Nada Matović: Upoznajte ženu koja pola stoljeća pomaže ovisnike u Mostaru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Dolazili su i kriminalni kockari nikad mi se ništa nije dogodilo, a moglo je. Ulazila sam u posjete kad je netko imao delirij, ali nikad mi se nije dogodilo''.

Tako za Bljesak.info svoju životnu priču počinje Nada Matović iz Mostara koja već 50 godina radi kao socijalni radnik i alkoholog. Vodila je ogledni klub alkoholičara koji je bio ''rasadnik'' svih sličnih klubova ovisnika po Mostaru i Hercegovini.

Na mostarskoj Psihijatriji radila je 40 godina. Počela je u školskom dispanzeru u kojemu je osnovala savjetovalište za djecu i mladež, ali i Sekciju za zdravo življenje. Tijekom svog rada promijenila je nekoliko funkcija, ali uvijek joj je osnovna zadaća bila pomoći ovisnicima i njihovim obiteljima.

Čovjek najveća ruševina

Šezdesetih godina je osnovala je terapijsku zajednicu za liječenje obiteljskog alkoholizma. Tijekom rata bila u Podgori gdje je osnovala sekciju za zdravo življenje i gdje je radila sa djecom.

''Kad sam se vratila posije rata vidjela sam da je u Mostaru najveća ruševina čovjek, nema je gore'', rekla je Nada.

Nakon ratnih strahota se vratila u Mostar gdje je osnovala ponovo klub liječenih alkoholičara. Kako nisu postojale adekvatne prostorije, alkoholičare je primala u svoj stan na sastanak.

''Ljudi su se slagali, nit' tražiš pare nit' išta'', objašnjava Nada.

Prije rata je imala prostorije gdje se danas nalaze prostorije Napretka. S obzirom da nije imala prostora u Mostaru, a imala je dosta ovisnika koji gravitiraju Čitluku Nada je osnovala klub u Međugorju.

Grad nema prostora za kockare

Početkom ovog tisućljeća Nada je u klubu osnovala Obiteljsku školu za prevenciju i liječenje alkoholne ovisnosti. Nakon što je srušena ''stara bolnica'' ostali su u potpunosti bez prostorija. U susret su joj izašli mostarski franjevci koji su joj ponudili veliku dvoranu gdje se i danas održavaju sastanci za liječenje alkoholičara i kockara.

''Sramota je za grad da imamo šest tisuća liječenih alkoholičara, da imamo dobrovoljnih stručnjaka šest, da smo povezani s Centrom za mentalno zdravlje i nitko ništa. Možeš do ujutro nešto pričati, ali nemamo prostorija'', rekla je Nada.

Nada je prije pet godina osnovala klub liječenih kockara, te je educirala mlade snage koje trenutno vode klubove i kockara i alkoholičara. Trenutno radi kao koordinator i supervizor u Klub lječenih alkoholičara HNŽ-a.

Ističe da je neizreciva njezina ljubav prema ovisnicima i njihova prema njoj.

''Ovaj rad s ljudima, ako nije prožet s ljubavi, on ne vrijedi'', rekla je Nada i dodala kako su u klubovima liječenih ovisnika postigli suživot i prihvaćanje različitosti.

Iskustva s ovisnicima pretočila je u nekoliko knjiga, zbornika i rukopisa : "Zora u mojoj suzi", "Zora iznad ponora", "Zbornik stručnih radova iz oblasti alkoholne ovisnosti", "Zbornik stručnih radova iz kockarske ovisnosti", rukopis: "Igrom protiv ovisnosti" u predškolskim ustanovama, "Primarna prevencija ovisnosti" u osnovnim školama preko nastavnih predmeta i drugih oblika obrazovnog rada.

Po njeznoj knjizi ''Zora iznad ponora'' mladi ih Hrvatske su snimili i film. 

Za svoj rad dobila je nekoliko priznanja i odličja među kojima su Orden rada sa zlatnim vijencem, Plaketa grada Mostara, Plaketa gradskih općina Mostar.

Žene piju i ponose se time

''U Mostaru ima tisuću patoloških ovisnika o kocki, mahom mladi ljudi. Na klubove za liječenje patoloških kockara dolazi ih 20, a tisuću ih je problem'', rekla je za Bljesak.info Matović, socijalni radnik, akoholog, koordinator i supervizor u KLA HNŽ.

Ističe kako se na liječenje kockari javljaju tek kad padnu na dno, te kako se ovaj problem u Mostaru pojavio prije pet godina, kada je ona i osnovala Klub patoloških kockara u gradu Mostaru.

Kaže kako je kockanje masovan problem, ali kako se on jednostavno nikog ne tiče. Sličan je odnos i prema alkoholizmu u Mostaru. Prema njezinim riječima u Mostaru danas ima šest tisuća registriranih alkoholičara, a nekad ih je bilo duplo manje.

''Alkoholizam je u porastu, ne samo kod muškaraca nego kod žena i kod djevojaka, ne kod mladića. Danas se vidi da djevojke piju, kao i mladići. Tužno je to'', objašnjava Matović i dodaje kako danas žene piju i ponose se time.

Kaže kako su nekad među alkoholičarima najčešće bili stariji obiteljski ljudi, no kako je danas najviše mladih. Alkoholizam kod žena je nekada bilo teško otkriti i žene su to krile, te su se rjeđe liječile, dok se danas češće liječe.

Matović kaže kako su nekada poduzeća brinula za svoje zaposlene, te su im pružali pomoć u liječenju protiv ovisnosti.

''Soko, Željeznice, Aluminij svi su htjeli suradnju i gledali su čovjeka kao bolesnika, a danas niti s jednom radnom organizacijom više ne surađujemo jer ih se ne tiče'', objašnjava Matović, dodavši kako i dan danas većina ljudi na ovisnost ne gleda kao problem društva. ''Nisu svjesni da su droga, kocka i alkoholizam bolest i to se mora liječiti'', zaključuje Matović.