Na kauču sa psihologom
Dodir sa stvarnošću: Što se dogodi kad političar zasjedne u fotelju?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
''Političar koji ne želi da dođe na vlast je promašen političar. Svi oni žele doći na vlast, ostaje samo pitanje motiva. Osnovni motiv trebao bi naime biti i podrazumijevati neku želju za promjenom, da se napravi nešto u društvu u skladu s vašom ideologijom. Je li to slučaj kod nas?', govori Srđan Puhalo odgovarajući na naš upit o fenomenu 'sjedanja' na vlast, odnosno promjenama koje se dogode politikama nakon što političari preuzmu svoje pozicije. Koliko ta vlast utječe na ljude, ima li nade za nas i što psiholozi i sociolozi kažu o ljudima koji izgube doticaj sa stvarnošću kad zasjednu u fotelju, samo su neki od odgovora koje smo pokušali pronaći kako bi nam bila jasnija slika politika koje nas okružuju.
U našem društvu nedostaje pozivanje na odgovornost svih onih koji svoju ulogu služenja društvu adekvatno ne ispunjavaju | Demić
Uz sociologa, psihologa i jednog od vodećih političkih analitičara Srđana Puhala, za komentar smo zamolili i psihologinju i sveučilišnu profesoricu Jelenu Brkić Šmigoc, sociologinju i predsjednicu Udruženja za edukaciju i razvoj 'Dignitet' Edisu Demić te njezinu kolegicu Aidu Kajan, aktivisticu i profesoricu pedagogije.
Bljesak.info: Koliko vlast utječe na ljude?
Pročitajte još
Puhalo: Političar koji ne želi da dođe na vlast je promašen političar. Svi oni žele doći na vlast, ostaje samo pitanje motiva. Osnovni motiv je gdje ta politika podrazumijeva neku želju da se napravi nešto u društvu u skladu s vašom ideologijom a kod nas je bojim se malo drugačija stvar. Primarni cilj je ne mijenjanje društva, nego vlast radi vlasti.
Brkić Šmigoc: Političke pozicije su radna mjesta. Ovdje, zapravo, možemo pitati koliko određeno radno mjesto djeluje na ljude?! Od čega će to ovisiti? Od toga KAKO izvršavamo zadatke na našem radnom mjestu. Pri tome možemo govoriti o razini individualnog zadovoljstva svakog pojedinca, ali i o posljedicama koje naše odgovorno ili neodgovorno izvršavanje zadataka na našim radnim mjestima ima na sve druge ljude. Kada bolje radimo svoj posao, učinak je bolji za nas osobno, ali indirektno i na sve druge ljude. Politički prostor je mjesto gdje je utjecaj na druge ogroman. Zbog toga je kontrola kvalitete izvršavanja tog radnog zadatka od izuzetne važnosti. Tamo gdje nemamo kontrolu izvršavanja zadataka u sklopu političkih pozicija ili je ona smanjenja, veća je vjerojatnoća da će i dolaziti do aberantnih ponašanja onih koji su vršitelji političkih dužnosti i nositelji određenih političkih pozicija. Međutim, tamo gdje postoji i gdje se vrši kontrola, kako od onih koji unutar političkog sustava imaju zadatak da vrše kontrolu kako se izvršavaju političke pozocije (npr. Sudstvo, policija, unutarnji mehanizmi kontrole sustava), tako i kontrola onih koji daju pozicije onima koji obnašaju određene političke dužnosti (npr. svi punoljetni građani BiH), tamo su te aberantne radnje i postupci vrlo rijetki i na razini incidenta. To konketno znači kako svi mi koji u demokratskom sustavu imamo mogućnost djelovati i svojim glasom kontrolirati izvršavanje političkih funkcija itekako smo oni koji doprinosimo i koji dopuštamo da se određena aberantna ponašanja događaju ili ne. Time, u konačnici, i imamo dobar ili loš utjecaj vlasti na ljude.
Demić: Postoji određen broj ljudi, kojima odgovara ovako stanje, jer imaju podobne ljude na vlasti i lakše dolaze do zaposlenja, čak lakše završavaju fakultete, točnije kupuju diplome. U našem društvu nedostaje pozivanje na odgovornost svih onih koji svoju ulogu služenja društvu adekvatno ne ispunjavaju.
