Narodna skupština
10 zaključaka u RS: Pokrenuti proces odvajanja
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Zastupnici Narodne skupštine Republike Srpske na posebnoj sjednici razmatraju status visokog predstavnika, a na zahtjev člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika.
Predloženo je 10 zaključaka o kojima će se, nakon diskusije, poslanici izjasniti.
1. Narodna skupština Republike Srpske zaključuje da su u skladu sa Aneksom 10. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, čiji potpisnik je i Republika Srpska, samo strane ugovornice nadležne da "traže postavljanje Visokog predstavnika … kako bi pomogao stranama u njihovim naporima da mobiliziraju te, po potrebi koordiniraju aktivnostima organizacija i agencija koje su uključene u civilne aspekte mirovnog rješenja, izvršavajući navedene zadatke…".
Brojni visoki predstavnici su bezobzirno urušavali vladavinu prava, kršeći međunarodno i domaće pravo, ignorirajući usko definirana ograničenja mandata dodijeljenog visokom predstavniku Aneksom 10.
2. Zanemarivanjem demokratskih i ustavnih procesa, kao i jasnih uvjeta Daytonskog sporazuma, visoki predstavnik je, bez ikakvih pravnih ovlasti, nametnuo u BiH brojne zakone, kao i 105 amandmana na ustave entiteta. Visoki predstavnik je vršio izvansudska kažnjavanja stotina građana BiH, poništavao odluke sudova, uključujući i odluke Ustavnog suda BiH, te donio naredbu kojom se zabranjuju bilo kakva postupanja u vezi sa osporavanjima odluka visokog predstavnika.
Visoki predstavnik na drastičan način zanemaruje interese i prava konstitutivnih naroda, dajući neprihvatljive kvalifikacije i uvrede na račun čitavog srpskog naroda. Nelegalni i nepromišljeni diktati visokog predstavnika nanijeli su nemjerljivu štetu funkcionalnosti i političkoj kulturi BiH, urušavajući u velikoj mjeri poštovanje vladavine prava.
3. Narodna skupština Republike Srpske zaključuje da se obveza Republike Srpske kao strane ugovornice Aneksa 10. da surađuje s visokim predstavnikom, odnosi na aktivnosti usmjerene na provođenje Aneksa 10.
Uz poštovanje vladavine prava, Ustava BiH te domaćeg i međunarodnog prava, a što obuhvata: prihvaćanje ograničenja mandata definiranih Aneksom 10, prihvaćanje činjenice da se nadležnost visokog predstavnika odnosi isključivo na tumačenje Aneksa 10, poštovanje i primjenu Ustava BiH, uključujući odredbe kojima se uređuju demokratski postupak donošenja zakona i garancije zaštite ljudskih prava građana BiH.
Imajući u vidu značajna kršenja Aneksa 10. od strane visokih predstavnika nastala samovlasnim proširenjem ovlaštenja jasno određenih u Aneksu 10, kao i dugotrajnu praksu zanemarivanja vladavine prava i Ustava BiH od strane visokog predstavnika, RS ne pristaje na prihvaćanja nezakonitih diktata visokog predstavnika.
4. Narodna skupština Republike Srpske uvažava svakog predstavnika međunarodne zajednice koji iskreno želi da pomogne BiH.
Ipak, zbog elementarnog nepoštovanja vladavine prava u vidu kršenja Aneksa 10. kakvo je predstavljeno od strane svih visokih predstavnika, RS ne može prihvatiti nametanje bilo koje osobe za visokog predstavnika, podsjećajući da je postavljenje visokog predstavnika uvjetovano suglasnošću strana potpisnica Aneksa 10. Daytonskog sporazuma.
S tim u vezi, Narodna skupština Republike Srpske smatra da su dosadašnja nominiranja, izbor i potvrđivanje visokog predstavnika suprotna Aneksu 10, nedovoljno transparentni, jer nije uvažavana neophodnost konsultacija i pribavljanja suglasnosti strana, kako je predviđeno Aneksom 10.
Ovo predstavlja dovoljnu osnovu za odbacivanje bilo kog imenovanja visokog predstavnika bez procedure predviđene Aneksom 10.
