HRS
Kako se prodaje Blidinje?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
''Federalni zakon o Blidinju je rasprodaja nacionalnih interesa'', objavila je Hrvatska republikanska stranka u priopćenju koje potpisuje Ivica Brešić.
''Zadnje u nizu federalnih kukavičkih jaja koje nam se servira je ideja o federalnom Zakonu o nacionalnom parku Blidinje. Kako je to bilo i sa spomenutim Zakonom o šumama, u propagandu se uključuju sve partijske medijske mašinerije koje nam žele prodati kako je sve to za naš interes. Kao da svi mi patimo od kolektivne amnezije, preko partijskih glasila ravnatelj parka Blidinje Zdravko Kutle nam tumači kako je nužno za spas Parka 'donošenje federalnog Zakona o nacionalnom parku Blidinje i predaja nadležnosti', jer se ne može upravljati tako vrijednim resursom kada se trebaju tri županije dogovoriti. Nevjerojatno!!!'', navodi Brešić.
Dodaje kako je ''ravnatelj iznio cijeli niz besmislica te da je riječ o zornom primjeru kako i na koji način rade/funkcioniraju partijski uhljebi na čelu javnih tvrtki''.
''Na osnovu Zakona o zaštiti prirode, Park „Blidinje“ su osnovale županije, tri s većinskim hrvatskim stanovništvom i gotovo apsolutnom hrvatskom vlašću HBŽ, ZHŽ i HNŽ. Ravnatelj Kutle preuzima Park prirode s dosta neplaćenih obveza, ali i s imovinom koja višestruko premašuje te obveze. Dolaskom Kutle, kreće rasprodaja, na način da se prvo imovina daje u najam, pa kasnije proda tim istim tvrtkama koje su uzele imovinu u najam. Tako je za iznos od 105.000 KM prodana žičara na skijalištu, na ime duga od 1200 KM bivšem uposleniku. Žičara kojoj je nabavna vrijednost bila 2,4 milijuna maraka i u koju je samo godinu prije prodaje uloženo 27.000 € novca Parka prirode. Umjesto da se dug namiri pokretnom imovinom, gle slučaja, sud u Konjicu, koji je isključivo komunicirao sa Kutlom, odlučuje prodati ono najvrjednije. Nakon toga je prodan i restoran „Pahuljica“ za početnu cijenu 332.286 KM tvrtki kojoj je ravnatelj iznajmio isti restoran godinu ranije. U ovaj restoran je samo 2012. godine bilo uloženo 120.000 KM naših novaca'', navodi se.
Brešić dodaje kako nakon rasprodaje imovine koja je krajem 2015 vrijedila 4,5 milijuna KM godine 2017. ravnatelj u intervjuu spominje neplaćene dugove za struju 90.000 KM, radnicima 70.000 KM i sudski spor težak 3 milijuna KM.
''S obzirom da se ovako restrukturirao Park prirode te da su dugovanja ostala i nakon rasprodaje imovine, onda i ne čudi da se 2021. zaziva Federacija u spas. Tko će drugi, nego Federacija namiriti naše uhljebe koji nakon skoro deset godina upravljanja sebi u partijskim glasilima postave pitanje i na ista odgovore na način: „Ako i lokalpatriotski gledate, mi slabo znamo upraviti onim što imamo“. Ravnatelj koji punih deset godina upravlja parkom izjavljuje ovo i naglašava: „Zato sada, kad odemo na federalnu razinu, vjerujem da će se mnoge stvari raditi bolje“, objavljujući stvarne razloge prebacivanja na Federalnu razinu riječima: „Kad se potpuno riješi priča s nacionalnim parkom, mi ćemo dobiti 700 tisuća KM za hladni pogon, za rendžere….“, navodi Brešić i dodaje kako se tu dolazi do odgovora zašto se forsira federalni Zakon o nacionalnom parku Blidinje, ali i kolika je cijena prodaje onoga za što se nekad ginulo da bi se obranilo.
