Zašto se čekao posljednji tren da se pripremi revizija?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nevenka Tromp, profesorica na Sveučilištu u Asmsterdamu, 12 godina provela je kao istraživač u Haškom tribunalu. Tromp je godinama bila jedan od najupornijih zagovornika pokretanja revizije presude po tužbi BiH protiv Srbije.

To što je Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH, donio odluku o pokretanju revizije, smatra ona, pobjeda je svih onih koji su se zalagali za reviziju. No, situacija u kojoj je sve rađeno u posljednji trenutak, kako kaže, kod nje stvara određene dileme, pa i strahove kako će proces teći, piše Avaz.

Tehnički problemi

''Odluka o pokretanju revizije pozitivna je stvar. Činjenica da je odluka donesena u posljednji čas, to nije baš dobro. Kao prvo, javnost nije vidjela kako taj nacrt revizije izgleda i koji su to novi dokazi koji se tu predočavaju. To javlja sumnju i zabrinutost da je podnesak za reviziju samo smokvin list, to jest da se podnosi nešto, ali da se ne ide na to da se taj podnesak i prihvati na Sudu kao validan i kao takav uđe u spise Suda. Još postoje neki proceduralni tehnički problemi, kao i to hoće li nove činjenice nađene u posljednjih šest mjeseci zadovoljiti pravni test Suda. To vraća diskusiju na uvijek istu temu: Zašto se čekao posljednji tren da se pripremi revizija'', ističe Tromp.

Ona smatra da je preuranjeno bilo što govoriti o efektu koji bi uspjeh revizije mogao imati na budućnost BiH. U pravnom smislu, kaže, prvi uspjeh je da je Izetbegović odlučio iskoristiti pravnu mogućnost za reviziju, drugi bi uspjeh bio da Međunarodni sud pravde uopće prihvati podnesak koji će mu narednih dana biti dostavljen i treći, prema njoj najznačajniji, uspjeh bio bi da se kroz postupak revizije promijeni presuda za genocid iz 2007. u odnosu na odgovornost Srbije za planiranje i izvršavanje genocida.

''Kako ja to vidim, iz ugla žrtava i preživjelih, nema nekih velikih očekivanja što se tiče pravnih odgovora na masovne zločine i genocid. Mislim da su ta očekivanja splasnula od onog momenta kada nije došlo do presude u slučaju Slobodana Miloševića. Taj antiklimaks nastavio se presudom MSP-a za genocid iz 2007, kao i oslobađajućim presudama Momičilu Perišiću, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću. Ali, oni koji su preživjeli genocid još su zainteresirani za istinu'', ističe Tromp.

Ona smatra da su, što se tiče novih dokumenata koji bi potkrijepili zahtjev za reviziju, za žrtve najvažniji oni dokumenti za koje se još od 2007. zna da su zaštićeni od Beograda kada su predavani Haškom tribunalu. Tu se, kaže, radi o stotinama dokumenta za potrebe suđenja Miloševiću, Perišiću, Stanišiću i Simatoviću.

Istrage o zločinima

Tromp ističe da je vrlo važno da pravni tim koji će zastupati BiH institucionalnim putem zatraži te dokumente od Haškog tribunala, ali i Beograda.

''Ja sam bila zaprepaštena kada sam nedavno imala priliku vidjeti koliko važnih dokaza postoji u krugovima ljudi koji su uključeni u izučavanje i istrage o ratnim zločinima i koji su veoma relevantni za reviziju. Neki od tih dokumenata ravni su onima koje je Karla del Ponte (Carla) zaštitila po dogovoru s Rasimom Ljajićem iz 2005. i čiji nezaštićeni duplikati postoje na raznim mjestima u BiH. Neki su dospjeli u BiH jer je Tužiteljstvo u Hagu imalo obavezu objavljivanja za sve olakšavajuće ili oslobađajuće dokaze. Naprimjer, u slučaju „Orić“ ili „General Delić“, mnogo je dokaza koji pokazuju prisustvo u borbama Užičkog korupsa, 63. padobranske jedinice iz Niša ili 72. specijalne jedinice Vojske Jugoslavije. Ti dokumenti dokazuju direktno prisustvo Vojske Jugoslavije u borbama u Podrinju i na području Sarajeva'', kaže Tromp.

Ratna lojalnost RS-a Srbiji

''Ne trebaju čuditi reakcije koje zbog najave revizije dolaze iz RS-a. Točno je da se radi o odgovornosti Srbije, ali je ovdje u pitanju ratna lojalnost RS-a Srbiji, što u konačnici govori da su zajedno radili u vrijeme počinjenja teških zločina. Mora se znati da genocidni proces nije donio maksimalni rezultat za koje su se oni zajednički borili devedesetih godina prošlog stoljeća, a on je trebao biti odcjepljenje RS-a. Stoga je revizija toliko važna za BiH, jer ona vraća RS tamo gdje i treba biti. Vrlo je važno da se shvati da je Dayton bio najveći ustupak bosanskim Srbima i on ni po koju cijenu ne smije poslužiti kao odskočna daska RS-u da se odšeta u Srbiju'', upozorava Tromp.