5. Narodna skupština kao najviši organ Republike Srpske, strane potpisnice Aneksa 10. Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela mirovnog rješenja, će obavijestiti strane potpisnice tog aneksa o ovim stavovima, a posebno s prijedlogom da se ukine visoki predstavnik i preispitaju odluke visokih predstavnika donesene izvan mandata utvrđenog Aneksom 10.
6. Narodna skupština Republike Srpske zadužuje Vladu Republike Srpske da formira međunarodni pravni tim sa ciljem podnošenja tužbi protiv visokih predstavnika koji su kršeći Daytonski sporazum i njegov Aneks 10, kršili međunarodno pravo zloupotrebljavajući svoj mandat
7. Narodna skupština Republike Srpske smatra kako je provođenje civilnog dijela mirovnog sporazuma odavno postignuto, a da su prisustvo i aktivnosti Kancelarije visokog predstavnika već dugi niz godina ozbiljan teret napretku BiH i nespojivi su sa pojmom Ustava BiH, te predstavljaju prepreku pa njenom putu ka evropskim integracijama.
Nakon 25 godina mira u BiH, krajnje je vrijeme da Ured visokog predstavnika bude zatvoren i da odgovornost za budućnost i funkcioniranje BiH postane isključivo pravo i nadležnost naroda u BiH i njihovih političkih predstavnika, bez stranog uplitanja ili druge vrste ugrožavanja demokratskih procesa i mehanizama propisanih Ustavom BiH.
8. Narodna skupština Republike Srpske zaključuje da protekom 25 godina od uspostavljanja mira u BiH nije bilo sukoba niti su oni mogući, prestaje potreba i za vojnim dijelom misije po Aneksu 1 A Dejtonskog sporazuma.
To potvrđuje i činjenica da je od prvobitnih 60 hiljada vojnika misije IFOR, koje je mijenjala ime u SFOR, već godinama u BiH samo ograničeni kontingent evropske misije EUFOR sa 600 vojnika.
9. Narodna skupština RS-a smatra da je konačno došlo vrijeme da Bosna i Hercegovina sa svoja dva entiteta i tri konstitutivna naroda, preuzme odgovornost za vlastiti razvoj u skladu s Daytonskim sporazumom i međunarodnim pravom koje je integralni dio pravnog sustava BiH.
Ako to ne bude na dnevnom redu u skorije vrijeme, treba pokrenuti razgovore o mirnom razlazu, u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija koja garantira svakom narodu pravo na samoopredjeljenje i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima i Paktom o privrednim, socijalnim i kulturnim pravima, koji su po Aneksu 1. na Aneks 4, sastavni dio Ustava BiH, u kojima piše:
"Svi NARODI imaju pravo na samoopredeljenje. Na osnovu ovog prava, oni slobodno određuju svoj politički status i slobodno osiguravaju svoj ekonomski, socijalni i kulturni razvoj.
Da bi postigli svoje ciljeve, svi NARODI mogu slobodno raspolagati svojim bogatstvima i svojim prirodnim izvorima, bez štete po obveze koje proistječu iz međunarodne gospodarske saradnje, zasnovane na principu uzajamnog interesa i međunarodnog prava.
Jedan NAROD ne može ni u kom slučaju da bude lišen svojih vlastitih sredstava za život. Države članice ovog pakta, uključujući tu i one države koje su odgovorne za upravljanje nesamostalnim – teritorijama i teritorijama – pod starateljstvom, dužni su da pomažu ostvarenje prava Naroda na samoopredeljenje i da poštuju ono pravo shodno odredbama Povelje Ujedinjenih naroda".
10. Narodna skupština Republike Srpske zadužuje Vladu Republike Srpske da formira stručne timove domaćih i stranih stručnjaka 32 svaku oblast, gdje je prenesena Nadležnost sa Republike Srpske, s ciljem da izuči i pravno obrazloži prirodu kršenja Aneksa Daytonskog sporazuma, a naročito Ustava BiH.
Također, predlaže procedure za donošenje u Republici Srpskoj novih zakona i akata kako bi se te nadležnosti ponovo uspostavile na nivou Republike Srpske, Sve to mora biti urađeno u skladu sa slovom Ustava BiH i Ustava RS-a.
