Obiteljsko nasilje

Zbog nasilja u obitelji djeca izrastaju u nasilnike

Vijesti / Flash | 25. 04. 2016. u 08:16 A.M.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na okruglom stolu za tužitelje i suce 'Prakse tužiteljtsva u implementaciji Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u kaznenom postupku' koji je nedavno održan na Vlašiću kao dio aktivnosti Projekta 'Pravda za svako dijete' koji UNICEF BiH provodi uz podršku Švicarske razvojne agencije i Švedske međunarodne agencije za razvoj (SIDA), sudjelovala je dugogodišnja okružna sutkinja iz Milwaukeeja (SAD) Mel Flanagan koja je govorila na temu 'Zaštita djece od dodatne traume' i sudionicima i sudionicama predstavila studiju 'Štetna iskustva iz djetinjstva'.

Sutkinja Flanagan u intervjuu za blog ZaSvakoDijete.ba koji bi trebao pročitati svaki roditelj govori o rezultatima te i drugih studija koji su policiji, tužiteljima i sucima pokazali neke od šokantnih utjecaja nasilja u obitelji na djecu u njihovim najranijim godinama, govori o postupanju s maloljetnicima i djecom u sudskom postupku, alternativnim mjerama i iskustvima iz svog bogatog iskustva u sudstvu i tužiteljstvu.

Svađa pred bebom

Jedna od studija o kojima govori ova sutkinja kaže kako na kasniji razvoj više utječe svađa koju čuje dijete u krevetiću, nego što na desetogodišnjaka može uticati slučaj nasilja u obitelji kojem nazoči.

''Vrlo fascinantan i vrlo istinit podatak. Mozak djece u uzrastu do tri godine se najbrže razvija, tada uče hodati, pričati, uzimati igračke, uče mnoge stvari i njihov mozak je kao jedna velika spužva koja upija sve oko njih, što svakako znači da upija i strah, traumu, anksioznost, strah i nasilje. I ako se takve stvari događaju oko njih često i konstantno, to postaje uobičajen način na koji stvari za njih funkcioniraju, i poslije je teško za njih da se normalno razviju i uče jer su u konstantnom stanju straha. Danas znamo da ta djeca mogu imati kašnjenja u razvoju koja mogu uticati na ostatak njihovog života. Činjenica da su najmlađi pod najvećim rizikom zaista je bila najšokantnija u tom istraživanju.

Ljudi su mi godinama govorili ‘Djeca ne znaju što se događa’, ‘Djeca to ne razumiju’, ‘Spavali su’, ‘Gledali su TV i ne znaju ništa o našoj vezi i nasilju’… Dugo vremena su policajci, tužitelji i suci vjerovali da je to zaista tako, jer nisu mogli razumjeti da djeca koja su mala i ne razumiju riječi mogu biti toliko pogođena nasiljem koje se oko njih događa, da se najmlađa djeca suočavaju s najtežim posljedicama, i to je zaista bitna informacija za sve koji rade u pravosuđu. Svi moramo to razumjeti.

Problemi u BiH se ne razlikuju od problema bilo gdje, kada je u pitanju postupanje s djecom maloljetnicima.

Sankcije za djecu počinitelje

''Na međunarodnom nivou znamo da je to problem – djeca pod rizikom od nasilja. Mislim da jedni od drugih trebamo učiti o različitim tehnikama koje funkcioniraju u određenim dijelovima i pokušati upotrijebiti najbolje prakse koje možemo. Ono što je najvažnije da u sve nije uključeno samo pravosuđe, već i cjelokupna zajednica koja se za to treba zainteresirati i razumjeti djecu pod rizikom. Ukoliko se nasilje nad djecom događa u njegovoj kući, a ljudi nisu voljni gledati što se tamo događa jer se radi o privatnom prostoru, ljudi ne žele doći i reći ‘Mislim da je u ovoj kući dijete koje treba pomoć’. Moramo početi zauzimati se za djecu, moramo znati da ono što čujemo u stanu do nas nije discipliniranje, već da čujemo nešto što zvuči kao da je odrasla osoba ozlijedila dijete, i reći ljudima o tome'', smatra Mel Flanagan.

Alternativne sankcije za djecu-počinitelje u BiH su još uvijek novost, dok se u mnogim zemljama odavno primjenjuje taj koncept, a Flangan smatra kako se ne može kazniti dijete jer se ponaša onako kako je naučeno kod kuće. Moramo se pozabaviti slučajevima nasilja u obitelji i stanju obitelji, kako bismo prevenirali da iz njih izađu nasilnici i dođu u školu.

''Rad u zajednici je na primjer jedan od boljih načina, i istraživanja u osnovi kažu da ako djeca nađu nekoga kome mogu vjerovati, ko je fer prema njima, da je to najbolje što možete uraditi – naći mu mentora, savjetnika, nekoga tko će ga voditi, obratiti pozornost na njega i pomoći mu. Možete ostvariti veliki napredak ako dijete stavite u takvu situaciju i nađete nekoga tko će raditi s njim'', snatra Flangan.

Kopirati
Drag cursor here to close