Svijet s plaćom od tri, četiri tisuće maraka deformira čovjeka
Bljesak.info: Što stručnjaci kažu o ljudima koji izgube doticaj sa stvarnošću kad zasjednu u fotelju?
Puhalo: Kad dođete na vlast radi vlasti naravno da s vremenom gubite kontakt s realnošću, pogotovo ako ste dugo na vlasti. Svijet s plaćom od tri, četiri tisuće maraka deformira čovjeka. Ako to previše dugo traje, a bojim se da kod nas dugo traju. SNSD je na vlasti u Republici Srpskoj od 2006. godine, HDZ BiH nikad nije otišao s vlasti od devedesetih, SDA također. Najveće rotacije se nalaze unutar tog bošnjačkog političkog miljea, ali prosto ti ljudi polako gube kontakt s realnošću. Oni ne razmišljaju kako je živjeti s 500 maraka, nego o milijunima, investicijama ili već čemu. Oni dođu među ljude ali je pitanje koliko ih razumiju i koliko uopće žele da ih razumiju. Imamo političare koji apsolutno ne razumiju svoje birače, glasače, svoje građane, odnosno društvo u kojem živimo. S druge strane, okruže se poltronima, ljudima koji im plješću, klimaju glavom, ne suprotstavljaju im se na bilo koji način. Vi tu dobivate osjećaj omnipotentnosti, svemogućnosti. Da ste najpametniji, najljepši, najsposobniji, da sve radite ispravno, što prosto nije normalno. Naravno da i to deformira i vašu percepciju realnosti ali i vašu ličnost. Zamislite da se svi oko vas, ili najveći broj ljudi, slaže u svemu s vama.
Demić: Mi svjedočimo tome da postoje ljudi u našem društvu koje je vlast promijenila u negativnom smislu, ponašaju se kao da su Bogom dani da imaju potpunu vlast a imaju odsustvo razvijene svijesti o odgovornosti koju snose za posao koji su plaćeni. Ovisnost o vlasti je ovisnost koja se najteže liječi, to postaje dijagnoza, isto tako imamo i znatan broj ljudi koji su u vlasti i koji dostojanstveno i časno obavljaju svoje dužnosti, tako da mi možemo reći da je ovo pitanje vezano za individue i ne možemo ga generalizirati.
Kajan: Gubitak doticaja sa stvarnošću sa psihološkog stajališta zahtjeva intervenciju i detaljnu psihološku obradu svake individue, kako bi se postavila adekvatna dijagnoza, jer njen uzrok može imati korijene u nekim od psihološki bolesti, koje zahtijevaju dalje psihološke, psihoterapijske ili psihijatrijske tretmane. Mi u našem društvu ne možemo okarakterizirati da je gubitak doticaja sa stvarnošću naših rukovoditelja patološki. Ne, on ima korijene u individualnoj ukorijenjenoj ne odgovornosti, indolentnosti, degradaciji, manipulaciji, mitu i korupciji u vlastite svrhe, zarad osobnih interesa, po svaku cijenu.
Žele osobni dobitak, gradeći obiteljsku državu
Bljesak.info: Je li moguće da oni sebe na neki način, od tog trenutka, ne vide?
Puhalo: Imam dojam da, koliko se god oni gnušaju socijalizma i Tita, da svi oni žele biti kao on. Da vladaju dovoljno dugo i da imaju njegovu moć. Što je rješenje? Prije svega izgradnja demokratskog društva, ali to podrazumijeva mogućnost smjene vlasti, ljudi.
Brkić Šmigoc: Moguće je, ali moramo biti svjesni kako lider nikada nije sam. Niti jedna pozicija nije sama. Uvijek imate okruženje koje vam odobrava, podržava, ili vas kritički promatra i vaše postupke prosuđuje, pa onda i vi, kao lider preispitujete svoju poziciju kao takvu. U političkom prostoru pripadanje ideji, vrijednosti, svojim političkim istomišljenicima je važno. Važno je održavanje dobrih odnosa, koje proizilazi iz te pripadnosti, ali je puno, puno važnije imati politički tim koji donosi dobre, kvalitetne odluke i rješenja. Pronalaženje najboljih rješenja za određene problemske situacije nekada ide na ustrb složnosti u promišljanju. Zbog toga pravi lideri njeguju diskusiju, slušaju i poštuju različitost u mišljenju jer to njima najviše pomaže u donošenju kvalitetnih rješenja problemskih situacija. Takvo vođenje nije inficirano grupnom zaslijepljenošću i slijepom poslužnosti.
