Zašto teroristi napadaju manja mjesta

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U posljednjih tjedan dana svjedočili smo užasu u Münchenu, u kojem je 18-godišnji Iranac ubio devetero ljudi, uništenom miru malog bavarskog gradića u kojem se raznio bombaš samoubojica te brutalnom napadu na svećenika male crkvice u francuskom predgrađu kojem je prerezan vrat.

Netom prije ovih događaja afganistanski tinejdžer je napao ljude u njemačkom vlaku, nasrčući na njih nožem i sjekirom. A prije toga, dogodio se najsmrtonosniji napad od svih ovdje nabrojanih; čovjek je kamionom u Nici pregazio i ubio 84 osobe, a još 200 ih je ranio. Još uvijek je se priča i o napadu na Bruxelles, i Pariz u studenom prošle godine.

Ova godina bilježi ubrzani obrazac napada koji su na ovaj ili onaj način povezani s ISIL-om. Od Turske do Bangladeša, SAD-a i Indonezije. Prema grupi IntelCenter, koja prati i bilježi terorističke napade, od 8. lipnja svaka 84 sata dogodio se jedan teroristički napad koji je izveden od ili inspiriran ISIL-om, i to u gradovima koji su izvan ratne zone, piše CNN.

Napadi u malim mjestima

Više od polovice tih napada nije se dogodilo u velikim gradovima već u mjestima koja “tradicionalno nisu u upasnosti od terorističkih napada”, kažu iz IntelCentera.

Izbijanje nasumičnih, low-tech ali ubojitih napada je samo pojačalo nemir i nesigurnost koju Europa u posljednje vrijeme osjeća, pritom još više oslabivši vjeru koju Europljani imaju u svoje vlade, odnosno u ovom slučaju u njihovu sposobnost da ih obrane od terorizma.

No, smanjilo je i vjeru u pravosudne sustave koje sve češće optužuju za ostavljanje previše opasnih ljudi na slobodi.

Iako je dva puta pokušao doći do Sirije, kako bi se pridružio ISIL-u, Adel Kermiche – jedan od 19-godišnjih napadača koji su ubili svećenika u Francuskoj – pušten je da četiri sata dnevno provodi izvan svog doma.

Iako je nekoliko puta trebao biti deportiran, Daleel Mohammad – bombaš samoubojica koji se raznio u malom bavarskom mjestu Ansbach – još uvijek je bio u Njemačkoj.

Preispitivanje temeljnih društvenih pitanja

Ljudi su prestrašeni. Nijemci zovu svoje radio stanice i dijele svoje strahove. Kažu da se boje otići u shopping centar, izlaziti u javnost.

Užasnuta učiteljica koja je znala jednog od napadača iz Francuske za CNN je rekla da “niti u jednom trenutku ne bi pomislila da bi mlada osoba počinila teroristički napad ovdje, u Saint-Étienne-du-Rouvray”.

U Ansbachu, malom pitoresknom bavarskom mjestu, lokalci prolaze prestravljeni pored caffea pred kojim se mladi čovjek raznio. Ovi napadi su pokrenuli proispitivanje temeljnih društvenih pitanja.

Podržavanje otvorenosti prema svima, liberalne demokracije i pravnog postupka odjednom nestaje pred toksičnom mješavinom ekstremizma i psihoze.

Politički okršaji na cesti

Obavještajni analitičari tvrde da je “puno koordinacije između usamljenih napadača ili malih neslužbenih stanica s jihadi medijima – kako bi se osigurali da će njihova poruka biti odaslana i kako bi dokazali svoju vjernost ISIL-u, bez obzira na to jesu li se ili nisu službeno pridružili njihovim redovima”.

Stoga je stalna javna poruka od ISIL-a posljednjih godinu dana bila: “Ne dolazite u Siriju, ubijajte nevjernike kod kuće”.

Dosadašnji napadi i iščekivanje novih nisu samo rezultat samo rastućeg nemira i straha. Oni su dio stalnih političkih debata, i među građanima.

Novinar CNN-a, koji je ovaj tjedan posjetio mjesto napada u Münchenu, svjedočio je trenutku kad je mladi rođak jedne od turskih žrtava napada zazvao “Allahu Akhbar” tijekom molitve, što je naišlo na ozbiljno vrijeđanje i maltretiranje od okupljenih desničara.

Toliko da su provocirani Turci na kraju vikali “Vaše sestre su sljedeće!”.

Policija je ubrzo uletjela kako bi dvije grupe držala podalje jednu od druge.

