Žeđ za pravdom i korumpirano pravosuđe

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nedavno uhićenje suca državnog suda obilježilo je tabloidno medijsko bavljenje ovom temom, blebetanje visokih pravosudnih dužnosnika i šutnja plaćenih aktivista, parlamentaraca i intelektualaca. Ovakvi događaji mogu biti povod za ponavljanje više puta izrečenog stava o postojanju ozbiljnih sustavnih grešaka u pravosudnom i drugim dijelovima političkog sustava, nemirenja s uzurpacijom i feudalizacijom pravosuđa, „žeđi za pravdom“ i ukazivanja na opasne namjere vladajućih i drugih struktura da očuvaju, ožive ili vrate kafkijanska vremena.

Osveta

Uhićenje sutkinje državnog suda zbog sumnje da je primila mito dobro je odrađen posao državnog tužiteljstva i suda u fazi istrage i još jedan od dokaza koji potvrđuje korumpiranost sudaca i tižutelja, s najvjerojatnijim ishodom da će iz pravosuđa biti simbolično odstranjeni samo rijetki koji su nedostojni funkcije sudaca i tužitelja. Treba imati u vidu da se ovdje vjerojatno radi samo o pojedinačnom osvetničkom ili sličnom postupanju tužitelja ili tužiteljstva prema nekome tko se zamjerio, prešao mjeru, obesmišljavao njihov rad i bio nezaštićen, što nema nikakve veze sa sustavnom borbom protiv korupcije u pravosuđu.

Iznuđene izjave pravosudnih dužnosnika kreću se u rasponu od toga da se radi o pojedinačnom slučaju, da će Visoki sudski i tužilački savjet razmotriti ovaj slučaj i poduzeti adekvatne mjere ili da se provode reformske aktivnosti koje bi trebale eliminirati ili smanjiti prostor za nedostojno ponašanje sudaca i tužitelja, pa sve do toga da je došlo do skretanja ili zastranjivanja u reformskom procesu i da postoji pravosudna mafija. Poslednje dvije izjave dali su prvi predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća i predsjednica Suda BiH, koje su samo naknadna pamet i pokušaj pranja najodgovornijih za stanje u pravosuđu, insajderski dokazuju da u pravosuđu postoje ozbiljni problemi koji traže sustavno reakciju. Mediji su ovu temu obradili uglavnom tabloidno, nepotpuno i kratkoročno, na način da su od uhićenja i određivanja pritvora pravili dvodnevni spektakl koji će biti brzo zaboravljen ili su imali dosadne televizijske emisije, u kojim je sudjelovala samo pravosudna strana, bez ozbiljne javne debate i nepristranih posmatrača i analitičara. Nije bilo ni odgovarajućeg reagiranja predstavnika organizacija civilnog društva, posebno onih koje imaju plaćene projekte u oblasti reforme pravosuđa i borbe protiv korupcije, na sustavne probleme i ovaj poslednji događaj, koje ponovo dokazuju da je u BiH civilni aktivizam klijentelistički, projektni, donatorski, kratkoročan, lešinarski i najčešće fokusiran na drugorazredne, trećerazredne ili izmišljene probleme. Potpuno drugačije i neuzurpirano pravosuđe je conditio sine qua non borbe protiv kriminala, a ne strategije, zakoni, transparentnost, sukob interesa, zviždanje i slično.

Oktroirani pravosudni sustav

Reformirano pravosuđe u BiH je samo drugo ime za višegodišnju obmanu o neovisnom, efikasnom, profesionalnom i pravičnom pravosuđu, međunarodni eksperiment, transfer pravde iz partijskog u vlasništvo otuđene pravosudne kaste i projekt u kojem pravosuđe treba biti na usluzi pljačkaških, stranačkih, bankarskih i drugih povlaštenih tranzicijskih struktura i centara moći. Prvih godina reforme obavljen je najprljaviji posao nekritičkog prihvaćenja oktroiranog pravosudnog sustava, prilikom čega su bez javne debate usvojeni zakoni s nefunkcionalnim ili štetnim rješenjima, uspostavljeno pravosuđe kao zatvorena, koristoljubiva, feudalna i nikom odgovorna struktura, formirano Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće kao regulatorna pravosudna institucija u stalnom sukobu interesa, dat faraonski i doživotni status sudima i tužiteljima i izvršeno imenovanje nositelja pravosudnih funkcija pod dominantnim uticajem podobnih pravosudnih, stranačkih, međunarodnih i kriminalnih struktura, prilikom čega je onemogućeno vraćanje ili ponovno imenovanje značajnom broju visokostručnih i poštenih kandidata.

Naknadno imenovanje i popuna sa sucima i tužiteljima imali su uglavnom koruptivna, familijarna, jaranska, zavičajna i slična obilježja, prilikom čega su zapostavljeni kriteriji o stručnosti, iskustvu i moralnosti kandidata. Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće nikada nije postalo neovisna regulatorna pravosudna institucija, jer je ovisan zbog dominantnog sudskog i tužiteljskog članstva i interesa, nema u svom članstvu predstavnika izvan pravosudnih, odvjetničkih i vladinih struktura, potpuno je zatvoren u svom radu i nikome ne odgovara, nema izgrađen sustav kontrole rada sudaca i tužitelja i nekritičan je prema uspostavljenom nakaradnom pravosudnom sustavu.

