Zločini u Mostaru: O optuženom samo riječi hvale

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svjedok Obrane na suđenju za zločine počinjene u Mostaru kazao je da optuženi Enes Ćurić nikada nije izvodio civile iz škole u Potocima.

Meho Tabaković je svjedočio da optuženog Ćurića poznaje od 1993. godine, kada je došao u Osnovnu školu u Potocima na mjesto stražara. On je naveo da Ćurić nikada nije izvodio civile van škole, ali da su pripadnici Armije BiH (ABiH) po nalogu izvodili civile.

"Ćurić nije vodio civile. Oni su mogli otići po hranu u svoje njive, on je to dozvolio. Nije branio. Jednom sam bio tu kada su vojnici htjeli civile da izvode, tražili od Ene. On im nije dao da uđu. Vojnik je repetirao pušku prema Eni i onda sam ja reagirao i to se riješilo", prisjetio se Tabaković.

Svjedok je izjavio da je Ćurić naredio da civile nitko ne smije maltretirati. Odgovarajući na unakrsna pitanja, svjedok je rekao da je on slušao 'Enina naređenja'.

Tabaković je svjedočio na suđenju Enesu Ćuriću, Ibrahimu Demiroviću, Mehmedu Kaminiću, Samiru Kresi i Hebibu Čopelju. Oni su optuženi za učešće u zatvaranju civila hrvatske nacionalnosti, koji su od lipnja do prosinca 1993. godine bili izloženi teškom fizičkom i psihičkom maltretiranju.

Prema optužnici, Ćurić je bio pripadnik 49. brdske brigade ABiH i upravnik zatvoreničkih objekata u Potocima, Demirović zapovjednik 47. brdske brigade, Kreso načelnik saniteta jedinice koja je djelovala na području Bijelog Polja, a Čopelj i Kaminić pripadnici ABiH. Demirović je optužen i da je u Potocima jednu osobu prisiljavao na seksualni odnos.

Svjedok Zijad Žuljević, bivši pomoćnik Četvrtog korpusa ABiH za logistiku, rekao je da je upoznao Ćurića 1993. godine, kada je došao kod njega da mu kaže da sredstva za javnu kuhinju nisu isporučena, piše BIRN.

"Ja sam opskrbljivao kompletan grad, sve javne, civilne i vojne kuhinje... Ćurić mi se tada predstavio, nije mi rekao u kojem svojstvu dolazi. Samo je rekao da nije isporučena hrana. Drugi put se obratio zbog problema sa septičkom jamom", izjavio je Žuljević.

On je dodao da nijedna isporuka hrane nije išla bez normativa i jelovnika, ali da je količina hrane zavisila od trenutnih mogućnosti.

Zdenko Goluža je kazao da je 1993. bio u radnoj obavezi kao civilni policajac u Mostaru, na teritoriji koja je bila pod kontrolom Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Naveo je da su njegovi roditelji bili zarobljeni u školi u Potocima, a obitelj optuženog Ćurića u dijelu grada koji je bio pod kontrolom HVO-a.

"Otac i majka su sve najbolje rekli o Ćuriću. Susjedi iz Bijelog Polja su njima donosili hranu u školi. Nijedna osoba koja je dolazila na razmjenu nije rekla ništa loše protiv Ćurića", kazao je Goluža.

Svjedok Ante Andrić je bio u radnom vodu u Bijelom Polju, te je išao na kopanje rovova i tranšeja. On je ispričao da Ćurić nikada nije bio na prvoj liniji i da je čuvao djecu i žene u školi.

"Nije branio da civili odu po hranu po njivama. Donosili smo hranu, žene su spremale i kuhale. Nisam vidio na njemu uniformu i naoružanje. Još se sjećam da si kažnjen na sedam dana zatvora jer si otišao po drva za kuhinju", rekao je Andrić obraćajući se optuženom. Suđenje će se nastaviti 1. lipnja, navodi BIRN u priopćenju.