Demić: Ovisi o tome kako rade kada preuzmu pozicije. Osobno poznajem veliki broj političara i političarki koji su po mom iskrenom mišljenju fenomenalni. Odlično rade svoj posao i uživaju poštovanje od velikog broja građana. Također vjerujem da se pojedini političari i političarke ne snalaze, uglavnom slušaju nadređene, nemaju možda razvijenu borbenost, ustrajnost da provedu ono što su spominjali da hoće za vrijeme kampanje, drže se parole „ne talasaj, svakako će plaća leći na račun radio ne radio“.
Pročitajte još
Kajan: Rukovoditelji koji kontinuirano narušavaju sustav društva, savršeno znaju i poznaju sve okolnosti. Oni vješto i sustavno, udruženo rade na degradaciji i uništavanju svih vrijednosti koje su preduvjet za život dostojan čovjeka. To čine, jer žele osobni dobitak, gradeći obiteljsku državu, državu kojom upravljaju podobni, a ne sposobni.
Bljesak.info: Je li to neki fenomen svojstven nama ovdje na Balkanu, kako se zemlje Zapada nose s tim?
Brkić Šmigoc: Nije svojstveno samo nama, ali ovdje bolje prolazi i opstaje. U pitanju je razlika u razini razvijenosti političke kulture i kritičkog promišljanja zajednice i odnosa u kojima živimo. Grupna i liderska zaslijepljenost je poznat fenomen u literaturi. Najčešće se navodi primjer djelovanja predsjednika Kenedya u slučaju donošenja odluke o načinu djelovanja u Zaljevu svinja. To se navodi kao jedan tipični primjer djelovanja grupne zaslijepljenosti. Ta njegova odluka je potpuno drugačija u odnosu na način donošenje odluke koja se odnosila na krizu s nuklearnim projktilima na Kubi. Tu se kroz literaturu proučava koliko je važno zapravo imati neke ključne elementre prisutne prilikom procesa donošenja odluka koje će spriječiti nastajanje i djelovanje grupne zasljepljenosti na sam proces donošenja odluka. Razlika sa zapadnim demokracijama jeste u tome što mi još uvijek nemamo stupanj ostvarene demkracije niti kritičkog promišljanja realiteta zastupljen na toj razini da je zapravo nemoguće ili se grupna zasljepljenost može dogoditi samo kao jedan incident, a ne nešto što je postojeći fenomen u zajednici.
Svi mi koji u demokratskom sustavu imamo mogućnost djelovati i svojim glasom kontrolirati izvršavanje političkih funkcija itekako smo oni koji doprinosimo i koji dopuštamo da se određena aberantna ponašanja događaju ili ne | Brkić Šmigoc
Kajan: To nije nikakav fenomen svojstven Balkanu, kod nas je kroz trideset godina izgrađen disfunkcionalni sustav koji degradira ličnost čovjeka na emotivnom, psihološkom i socijalnom planu. Transgeneracijski se prenose traume na mlade osobe i nije nikakvo čudo što mladi traže spas i svjetlost pod nebom druge države. Države koja ima izgrađen sustav vrijednosti i koja stvara jednake prilike i mogućnosti za sve. Sustav sigurnosti, produktivnosti i prosperiteta. Sustav koji poštuje prava čovjeka, kroz potpisane UN konvencije. Naša država je potpisnica UN konvencija, ali šta čovjek ima od mrtvog slova na papiru bez primjene.
Zašto uvijek glasamo za iste?
Bljesak.info: Postoji li neki mehanizam kojim bi ih mogli 'držati budnima'?