''Osnovni motiv je novac, jer se spiskalo sve što se spiskati da iz Parka kojeg su stvarale i stvorile županije, pa se želi dodatno parazitariti, ne libeći se za 700.000 KM prodati ono za što se ginulo. Ne samo da prijedlog federalnog Zakona ne garantira nikakvo upošljavanje lokalnog stanovništva, imenovanje Uprave ispred općina (sve bi imenovala Vlada FBiH), pristaje se na projekt „federalnih rendžera“, ideja začeta u središtu SDA u cilju sarajevskog ovladavanja šumskim i prirodnim resursima tri spomenute županije. Djelovanjem preko jedinica lokalne samouprave HRS je već pokrenuo aktivnosti obrane interesa ne samo ove tri županije gdje Hrvati čine većinu, nego i općina. Postoje sasvim dovoljni mehanizmi na županijskim i lokalnim razinama s kojim se mogu ne samo zaštititi resursi Parka „Blidinje“, nego od toga napraviti jedan od gospodarskih pokretača ove tri županije i općina koje pokriva'', navodi se u priopćenju.
Brešić navodi kako se radi o prodaji ''resursa koji su naši, a ne partijski'' i da se ''promoviraju kao nacionalni interes''.
''Županije su zadnji, ali i jedini bastion obrane hrvatske konstitutivnosti u BiH, tko god radi na njihovom slabljenju je izdajnik hrvatskih nacionalnih interesa i u nama će imati najjačeg i najljućeg protivnika. Nećemo vam to dopustiti, ma kolikogod se vi busali u svoja licemjerna domoljubno (interesna) legitimna prsa'', naveo je Brešić.
Demantij Zdravka Kutle
Odvjetnički ured Kvesić&Martinović dana 17. prosinca u ime Zdravka Kutle uredništvu portala Bljesak.info uputio je demant.
U kojem navodi kako su izjave gospodina Brešić Ivice ''potpuno neistinite, tendenciozne i zlonamjerne.
''Gospodin Brešić u navedenom članku iznosi niz uvreda i neistinitih informacija na način da našeg klijenta više puta naziva „uhljebom“ i „partijskim uhljebom“, iako isti nije član niti jedne političke stranke, pri tome vrijeđajući ne samo našega klijenta, nego i sve zaposlenike koji primaju plaću iz državnog proračuna.
Gospodin Brešić navodi da: „ Ravnatelj Kutle preuzima Park prirode s dosta neplaćenih obveza, ali i s imovinom koja višestruko premašuje te obveze.“. Netočna je konstatacija da je ravnatelj J.P Park prirode Blidinje preuzeo poduzeće s imovinom koja višestruko premašuje obveze poduzeća. Istina je upravo suprotna, te je nova uprava zatekla J.P. Park prirode Blidinje gotovo pred gašenjem poslovanja.
Naime, sadašnji ravnatelj je prilikom stupanja na mjesto ravnatelja J.P. Park prirode Blidinje zatekao ostavljene dugove (uključujući i u članku navedene neplaćene dugove za struju, dugove radnicima i sudske sporove) koji višestruko premašuju prihode i imovinu Javnog poduzeća. S obzirom na mnogobrojna dugovanja, te sukladno financijskoj podršci jedinica lokalne i regionalne samouprave, trenutna uprava je zajedno sa ostalim tijelima poduzeća, u okviru svojih ovlasti i zakonskih propisa financijski stabilizirala poslovanje i unaprijedila infrastrukturu poduzeća spašavajući ga od gašenja.
Gospodin Brešić nadalje navodi da: „Dolaskom Kutle, kreće rasprodaja, na način da se prvo imovina daje u najam, pa kasnije proda tim istim tvrtkama koje su uzele imovinu u najam. Tako je za iznos od 105.000 KM prodana žičara na skijalištu, na ime duga od 1200 KM bivšem uposleniku. Žičara kojoj je nabavna vrijednost bila 2,4 milijuna maraka i u koju je samo godinu prije prodaje uloženo 27.000 € novca Parka prirode. Umjesto da se dug namiri pokretnom imovinom, gle slučaja, sud u Konjicu, koji je isključivo komunicirao sa Kutlom, odlučuje prodati ono najvrjednije. Nakon toga je prodan i restoran „Pahuljica“ za početnu cijenu 332.286 KM tvrtki kojoj je ravnatelj iznajmio isti restoran godinu ranije. U ovaj restoran je samo 2012. godine bilo uloženo 120.000 KM naših novaca“. Ovakve neistine, netočne brojke, kao i insinuacije o načinu prodaje pokretnina i nekretnina u vlasništvu J.P. Park prirode Blidinje pokazuju sustavnu neinformiranost gospodina Brešića, kao i njegovo neodgovorno optuživanje našeg klijenta bez ikakvih dokaza.