Problem pravosuđa i policije

U anketi nakon napada u Nici, više od dvije trećine Francuza reklo je da ne vjeruju vladi da je u stanju boriti se uspješno s terorizmom, što je veliko povećanje u odnosu na prošlu godinu. Premijer Manuel Valls je izviždan od gomile tijekom komemoracije za žrtve.

“Vlada će morati odgovoriti na ovo pitanje: kako su označeni pojedinci, uključujući jednog koji je bio pod kontrolom suda zbog pokušaja priključivanja terorističkoj organizaciju u Siriji, ostavljeni slobodni da počine ovakve napade?” rekao je bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, za kojeg se sve više priča da se želi vratiti na svoj stari posao sljedeće godine.

Francuska je rasporedila 4000 vojnika u Parizu i još 6000 po drugim gradovima. Bavarski premijer Horst Seehofer pozvao je na slične mjere u Njemačkoj, napavši usput Angelu Merkel i njezinu politiku otvorenih vrata.

Građani za internaciju bez suđenja

No, čini se da ni 100 tisuća vojnika ne bi moglo obraniti od ovih nasumičnih napada. Odgovor je, prema Sarkozyju i drugima u desnici, internacija bez suđenja za svakoga tko je pod sumnjom za simpatiziranje džihada.

To bi bilo dramatično odstupanje od njegovanja tradicije zakonskog postupka, no prema posljednjim anketama koje je proveo Le Figaro, takav potez ima potporu od najmanje tri četvrtine francuskih građana.

Izbijanje terorističkih napada u sjevernoj Europi također je rezultiralo sve većim neprijateljstvom prema migrantima. Njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maziere istaknuo je da ni jedan od nedavnih napada u Njemačkoj nije proveden od strane izbjeglica koji su došli prošle godine. Nije ni zadnji napad u Francuskoj.

No, to nije promijenilo mišljenje mnogih da će masovna migracija završiti loše.

Stranka krajnje desnice Alternative für Deutschland, prema anketama prije nadolazećih izbora dobiva dvadesetak posto glasova u Mecklenburgu, pokrajini kancelarke Angele Merkel.

Ljudi kojima je azil odbijen još uvijek su u Njemačkoj

Merkel još jednom inzistira na tome da “mi možemo upravljati” priljevom imigranata te integrirati izbjeglice u njemačko društvo, što je, uporno govore razumni, najveći problem i razlog velikog broja mladih imigranata koji izvode sve ove napade.

No, Merkel više nema snagu koju je imala onda kad su izbjeglice tek počele pristizati. Sada se uporno mora braniti, a izbori su uskoro. Njezini vlastiti ljudi unutar stranke sad joj, navodno, uporno govore “Rekli smo ti”.

Merkel je sad obećala veću i bolju akciju u deportiranju onih kojima zahtjevi za azilom nisu prošli i bolju detekciju onih koji su se radikalizirali.

No, problem je ogroman, prema podacima njemačke vlade iz ožujka, oko 400 tisuća zahtjeva za azilom još uvijek se obrađivalo.

No, polovica onih kojima je zahtjev već odbijen – dakle oko 170 tisuća ljudi – još uvijek se nalazilo u Njemačkoj, a među njima Daleel Mohammad, napadač iz Ansbacha.

Glavni problem

Sociolog Armin Nassehi, koji proučava pitanja migracije na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu, kaže da je veliki dio mladih muških migranata vrlo podložno manipulaciji i emocionalnoj nestabilnosti. “Glavni problem je što izbjeglice imaju puno kompliciranije životne situacije nego ostali.

To su ljudi koji s jedne strane imaju traumatična iskustva, dok s duge nemaju pojma što će im se još dogoditi u budućnosti”, kaže.

Srž problema je ovo: koliko je Europa spremna ugroziti svoj način života – slobodu i prava koje uzimamo zdravo za gotovo generacijama – kako bi se borila s terorizmom? Koliko bi se javnih mjesta trebalo pretvoriti u tvrđave?

Koliko javnih događanja bi se trebalo otkazati (kao što je francuski ministar unutarnjih poslova predložio), ako se odgovarajuća sigurnost ne može zajamčiti?

Koliko se mora potrošiti na militarizaciju policije? A koliko ovlasti u uhićenjima i pritvoru trebao jedna vlada imati bez da to prepušta sudovima?

Koliko god uporno govorili da smo svi jednaki, očito je kroz pukotine sustava propala masa mladih ljudi koji to na svojoj koži ne osjećaju, i to je ono što će nakon svih ovih godina biti najteže ispraviti.