Završen dokazni postupak obrane Ratka Mladića

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U Haaškom tribunalu okončan je dokazni postupak obrane Ratka Mladića, iako su se branitelji tome protivili, ukazujući da pred sud mogu izvesti još trojicu svjedoka.

Mladićeva obrana nagovijestila je namjeru da uloži žalbu ali je predsjedatelj sudaca Alphons Orie rekao da to ne utječe na odluku o zatvaranju dokaznog postupka.

Do kraja suđenja Mladiću ostaje da tužitelji i branitelji ulože završne podneske i održe završne riječi. Kada će se to dogoditi, suci će priopćiti naknadno, javlja BIRN-Justice Report.

Raspravno vijeće je obrani i optužbi dalo rok do 25. kolovoza da se izjasne koja bi kazna bila primjerena, ako bi Mladić bio proglašen krivim.

Mladić, bivši zapovjednik Glavnog stožera Vojske RS, optužen je za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH koji je u šest općina imao razmjere genocida, granatiranje i snajperiranje Sarajeva, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Tužitelj Alan Tieger je u lipnju iznio zajednički prijedlog optužbe i obrane da završne riječi budu održane 10. listopada. Obrana je kasnije odustala od tog datuma i predložila da rok za podnošenje pisanih završnih podnesaka bude produžen do studenog, a završne riječi da budu održane u veljači iduće godine.

Sudac Orie je najavio da će uskoro donijeti odluku o tom tom prijedlogu.

Na tom ročištu je završen iskaz Andreja Demurenka.

U unakrsnom ispitivanju, tužitelji su osporavali vjerodostojnost Demurenka, navodeći da su njegovo svjedočenje suci Haaškog tribunala odbacile kao nepouzdano u presudi Radovanu Karadžiću, koji je nepravosnažno osuđen na 40 godina zatvora zbog istih zločina za koje je Mladić optužen.

Ruski pukovnik Demurenko ostao je pri iskazu da Vojska Republike Srpske nije mogla ispaliti granatu koja je, 28. kolovoza 1995., na sarajevskoj tržnici Markale ubila 43 osobe, a ranila 75 građana Sarajeva.

Prema optužnici, minobacačku granatu na Markale ispalila je VRS.

Demurenko, koji je 1995. bio načelnik stožera UNPROFOR-a u sektoru Sarajevo, posvjedočio je da je istragom na terenu utvrdio da granata nije mogla biti ispaljena niti s jednog od srpskih položaja u pravcu doleta projektila koji su prethodno odredili francuski “plavi šljemovi”.
Opovrgavajući tu svjedokovu tvrdnju, tužitelj Alan Tieger predočio mu je snimke terena, koji, po optužbi, dokazuju da nisu svi položaji VRS bili “stjenoviti i neprikladni za minobacač”, kako je Demurenko izjavio.

''Nikada nisam ni tvrdio da je taj teren bio 100 posto neprikladan za minobacače, rekao sam da su neka mjesta bila nepovoljna'', uzvratio je svjedok, posredstvom video veze iz Moskve.

Primjetio je i da su tužiteljeve fotografije 'snimljene poslije 12 godina' i da se 'mnogo toga moglo promijeniti'.

Tužitelj Tieger citirao je, zatim, iz presude Karadžiću ocjenu sudaca da je Demurenkov iskaz o neprikladnosti položaja VRS-a za minobacače 'nevjerodostojan'. Po istoj presudi, Demurenko 'nije mogao obići' tako veliko područje 'u ograničenom vremenu koje je imao'.

''Ako mi sud ne vjeruje, svi moji napori su bili besmisleni… To pokazuje da ste vi pristrani i da niste neutralni'', odgovorio je Demurenko zastupniku optužbe.

Podsjetimo, Demurenko je svjedočenje započeo sredinom juna, ali je iznenada napustio Haag i vratio se u Rusiju uočio posljednjeg dana unakrsnog ispitivanja, 16. lipnja. Demurenko je danas tvrdio da je iz Haaga otišao zato što se u Moskvi sutradan morao javiti na posao. Na pitanje sudaca zašto im to prethodno nije rekao, odgovorio je da je pokušao, ali da mu oni nisu dozvolili.
Na pitanje je li istina da je službenicima suda, prije odlaska, rekao da je nezadovoljan ''nepravičnim i nerazumnim odnosom'', između ostalog i zato što mu suci nisu dozvolili da se rukuje s Mladićem, Demurenko nije želio odgovoriti.