Kampanja je prošla: Iz torova ni A ni Ble

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nagledali smo se i naslušali svega i svačega i u ovoj predizbornoj kampanju. Najmanje smo čuli i vidjeli smišljenih planova za poboljšanje uvjeta života u lokalnim zajednicama. I ovog se puta visoka politika prodavala pod komunalije, a predstavnici političkih stranaka jedino su glasni bili onda kad su im lideri dolazili u goste.

A lideri su opet iskorišteni kao plašt za nemanje odgovora na stvarne probleme koje tište građane na najnižim razinama vlasti. Nitko nije građanima zaluđenim pokličima s visoka još uvijek pojasnio kako na kvalitetu života najprije utječe lokalna vlast koja bi trebala biti toliko sposobna da s višim razinama vlasti od svojih zajednica učine prave male rajeve na zemlji.

No, kod nas su se opet pomiješale kruške i jabuke i u nategnutoj političkoj situaciji, koja se redovito nateže kad treba mobilizirati stada, zagalamili su s govornica o pogrešnim stvarima.

Uz to, jadno je i žalosno da se godine Gospodnje 2020. još uvijek može ljudima prodati pod glasačke bubrege priča o tome kako je netko nešto nekome darivao. Građani su sve iz zapjenjenih obećanja platili iz svog džepa, samo galamdžije drugačije galame i isprani mozgovi nikako da shvate da je sve u ovoj zemlji kupljeno njihovim novcem ili kreditom kojeg će oni vraćati.

Vidjeli smo u ovoj kampanji presijecanje vrpce pred trafostanicom, tapkanje po friškom, tankom asfaltu, paljenje rasvjeta, davanje građanima na korištenje trga kao da ga netko nakon silaska s vlasti može ponijeti sa sobom, vidjeli smo likove na dezinficijensima i upaljačima, na šećerima, čokoladama, mirisima za automobile, na banderama i granama stabala.

Vidjeli smo ih pijane u studijima kako nam govore o korupciji, vidjeli smo kako kao prvašići galame na sučeljavanju jer im nitko nije rekao da će ih pitati nenajavljena pitanja. Vidjeli smo stranačke derneke u kojima se pleše po stolovima, vidjeli smo kako se skakači za ljubav prema Bosni gužvaju dok njihovi žmire na kršenje mjera a naši šire virus. Čuli smo govorancije s pozornica o tome kako je neki načelnik ravan bogu i kako će stranka poslati na Fadilove respiratore sve svoje protivnike. Čuli smo i poruke kako će neki nestati s lica zemlje.

Čuli smo i kako pripadnici jedne stranke prozivaju one koji su im stranku napustili da su nesposobni i da su varalice i lopovi. Zanimljivo, ali to nema tko od PR-stručnjaka poručiti usijanim glavama da su time priznali da im je stranka ustvari radila sve ono za što prozivaju bivšeg člana i da mu je gledala kroz prste baš kao što će vjerojatno nekim drugim bogovima gledati kad zasjednu.

Nije nam za uho zapela niti jedna jedina rečenica koja govori o tome kako će se riješiti neki lokalni problem koji će omogućiti ljudima da prestanu životariti na rubu i da će prestati proklinjati sve izvan svojeg dvorišta.

Čuli smo samo kako se opet reži visokom politikom i gledali kako lideri stranaka obilaze male torove u kojima im nitko ne smije reći ni A ni Ble jer se svi nadaju da će ih zapasti mjesto na jaslama i državnim poduzećima. Samo im nema tko reći da su jasle sve praznije i da se sprema padanje javih poduzeća, tih utvrda u kojima kruh glasača jedu klimači.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.