Kretanje i pristup
Mostar još uvijek bez stava i odgovora na potrebe invalida
Tekst članka se nastavlja ispod banera
''UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom je 2009. god. ratificirana na državnoj razini, jedinstvena politika, strategija FBiH, obvezuju Županiju i Grad da svoje zakone i druga podzakonske akte usuglase sa spomenutim. Nažalost, u Mostaru se to još uvijek nije dogodilo'', govori za Bljesak.info Jasna Rebac, predsjednica Udruge "Ruzicnjak - Los Rosales" o jednom od najvećih problema osoba s invaliditetom u ovom gradu.
Osobe s invaliditetom moraju ravnopravno uživati sva prava koja imaju i oni bez ikakvih poteškoća, i to u oblastima zdravstvene zaštite, obrazovanja, pružanja usluga u javnim institucijama u oblasti socijalne zaštite i svim ostalim oblastima, te iako je Grad nadležan da se za to pobrine, u praksi to ne provodi.
''Svi ti uvjeti su smo formalno zadovoljeni, u praksi arhitektonske barijere za osobe s invaliditetom nisu uklonjene. Na svakom koraku u gradu Mostaru susrećemo fizičke barijere, čak i zdravstvene Institucije nemaju po standardu uređene parking prilaze, a da ne govorimo o glasovno vizualnim informatorima, brajevom pismu, pristupu informacijama, svemu onom na što smo se zakonski obvezali a uopće nemamo prava na to'', ističe Rebac te dodaje kako Grad ne smije preko nadležnih službi dati uporabnu dozvolu novoizgrađenim objektima bez adekvatne pristupačnosti za osobe s invaliditetom.
Najveći problem za osobe s invaliditetom je nepostojanje Lokalnog plana akcije za ove osobe i ono malo sustavnih rješenja, o čemu smo pokušali dobiti podrobniji odgovor u Odjelu za urbanizam i građenje grada Mostara.
''Grad Mostar najprije mora sačiniti popis objekata u vlasništvu grada Mostara, kao što su uredske prostorije u kojima je smještena administracija, ustanove, škole i dr. objekti, pa treba utvrditi prioritete da bi Služba odradila predračune, pa onda osigurati sredstva za izgradnju prilaza'', govore za Bljesak.info u Odjelu za urbanizam i građenje te dodaju kako tek nakon toga treba podnijeti zahtjev za izgradnju istih i provesti postupke javnih nabavka.
''Ovo pitanje treba se pripremiti i iznijeti na Kolegiju kako bi se po tom pitanju zauzelo stajalište, odnosno kada će se početi s njegovom realizacijom i u kojem obujmu, s kojim sredstvima, tek tada ćemo moći dati potpun odgovor na Vaše pitanje'', zaključuju u svom odgovoru.
Rebac ističe kako su u cilju rješavanja ovog problem oformili i koaliciju "Zajedno smo jači", koja aktivno djeluje u HNŽ, broji trinaest Udruga osoba sa invaliditetom i zastupa oko 1500 korisnika.
''Ova Udruga za cilj ima djelovanje i ostvarivanje sustavne promjene koja će pristupačnost za sve građane grada Mostara i HNŽ, a pogotovo za osobe sa invaliditetom učiniti nediskriminatornom. Dovoljno je istaknuti samo nepostojanje zvučnog semafora, prikladan javni gradski prijevoz, taxi, dostupno kazalište, igralište i sl. sve ono za što je kod nas žurna potreba'', govori Rebac i dodaje kako mi sa trenutnim stanjem u ovom gradu zaostajemo znatno za zemljama okruženja, dok za zemljama Skandinavije kaskamo 30-50 godina.
Vrtići, škole, fakulteti, javne institucije, kazališta, igrališta, javni prijevoz itd. sve je to ovim osobama nepristupačno. Što se tiče samih ulica i pločnika, veliki problem predstavljaju stolice i stolovi ugostiteljskih objekata, nepostojanje semafora sa zvučnom signalizacijom, loš ili nikakav pristup pješačkim prijelazima, visina pulta u institucijama, vrata WC određene širine, odgovarajuće parking mjesto….
''Problem fizičkih prepreka nije samo problem osoba s invaliditetom, već je to ako gradimo društvo jednakosti za sve građane, problem i staraca koji hodaju sa štapovima, majki s kolicima, svih nas'', zaključuje Rebac apelirajući na podizanje svijesti građana o ovom problemu.