Puhalo: Prvi mehanizam je da napravite društvo u kojem je realno moguće smijeniti ljude na vlasti. Ja nisam siguran da je to HDZ napravio među Hrvatima. Druga stvar bi bila ograničenje mandata, ne samo na javnim funkcijama nego i u strankama. Koliko netko može biti na čelu stranke i kakva je to uopće stranka koja ne može nikog da zamjeni nekim boljim i kvalitetnijim. Tu dolazimo do te neke unutarstranačke demokracije koja treba da iznjedri neka nova i drugačija lica. Nisam siguran da danas imamo alternative Bakiru Izetbegoviću, Draganu Čoviću, Miloradu Dodiku, u smislu da budu bolji od njih. Već oni imaju neke svoje klonove, samo mlađe. Treća stvar koja je vrlo važna jeste da nije normalno da političar sa 30 godina razmišlja kao političar sa 50 ili 60. To je generacijski jaz, a kod nas toga nema. Pomladci tih političara, tih stranaka, vrlo dobro prepoznaju šta njihovi šefove žele i onda ne samo da ih oponašaju nego to još više naglašavaju. Onda oni postaju radikalniji od svojih šefova. Na kraju, treba nam zrelije političko društvo koje će biti spremno da prepozna i dobar i loš rad političara i na taj način ih nagradi ili kažnjava. Nisam siguran da su Srbi zadovoljni svojim životom u Republici Srpskoj, da su Bošnjaci i Hrvati zadovoljni svojim životom u Federaciji. Postavlja se pitanje, zašto ih onda ne mijenjaju, zašto uvijek glasamo za iste? Za one koji ne ispunjavaju, skoro ništa ili vrlo malo, svojih predizbornih obećanja? Zašto ih ne kažnjavaju za takav nerad ili rad? To jeste procjep, mi se učimo demokraciji. No s druge strane to nije samo pitanje demokracije, to su mehanizmi koji političari naprave da bi sebe sačuvali a da bi ljudima zamazali oči. Da bi skrenuli pažnju sa tog svog nerada ili našli alibi. Tako u RS-u kažu da su za sve spremni da bi sačuvali Republiku Srpsku. Sve trpimo, i da nam je ona primarna. I kad kradu, i kad lažu, i kad namještaju tendere, kad prelaze iz stranke u stranku, sve se može objasniti višim interesom. Isto je tako i kod Hrvata. Odoše građani, odoše ljudi, pretvaraju se u starački dom, ali nema veze, samo je jedan politički izbor.
Brkić Šmigoc: Mehanizmi kontrole svakoga drže budnima. Vi na svom radnom mjestu kad izvršavate svoju aktivnost, kad znate da će se kontrolirati vaš učinak, itekako će vas to držati budnim kako ćete raditi posao koji radite. Jednako tako i ovdje. Govorimo o kontroli koja se odnosi na sve nas koji smo sudionici i kreatori političkih procesa. Hožemo li nagraditi one koji jesu ili nisu radili dobro na političkim pozicijama?! Koliko kvalitetno i mi izvršavamo svoju političku dužnost kao građani, također je vrlo važno pitanje. S druge strane, želim vjerovati da i naši lideri u političkom prostoru žele biti više „IN“, a to znači da prate trendove „mudrih vođa“. IN je približiti se potrebama onih koji su naši potencijalni sljedbenici, jer to nas održava „IN“ To znači biti vođa koji je nepristran, koji osluškuje i prati bilo svog političkog bića, čak i kada te interpretacije realiteta nisu u skladu s naši glavnim tumačenjem stvarnosti. Dobro je čuti, saslušati, pa čak i zagrliti u svoje političko naručje drugačije promišljanje stvarnosti od onoga koje je dominantno. To nas kao vođe drži budnima. Ali isto tako, trebamo biti svjesni da smo mi politička kultura koja nije otvorena za rizike nego je više usmjerena oprezu i čuvanju onoga što se već priskrbilo. U tom smislu kod nas demokracija potpuno drugačije živi od recimo društva u Americi.