Naime, da bi se izmirili dugovi koji su nastali prije imenovanja našeg klijenta na mjesto ravnatelja J.P. Park prirode Blidinje proveden je prislini ovršni postupak protiv Javnog poduzeća. Iako je istina da je u ovršnom postupku prodan dio imovine, brojke koje iznosi Gospodin Brešić su potpuno netočne i manipulirajuće, a što je i jasno vidljivo iz relevantnih sudskih odluka.
U konkretnom slučaju, vrijednost prodane imovine utvrdio je na temelju stručne procjene ovlašteni vještak, a tek nakon toga je imovina prodana putem javnog nadmetanja kupcu s najvišom ponuđenom cijenom. Dakle, sva imovina koja je bila predmet ovrhe je prodana sukladno njenoj procijenjenoj vrijednosti, te prema načinu i uvjetima prodaje koje je odredio Općinski sud u Konjicu. Manipulacije brojkama vidljive iz izjava gospodina Brešića, kao i njegove insinuacije da je naš klijent prilikom izvršenja ovrhe nad J.P. Park prirode Blidinje počinio bilo kakve nelegalne radnje, te vršio bilo kakvu komunikaciju, osim službene, sa Općinskim sudom u Konjicu su potpuno maliciozne i klevetničke.
Gospodin Brešić u nastavku objavljenog teksta inzistira na pogrešnim tezama dovodeći čitatelje u zabludu, te ističe da naš klijent s obzirom na financijsko restrukturiranje Parka prirode „zaziva Federaciju u spas“ pritom ga nazivajući „uhljebom kojeg namiruje federacija“, te ga dovodi u kontekst „forsiranja“ donošenja Zakona o nacionalnom parku Blidinje, a sve zbog novca kao osnovnog motiva jer se „spiskalo sve što se spiskati da“ pa se za 700 000 KM prodaje ono za što se nekada ginulo da bi se obranilo.
Gospodin Brešić dalje nastavlja: „Ne samo da prijedlog federalnog Zakona ne garantira nikakvo upošljavanje lokalnog stanovništva, imenovanje Uprave ispred općina (sve bi imenovala Vlada FBiH), pristaje se na projekt „federalnih rendžera“, ideja začeta u središtu SDA u cilju sarajevskog ovladavanja šumskim“.
Gore navedenim izjavama gospodin Brešića pokazuje elementarno nepoznavanje područja o kojemu donosi zaključke, pa na temelju takvog neznanja i neinformiranosti, da ne kažemo zlonamjernosti, iznosi različite neosnovane optužbe imputirajući izmišljene motive postupanja našega klijenta. Da se gospodin Brešić potrudio i pročitao Zakon o javnim poduzećima F BiH kao i Zakon o privrednim društvima F BiH znao bi koje su ovlasti ravnatelja Javnih poduzeća, te da isti nije ovlašten samostalno donositi bilo kakve odluke o restrukturiranju J.P. Park prirode Blidinje. Ravnatelj je naime ovlašten i dužan postupati sukladno odlukama Skupštine i Nadzornog odbora, a što je isti činio i čini tijekom cjelokupnog trajanja svoga mandata.
Izjave gospodina Brešića o zapošljavanju lokalnog stanovništva, načinu imenovanja uprave, te projektu „federalnih rendžera“ su u potpunosti netočne, a što je i jasno iz jednostavnog uvida u nacrt Zakona o nacionalnom parku Blidinje, pa je ovakvo iznošenje lažnih informacija u najmanju ruku čudno.
Ovim putem ističemo i činjenicu da je donošenje Zakona o nacionalnom parku Blidinje u nadležnosti Parlamenta F BiH, pa Ravnatelj Javnog poduzeća Park prirode Blidinje nema nikakvog utjecaja na eventualno donošenje ili ne donošenje predmetnog Zakona, kao niti bilo kakvog utjecaja u odlučivanju koja razina vlasti jest ili će biti nadležna za upravljanje Javnim poduzećem Park prirode Blidinje.
Sukladno naprijed navedenom, naš klijent, Ravnatelj Javnog poduzeća Park prirode Blidinje, odlučno odbacuje kao netočne i neistinite sve navode kojim se nameće da bi isti činio bilo kakve nezakonitosti ili nepravilnosti'', navedeno je u demantiju.
