Zuko: Ako osoba s invaliditetom upiše školu, to smatramo čudom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Ako se neka osoba s invaliditetom upiše u školu, fakultet ili se zaposli to smatramo kao veliko čudo, a to bi zapravo trebalo biti pravilo'', rekao je između ostalog na današnjem sastanku Fikret Zuko predsjednik Udruženja slijepih Kantona Sarajevo.

Naime, Udruženje mladih 'Ružičnjak Los Rosales' Mostar, u suradnji s Udruženjem slijepih Kantona Sarajevo organiziralo je sastanak na temu "Položaj osoba s invaliditetom u FBiH u svjetlu UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom".

Cilj ovog projekta bio je da detaljno analizira koliko je zakonodavstvo u BiH usklađeno s konvencijom osoba s invaliditetom, a onda da se to usmjeri prema institucijama vlasti kako bi se izvršilo potrebno usklađivanje.

''Naše zakonodavstvo poprilično je neusklađeno s konvencijom, a ono što je usklađeno u praksi se ne implementira u FBiH. Ne implementira se prvenstveno zbog neusklađenosti, jer su neke oblasti u zajedničkoj nadležnosti Federacije i županijama, a neke samo županija. Tako da nema jasan mehanizam da bi se sve praktično implementiralo'', kazao je u izjavi za medije Zuko.

Vrlo je zanimljivo kako kaže Zuko, da BiH ima pravila i strategije u oba entiteta i u nekim županijama, ima akcijske planove. A pored toliko dokumenata osobe s invaliditetom su najisključenija kategorija u našem društvu, kaže Zuko, čija je isključenost preko devedeset posto.

''Ono što možemo reći je da od implementacije konvencije za sada nema ništa. Ona je ratificirana 2010. godine od strane BiH, od tada do danas nije učinjen nijedan značajan korak koji bi osobe s invaliditetom učinio ravnopravnijima i povećao socijalnu uključenost'', ističe Zuko.

Nema inkluzivnog obrazovanja, pomagala se ne mogu nabaviti. Tako da objektivno osobe s invaliditetom ne mogu funkcionirati. Postoji podrška u lokalnoj zajednici ali nije dovoljno razvijena ondje gdje bi trebala.

''Vlasti kada rješavaju pitanje osoba s invaliditetom ne rade to u suradnji s osobama s invaliditetom, pa ono što se riješi često nije po mjeri osoba s invaliditetom i nije racionalno za državu. Ono što je interesantno je da se ne stvaraju osnovne pretpostavke čak i nema jasnih planova. Razne barijere, počevši od arhitektonskih, predrasude, neplaniranje sredstava u proračunima, ne postojanje podrške pogotovo za obitelji koji imaju djecu s invaliditetom, sve su ovo pitanja koja se trebaju riješiti'', nadodao je Zuko.

Zuko ističe kako je tendencija konvencije da se pitanja osoba s invaliditetom rješavaju ondje gdje se rješavaju pitanja i za ostale građane iz određene oblasti

''Nije razumno da se jedna osoba s invaliditetom školuje, potroše se ogromna sredstva za školovanje, onda ta osoba ode na biro i nikada se više ne zaposli, a ono što je naučila zaboravi. Ne postoje centri za dokvalifikaciju, puno je oblasti u kojima treba napraviti pomak. Problemi osoba s invaliditetom trebali bi se rješavati u institucijama gdje se rješavaju i svi ostali problemi građana'', smatra Zuko.