Boriša Falatar iz Naše stranke kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Boriša Falatar iz Naše stranke bit će kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda na predstojećim općim izborima u BiH, potvrđeno je na pres-konferenciji te stranke održanoj u Sarajevu.

Falataru je ovo prvi angažman u bosanskohercegovačkoj politici, a motivi za kandidaturu iz stranke socijal-liberalnog opredjeljenja su, kako je izjavio na pres-konferenciji, propuštene prilike bh. diplomacije na međunarodnom planu da zemlju povede ka ekonomskom i socijalnom prosperitetu te vraćanje vjere mladim ljudima u mogućnost dostojanstvenog življenja u BiH.

On poručuje da Bosna i Hercegovina, kao i njeni građani, zaslužuju bolje stanje.

''Odluku da se aktivno uključim u politiku sam donio u Busovači.

Tamo sam, šetajući gradom, upoznao Nikolinu i njenog malog sina Patrika. Nikolina je jedna nasmijana djevojka, radi na recepciji hotela na izlazu iz grada. Rođena je krajem rata i cijeli život je provela u Busovači. Kad sam je pitao čime se bave njeni vršnjaci, rekla mi je da je od njih 31 iz razreda, koliko ih je diplomiralo prije tri godine, u Bosni i Hercegovini danas ostala samo ona. Svi njeni vršnjaci su podigli sidro. Tada sam shvatio što zaista znači 150.000 ljudi koji su u protekle četiri godine napustili ovu državu. To nije samo broj. I nisu samo ljudi koji su otišli. To su: tihe ulice, puste školske klupe, zatvorene prodavnice, to je mali Patrik sam na igralištu, to su majke i očevi, djedovi i bake širom BiH, koji svoju djecu i unuke, umjesto da grle i ljube, gledaju jednom ili dvaput mjesečno na minijaturnom ekranu. Mene to duboko pogađa i ljuti zato što znam šta znači pozdraviti se s najboljim drugom u ranu zoru, sjesti na autobus i kroz kišno staklo odmahnuti majci'', rekao je između ostalog Falatar.

Obitelji se razdiru, prijateljstva se gase i ljudi žive i umiru sami, daleko od najbližih, dodao je, ne zbog rata već zbog 25 godina pogrešnih poteza ljudi na vlasti.

Zbog takvih poteza svi ispaštaju - umirovljenici koji su čitav život vrijedno radili a sad jedva spajaju kraj s krajem; radnici koji rade za minimalnu platu, privrednici koji financiraju sustav koji radi protiv njih, bh. građani u inostranstvu i oni koji vide svoju budućnost drugdje, nezaposleni koji glasačkim listićem ili partijskom knjižicom pokušavaju osigurati egzistenciju.

''Čak i oni koji su se snašli u ovom sustavu i koriste ga u svoje svrhe, zaslužuju bolje'',  dostojanstven život i satisfakciju privređivanja od vlastitog rada. Zaslužuju da se cijene oni sami, a ne njihove veze - rekao je između ostalog Falatar obrazlažući motive za kandidaturu.

Poručio je da želi doprinijeti izgradnji mirnog i zadovoljnog društva sa zadovoljnim ljudima, novim tvornicama, obrađenom zemljom, s mladim ljudima koji ostaju u njihovoj domovini.

Boriša Falatar rođen je u Sarajevu 6. lipnja 1975. Sin je Miljenka, inženjera strojarstva, i Dženane Falatar, ekonomistice. Sa suprugom Milicom, odvjetnicom, ima dvije kćerke Lunu i Hanu te sina Ivana.

U Sarajevu je pohađao osnovnu i srednju školu koju zbog rata u BiH nastavlja i završava u Zagrebu.

Započeo je karijeru kao humanitarni radnik tijekom rata u BiH.

Kao 17-godišnjak, upravlja radio sistemom koji je omogućio kontakt ljudima razdvojenim ratom. Pridružio se trupama UNPROFOR-a 1993. i radio s argentinskim bataljonom.

Studirao je na Paul Smiths Collegu u New Yorku, a diplomirao ekonomiju na Američkom sveučilištu u Parizu.

Nastavio je postdiplomski studij na London School of Economics, a po završetku, pridružio se Međunarodnom odboru Crvenog križa i vodio aktivnosti humanitarne zaštite u pokrajini Huambo u Angoli radeći na spajanju otete djece s njihovim obiteljima i pomažući u pregovorima s Vladom Angole o reintegraciji UNITA pobunjenika.

U Ujedinjene narode se vraća kao međunarodni državni službenik UNESCO-a zadužen za vanjske poslove i odnose sa zemljama članicama.

Od 2008. do 2011. radi u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, gdje predstavlja UNESCO na Generalnoj skupštini UN-a, ECOSOC-u i Vijeću sigurnosti. Nakon toga postaje UNESCO-ov koordinator programa u kriznim područjima, zadužen za humanitarne i razvojne programe u Južnom Sudanu, Libiji, Siriji, Iranu i Palestini.

Bio je član kabineta glavne ravnateljice UNESCO-a Irine Bokove u vrijeme kad je ona bila kandidatkinja za mjesto glavne tajnice UN-a. Falatar je bio zadužen za odnose s Izraelom i Palestinom i pregovarao je o brojnim rezolucijama između tih država. Tijekom desetogodišnjeg razdoblja, savjetovao je pet predsjednika Generalne konferencije UNESCO-a.

Govori engleski, francuski, španski, talijanski i portugalski jezik.