Sve dok se na individualnoj razini ne počne mijenjati svijest da je vrijeme da pozivamo na odgovornost, da prozivamo NE rad, mito i korupciju, imat ćemo i živjet ćemo u sustavu iskrivljenih vrijednosti, disfunkcionalnosti, nepotizma i korupcije | Kajan
Kajan: Ne postoji mehanizam, to zvuči kao da će netko doći sa čarobnim štapićem. Jedini izlaz je da ljudi shvate i odluče se reći NE i DOSTA JE dugogodišnjim lažima, obmanama, mitu i korupciji, dosta je prilikama za podobne. Svaka punoljetni građanin i građanka ove države mora se preispitati tko je predstavlja i koliko je ideologija koju živi ispravna i u interesu općeg dobra, a ne vlastitog. Sve dok se na individualnoj razini ne počne mijenjati svijest da je vrijeme da pozivamo na odgovornost, da prozivamo NE rad, mito i korupciju, imat ćemo i živjet ćemo u sustavu iskrivljenih vrijednosti, disfunkcionalnosti, nepotizma i korupcije.
Eksperiment nad narodom
Bljesak.info: Kako bi ocijenili našu trenutnu političku scenu, imamo li uopće političara koji su u doticaju sa stvarnošću?
Puhalo: Nisu oni svi isti, ne možemo reći da jesu. Neki su na vlasti, neki su u opoziciji, neki su malo duže na vlasti, neki malo manje. Ono što je problematično jeste da kad dođu na vlast, bilo tko, oni nekako krenu da se ponašaju kao i ovi prije njih, koje su kritizirali. Tu onda imamo problem alternative. Evo smijenit ćemo ove, no tko će nam doći? Ono što je vrlo važno jeste da da je BiH komplicirana. Recimo u Hrvatskoj ili Srbiji kad promijeniš vlast znaš da si promijenio vlast, a kod nas i kad dođe netko tko je možda drugačiji, on upada u to blato etničkog i onda se i on počne tako ponašat, i njega uprljaju i učine ga istim kao što su i oni. Dok u Hrvatskoj trebamo promijeniti jednog, odnosno jedna stranka treba izgubiti da napravite drugu koaliciju, u BiH treba istovremeno tri stranke promijeniti da bi se unormalila situaciji. No i to nije garant da će bit bolje.
Ja vjerujem da ima drugačijih i ja zato glasujem, ali prosto moj sustav vrijednosti, moj svjetonazor je drugačiji od većine u BiH i ti moji nikad neće doći na vlast da bi nešto radikalno promijenili. Ja sam duboko frustrirani glasač koji redovno izlazi na izbore i uvijek glasuje za ljude i politike koji neće pobijediti u BiH. Nisu svi isti ali čak mislim da je taktika ovih na vlasti da kažu svi smo isti, pa što onda da mijenjamo bilo što.
Demić: Nekad se osjećam kao da smo dio eksperimenta. Eksperiment nad narodom u BiH baš dugo traje. Našu političku situaciju bih ocijenila jako lošom ocjenom. Možda najviše zbog toga što imamo veliki problem sa korupcijom i neprovođenjem određenih zakona a i Konvencija koje je BiH potpisala i ratificirala.
Nisam siguran da su Srbi zadovoljni svojim životom u Republici Srpskoj, da su Bošnjaci i Hrvati zadovoljni svojim životom u Federaciji. Postavlja se pitanje, zašto ih onda ne mijenjaju, zašto uvijek glasujemo za iste? | Puhalo
Kajan: Naša politička scena je sve osim kvalitetne, adekvatne, prosperitetne i sigurne. Smatram da iz navedenih odrednica možete izvući i postotak.
Bljesak.info: Je li realno očekivati ikakvu promjenu?
Puhalo: Navijam za promjenu iz prostog razloga što ovo kuda sad ide - ne valjda. Jel to realno ili nije ne znam. Nisam siguran tko može ugroziti recimo HDZ BiH među Hrvatima. Što se tiče RS imate neke dvije opcije koje su vrlo slične, ne znamo uopće po čemu se razlikuju, osim što su jedni na vlasti a drugi žele doći na vlast. Najzanimljivije je među Bošnjacima. Tu imate i koaliciju ljevice, liberala. S druge strane je SDA, i neke treće opcije. Kod njih je najšira paleta ponude, ali nisam sigurna da će doći do nekih radikalnih promjena.
Demić: Više volim da se nadam i razmišljam pozitivno da će biti bolje nakon izbora, isto tako bude mi teško kada se razočaram. Vrijeme je najbolji pokazatelj svega. Politika je nekad ogledalo naroda.
