Izazovi i mogućnosti reforme procesa proširenja EU

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Reforma procesa pristupanja EU treba donijeti izmjene mehanizama za kontrolu i procjenu, poveća cijenu neprovođenja reformi liderima u regiji i napravi zaokret sa simboličkog na sistemski uticaj EU na Zapadnom Balkanu, smatra pridružena članica Njemačkog vijeća za vanjske poslove (DGAP) Theresia Töglhofer.

Politika proširenja EU na Zapadnom Balkanu nikada nije bila sporna kao danas, navela je Töglhofer dodajući da je francuski predsjednik Emmanuel Macron reformu procesa pristupanja EU postavio kao preduvjet za otvaranje pregovora o članstvu sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.

Međutim, iako trenutni zastoj procesa proširenja potkopava reformsku agendu i proces stabilzacije u regiji, on istovremeno nudi mogućnost za preispitivanje procesa proširenja, što je, navela je Töglhofer, odavno potrebno. Töglhofer smatra da bi u ožujku Europsko vijeće trebalo da da zeleno svjetlo za početak pregovora o pristupanju Albaniji i Sjevernoj Makedoniji istovremeno precizirajući ključne principe za reformu.

Ona u sastanku 'EU nema vremena za gubljenje - Prevladavanje zastoja u pristupanju na Zapadnom Balkanu' također upozorava da podjela procesa pristupanja na sedam faza, kao što se predlaže u francuskom "non paperu", nosi opasnost od usporavanja i zastoja u procesu i gubitka uticaja EU na zemlje kandidate za članstvo, prenosi Euractiv.

Zato reforma procesa pristupanja EU, smatra Töglhofer, treba donijeti neophodne izmjene i poboljšanja procesa proširenja.

Potreba reformi

Prema njenim riječima, Konferencija o budućnosti Europe, koju je najavila predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i koja će biti pokrenuta u 2020., predstavljat će idealnu priliku da se pozovu predstavnici politike i civilnog društva sa Zapadnog Balkana da aktivno sudjeluju, ali i da se ojača politički dijalog o njihovim dugoročnim perspektivama u EU.

Iako do reforme dolazi u nepovoljnim oklolnostima, ona predstavlja jedinstvenu priliku da se iskorijene značajni nedostaci koji umanjuju efikasnost politike proširenja, smatra Töglhofer. Reforme procesa proširenja omogućit će EU da dobije veću težinu na Zapadnom Balkanu jer predložene mjere, umjesto da nude jedan specifičan model, odgovaraju na niz izazova koje treba riješiti u redizajnu procesa proširenja, dodala je ona.

Rasprava o prijedlozima za reformu, kako navodi, polazi od pretpostavke da cilj postupnog procesa pristupanja treba biti punopravno članstvo, uz uvjet da kandidati zaista ispune uvjete EU. Na Zapadnom Balkanu bi povlačenje perspektive priključenja EU bilo shvaćeno kao odbacivanje i odustajanje Unije od prethodno preuzetih obaveza.

Töglhofer je uvjerena da bi neki drugi oblik udruživanja umjesto punog članstva umanjio uticaj EU na reforme, posebno u pogledu demokratskih standarda i vladavine zakona u regiji. Također to teško da bi bilo dovoljno da se suprotstavi uticaju drugih stranih aktera i moglo bi štetiti dugoročnoj stabilizaciji u regiji.

Tradicija blokada

Stoga svaka promjena procesa pristupanja mora biti zasnovana na vjerodostojnoj perspektivi članstva, zaključila je Töglhofer. Ona također podsjeća da blokade procesa pristupanja na Zapadnom Balkanu imaju dugu tradiciju, ali da su ranije bile posljedica bilateralnih sporova članica EU i kandidata - npr. Slovenije i Hrvatske prije nego što je ova druga postala članica ili Hrvatske i Srbije.

Blokada je bilo i zbog stroge interpretacije uvjeta pristupanja - npr. insistiranje Nizozemske na suradnji Srbije sa Haškim tribunalom. Međutim, sadašnji zastoj je kvalitativno drugačiji, kaže Töglhofer.

Ona podsjeća da je na listopadskom Vijeću najglasniji protivnik otvaranja pregovora sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom bila Francuska koja je u slučaju Albanije imala podršku Danske i Nizozemske. Predsjednik Macron je odbacio sva kompromisna rješenja, uključujući njemački prijedlog za uvjetovano otvaranje pregovora o pristupanju.

Töglhofer kaže da posljednji događaji otkrivaju 'očigledan nedostatak zajedničkog razumijevanja' među EU akterima o reformama koje su provele dvije balkanske zemlje, zatim da je Pariz uvjetovao nastavak procesa proširenja reformama EU, kao i da ukazuju da domaći 'motivi', posebno pitanje migracija, podgrijavaju skepticizam oko proširenja.