Završne riječi obrane na suđenju Oriću i Muhiću, izricanje presude 6. listopada

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Obrane Nasera Orića i Sabahudina Muhića u nastavku suđenja za ratni zločin počinjen na području Bratunca i Srebrenice zatražile oslobađanje svojih branjenika. Sudsko vijeće izricanje presude zakazalo za 6. listopad.

Iznoseći završne riječi obrane Orića i Muhića naglasile su da je cijela optužnica kao i dokazni postupak Državnog tužiteljstva zasnovan na neujednačenim iskazima, nekredibilnog svjedoka O-1.

Braniteljica optuženog Orića, Lejla Čović, naglasila je da je O-1 višestruko osuđivana osoba, za kojom je raspisana potjernica zbog izbjegavanja pojavljivanja na sudu, dodajući da se radi o glavnom svjedoku Tužiteljstva BiH.

''I pored te činjenice, Tužiteljstvo BiH bez graničnih kontrola službenim vozilima dovozi svjedoka na suđenje, i to iz zemlje koja je raspisala potjernicu za njim. To je nepojmljivo'', kazala je Čović.

Svjedok je, prema tvrdnjama Čovićeve, dao tri različita iskaza u pogledu pripadnosti Armiji BiH (ABiH), a u optužnici se navodi kao očevidac svih ubojstava koja se stavljaju na teret optuženim.

Kada je u pitanju točka 1. optužnice i ubojstvo Slobodana Ilića, koje se Oriću stavlja na teret, obrana smatra da nijednim dokazom nije potvrđeno kako je to počinio Orić.

''To čak ni O-1 ne tvrdi, osim da je vidio kako Orić udara Ilića nožem, da bi nakon njegovog pada na koljena, Ilić dobio još jedan udarac u predjelu prsa. Vještak Rifat Kešetović nije mogao konstatirati da baš te povrede mogu biti uzrok Ilićeve smrti'', kazala je Čović.

Svjedoci su, kako je kazala, dokazali da je Ilić poginuo u međusobnoj razmjeni vatre, a za obranu je sporan i opis stradalog Ilića, kojeg je svjedok O-1, opisao potpuno drugačije od ostalih svjedoka.

Prema mišljenju obrane ni ubojstvo Milutina Miloševića, a što se točkom 2. optužnice stavlja na teret Oriću i Muhiću, nije dokazano.

''O-1 je tvrdio kako je Orić, a nakon njega i Muhić u Miloševića ispalio po jedan rafal. To bi značilo da u njegovom tijelu mora biti oko 15 metaka, a kako i tvrdi svjedok O-1 i Tužilaštvo BiH. Vještak Zoran Stanković kazao je tijekom iznošenja nalaza da je u tijelu Miloševića pronađen metak od pištolja, što je vrlo vjerojatno uzrok smrti. Dakle jedan metak'', kazala je Čović.

Orić je optužen kao osoba koja je 1992. bila komandant štaba Teritorijalne obrane Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), a Muhić kao pripadnik tih snaga.

Točkom 3. optužnice Muhiću i Oriću se na teret stavlja ubojstvo Mitra Savića, koje je prema Tužiteljstvu počinjeno pucnjem iz pištolja Orića, a zatim i rafalnim pucnjem Muhića. Obrana tvrdi da je ovo još jedna od konstrukcija svjedoka O-1.

''Stojanka Savić, supruga ubijenog, kazala je kako je od Savićevih suboraca čula da je on poginuo u rovu te da je imao jednu ranu u predjelu usta. Doktorica Vesna Ivanović potvrdila je da je Ilić doveden u Dom zdravlja Bratunac, u pratnji supruge koja je tada plakala'', kazala je Čović.

Prema njenim riječima, akcija ABiH na Kunjarcu izvedena je 14. decembra 1992. godine, kada je Savić i ubijen. Tri dana ranije, kako je kazala Čović, svjedok O-1, koji tvrdi da je vidio ubojstvo, ranjen je na Crnom Vrhu (Opština Zvornik).

''To je i priznao tijekom suđenja. Od Kunjarca, Crni vrh je udaljen 40 kilometara. Nakon ranjavanja, prebačen je u Kamenicu (Opština Zvornik), a zatim i mjesec dana na liječenje u Cersku. Dakle, još jedan od dokaza da je cijela optužnica pisana prema iskazu nekredibilnog svjedoka'', kazala je Čović.

Sabina Mehić, braniteljica optuženog Muhića, kazala je da nedostaje objekt izvršenja kaznenog djela koji se stavlja na teret njenom branjeniku. Također, prema njenim riječima, ostalo je nejasno u kakvom su stanju bili Ilić i Milošević, nakon što je Orić navodno pucao u njih, a prije nego je rafale ispalio i Muhić, javio je BIRN BiH.