Nesposobni i nikom odgovorni

Funkcija kaznenog gonjenja i istrage u nadležnosti je nikom odgovornih i uglavnom nesposobnih i korumpiranih tužitelja, koji otkriju manje od 5% stvarno izvršenih krivičnih djela u oblasti gospodarskog i organiziranog kriminala, koji mogu bez ikakve odgovornosti i posljedica donijeti naredbu o neprovođenju istrage, nepodizanju optužnice ili odustati od optužnice, koji imaju zaštitnički odnos prema kriminalnim vladajućim i drugim strukturama i kojim je dat monopol kaznenog gonjenja, s obzirom da je reformom pravosuđa građanima oduzeto pravo i mogućnost kaznenog gonjenja po privatnoj tužbi. Zbog korumpiranosti, otežanog pristupa, neefikasnosti, režimske pristranosti i mogućnosti kupovine oslobađajućih presuda za ubojstvo i druga najteža kaznena djela nepovjerenje u sudove je ogromno.

Novi uzurpatori pravosudne vlasti postale su, uz pomoć OHR i vladajućih partija, otuđene pravosudne strukture. Prvo je OHR, uz podršku njima podobnih pravosudnih radnika i vladajućih partija, uzurpirao politički i zakonodavni prostor kada je kreirao novi pravosudni sustav. U procesu implementacije i reforme novog pravosudnog sistema jačale su pozicije uzurpatora pravosudne vlasti. Umjesto odgovorne i kontrolirane pravosudne vlasti i vladavine prava, uspostavljena je vlast otuđene pravosudne strukture nad pravosuđem. Ta otuđena pravosudna struktura u najširem smislu obuhvaća sve suce, tužitelje i članove Visokog sudskog i tuižiteljskog vijeća, a u užem smislu organiziranu grupu s mafijaškim ambicijama, koju čine najutjecajniji, najmoćniji i najkorumpiraniji predstavnici sudaca i tužitelja, umreženi s kriminalnim strukturama iz izvršene i parlamentarne vlasti i drugih centara moći. Samo takva kriminalna prvosudna struktura može na čelo regulatorne pravosudne institucije imenovati osobu koja je nedostojna bilo koje funkcije u pravosuđu. Uzurpacija pravosudne vlasti odgovara uzurpatorima izvršne i parlamentarne vlasti, zbog zadovoljstva podijeljenim sferama uzurpatorskih interesa, prorežimskim odnosom pravosudne vlasti i zaštićenošću od kaznenog i drugog pravosudnog progona.

Odstraniti najmanje polovinu sudaca i tužitelja

Iz pravosuđa treba odstraniti najmanje polovinu sudaca i tužitelja koji su korumpirani, nesposobni ili nezainteresovani za uspješno obavljanje pravosudne funkcije, na način da se u prelaznom petogodišnjem periodu uspostavi poseban nadzor nad njihovim radom i nakon toga izvrši ponovno imenovanje sudaca i tužitelja u skladu s poštenim kriterijima, čiji bi najbitniji dio bili rezultati rada iz perioda posebnog nadzora. Postoje dvije mogućnosti za imenovanje ili izbor sudaca i tužitelja, jedna je da njihovo imenovanje vrši parlament s liste i po prijedlogu visokog vijeća sudstva i tužiteljstva i druga je da se suci i tužitelji biraju na izborima.

Umjesto jedinstvenog, treba uspostaviti odvojena visoka sudska i tužiteljska vijeća, čiji članovi trebaju biti isključivo ili dominantno kredibilne osobe izvan pravosudnih struktura. Najvažnije funkcije visokih vijeća za sudstvo i tužiteljstvo trebaju biti nadzor nad radom sudaca ili tužitelja, vođenje disciplinskog postupka i provođenje postupka za predlaganje izbora ili imenovanja nositelja pravosudnih dužnosti.

Također, treba ozbiljno razmotriti ideje da budu posebno organizirani sudovi, kao parnični, kazneni, upravni, gospodarski i prekrašajni i posebna tužiteljstzva za organizirani i gospdoarski kriminal, ratne zločine i opći kriminal. Tuiteljstva bi trebalo uspostaviti kao posebne državne, entitetske i županijske organe i izmjestiti ih iz blizine sjedišta sudova, jer sadašnja pozicija tužiteljstava kao pravosudnih organa je sporna s aspekta ravnopravnosti strana u kaznenom postupku pred sudom. Tužiteljstva treba razvlastiti u oblasti kaznenog gonjenja, što znači vraćanje ili proširenje instituta kaznenog gonjenja po privatnoj tužbi. Pristup pravosuđu treba olakšati na način da se unaprijedi pravo na besplatnu pravnu pomoć, ukinu ograničenja prava na tužbu, žalbu i reviziju, umanje ili ukinu sudske pristojbe i ograniče ostali sudski troškovi, definira suđenje u razumnom roku, osigura nepristrano praćenje sudskih postupaka i slično.

*Centar za humanu politiku