Zašto se u Indoneziji događa toliko zrakoplovnih nesreća?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon jučerašnjeg pada indonezijskog Trigian Era u kojem je poginulo 54 putnika i članova posade, ovo je treća velika nesreća na istom području u posljednjih 12 mjeseci

Inodnezijska pokrajina Papua jedno je od najnapuštenijih područja svijeta, mjesto koje je toliko neistraženo da ga znanstvenici nazivaju 'izgubljenim svijetom', a koje je poznato po mnogim neotkrivenim životinjskim vrstama.

Ovih dana tamo se dogodila još jedna tragedija. Zrakoplov Trigian Era ondje je nestao s radara, da bi lokalno stanovništvo ubrzo objavilo da su pronašli olupinu, te se sumnja da ni jedan putnik ni član posade nije preživio.

Budući da se ondašnji arhipelag proteže na 5.000 kilometara na jugozapadu Tihog oceana, zrak i dalje predstavlja najpraktičniji oblik putovanja između različitih dijelova zemlje. No najnoviji incident tek je posljednja u nizu zrakoplovnih nesreća koje su pogodile ovu azijsku državu, inače četvrte na svijetu po broju populacije.

U srpnju je vojni zrakoplov, koji je prevozio 122 osobe, pao u gradu Medanu, pri čemu su poginuli svi koji su bili u zrakoplovu, kao i 21 osoba na tlu. Prošlog prosinca, zrakoplov koji je letio prema Singapuru srušio se ubrzo nakon polijetanja iz Surabaje, pri čemu su je poginulo 162 ljudi, tj. svi koji su se nalazili u zrakoplovu.

Ove nezgode nisu izolirani incidenti, jer je sigurnost indonezijskih zrakoplova toliko loša da im je do 2009. godine EU zabranio da lete u bilo koju od svojih zemalja članica. Zašto Indonezija ima toliko burnu zrakoplovnu povijest?

Odgovor se krije u povezanosti geografije, ekonomije i politike. Naime, kao što smo već naveli, najlakše se diljem arhipelaga kretati zrakoplovima. U siromašnijim krajevima Indonezije, kao što je Papua, infrastruktura puteva i željeznice je jako loša ili nepostojeća, što znači da je nužan avio transport.

Dvadeset godina snažnog ekonomskog rasta koje su uslijedile nakon razornog financijskog kraha istočne Azije 1998. godine, podigli su milijune do statusa srednje klase, te je mnogima korištenje zrakoplova postalo najjednostavnija opcija. Zbog toga su se i avio kompanije poput Trigane mogle pridružiti tržištu.

Diktatura koja je vladala do ostavke Suharta 1998. godine, u današnjoj je demokraciji nezamisliva prošlost. No prema riječima Doshue Kurlancika, stručnjaka za jugoistočnu Aziju, korupcija opstaje u epidemijskim razmjerima, zbog čega je patila, između ostalog, i zrakoplovna industrija.

Piloti, kontrolori leta i mehaničari su loše plaćeni, a vlada nerado pušta ljude izvana da imaju potpun pristup kad se radi o akcijama potraga i spašavanja, možda iz straha da se ne otkrije koliko su nesposobni neki od kontrolora i regulatora zračnog prometa.

Glasnogovornik Trigiana Airlinesa izjavio da je do posljednje nesreće došlo zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta. Iako je moguće da se iznenada zamagli, zatamni i počne puhati jak vjetar bez ikakvog upozorenja, avio kompanija koja je imala 14 velikih nesreća od osnivanja, 1991. godine, ne bi smjela imati takvih opravdanja, prenose Nezavisne novine.