemu se ta korist, šteta ili povreda ogleda te isto potkrijepiti relevantnim materijalnim dokazima'', zaključeno je rješenjem Suda BiH.

U nekoliko izvještaja međunarodnih organizacija istaknut je problem kvaliteta optužnica za korupciju. Tako je u izvještaju EU eksperta Reinharda Priebea navedeno da je ''kvaliteta mnogih krivičnih istraga na vrlo niskoj razini''.

Utjecaj na tužitelje

“Možda najozbiljniji problem koji je uočen je podložnost tužitelja neprimjerenom utjecaju, nedostatak osobne neovisnosti. Pretjeran nivo hijerarhije u strukturama, odsustvo bilo kakve adekvatne zaštite nezavisnosti i sistema odgovornosti su vrijedni spomena. Primijećeno je uplitanje u tekuće predmete, pritisci, prijetnje i zastrašivanje tužitelja, ali i sudaca, što predstavlja razlog za ozbiljnu zabrinutost”, navodi se u izvještaju.

Koncem prošle godine Misija OSCE-a je objavila izvještaj u kojem uočava nedostatak mjera za nadzor nad tužiteljstvima u fazi istrage.

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine tereti, u odvojenom postupku, Mehmedagića i službenika OSA-e Muhameda Pekića da su zloupotrebom položaja u kolovozu 2020. godine pribavili nadzorni snimak iz “BH Pošte” i otkrili identitet pošiljatelja anonimne prijave protiv direktora OSA-e. Sud BiH ih je u veljači prvostupanjskom presudom oslobodio optužbi.