Političke stranke u BiH koriste zakon da sakriju imovinu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Financiranje političkih stranaka u BiH regulirano je zakonom koji je usvojen 2012. godine.

Stručnjaci i analitičari godinama unazad ukazuju na manjkavosti ovog zakona koje političkim strankama omogućavaju različite zloupotrebe, a među najvećim manama zakona je i ta što ne obvezuje stranke da prijavljuju pokretnu i nepokretnu imovinu.

Iako su revizori u nekoliko navrata ukazivali da se zbog toga ne zna šta sve političke stranke u BiH posjeduju, izmjene zakona koje su uslijedile nakon 2012. godine nisu donijele očekivane rezultate. I dalje ne postoje podaci o imovini političkih stranaka u BiH, a istraživanje je pokazalo da je ta imovina milijunska, ali i da je veoma malo onih koji o njoj govore, piše capital.ba

Potrebno promijeniti zakon

Zakon o financiranju političkih stranaka precizira da se stranke u BiH financiraju iz članarina, dobrovoljnih priloga pravnih i fizičkih osoba, izdavačke djelatnosti, prodaje propagandnog materijala i organiziranja stranačkih manifestacija, prihoda od imovine u vlasništvu političke stranke, proračuna BiH, entitetskih proračuna, županijskog proračuna i proračuna Brčko Distrikta, te proračuna drugih jedinica lokalne uprave i samouprave, dobiti poduzeća koja su u vlasništvu političke stranke i kreditnih zaduženja kod banaka.

Na mane ovog zakona ukazuje i direktor koalicije za nadgledanje izbornog procesa ''Pod lupom'' Dario Jovanović koji smatra da bi građani morali znati što političke stranke posjeduju, baš kao što znaju što posjeduju stranački lideri na osnovu imovinskog kartona.

''Političke stranke iz te imovine izvlače prihode i građani moraju znati koja je to imovina. Zakon o financiranju političkih stranaka staračku imovinu spominje samo u dva slučaja – kada govori o prihodima od imovine i kada propisuje da se stranke ne mogu financirati iz imovine koja nije u njihovom vlasništvu'', istaknuo je Jovanović.

Jovanović dodaje da veliki problem ovog zakona predstavlja i nepostojanje adekvatne kontrole. Revizorski izvještaji kasne i dvije godine, a to znači da Središnje izborno povjerenstvo BiH, ističe on, ima male kapacitete.

''Zbog toga stranke mogu kršiti zakone svjesno, jer su sankcije minimalne. Ne znamo na što stranke troše detaljno novac. Birači ne mogu na bazi objektivnih informacija o financiranju stranaka donijeti odluku za koga će glasovati'', rekao je Jovanović.

Član Zakonodavnog odbora Narodne skupštine Republike Srpske i poslanik Srpske demokratske stranke Davor Šešić ističe da je više nego neophodno usvojiti izmjene i dopune Zakona o financiranju političkih stranaka i dodaje da te izmjene moraju podrazumijevati i obvezu stranaka da prijavljuju imovinu.

''Političke stranke su pravna lica i bilo bi potpuno normalno da se prijavljuje pokretna i nepokretna imovina, posebno ako znamo da se političke stranke financiraju i iz proračuna. Tako bi se pokazala odgovornost prema građanima. Način raspolaganja financijama koje imaju političke stranke mogao bi biti jedan od parametara građanima da se odluče za koga će glasovati'', smatra Šešić.

Predsjednica Središnjeg izbornog povjerenstva Irena Hadžiabdić istaknula je da će uskoro imati podatke o imovini političara, ali ne i o imovini stranaka, jer to zakoni ne traže i ne propisuju kao obavezno.

''Prema Zakonu o financiranju političkih stranaka one su dužne samo da dostave podatke o tome iz kojih se izvora financiraju. U Zakonu ne piše da su dužni prijaviti pokretnu i nepokretnu imovinu. Ako se zakon promijeni, onda ćemo i naš obrazac prilagoditi tome. Stranke mogu da se financiraju od imovine koja je u njihovom vlasništvu, ali to je kod nas vrlo rijetko prikazuje'', kazala je Hadžiabdić.

Za političke stranke ne važi ni Zakon o slobodi pristupa informacijama iako više od 70 posto njihovih godišnjih prihoda dolazi iz proračuna. Jovanović smatra da i to mora da se mijenja.

''Zakon o slobodi pristupa informacijama vodi se time da javni interes mora biti ispred svega. To je društveni novac i svakako da bi političke stranke morale pružati informacije na transparentan način. Financijski izvještaji obuhvaćaju sve te podatke, ali ih dobivamo ili sa zakašnjenjem ili dolaze pred izbore'', kazao je Jovanović.

Plac, zgrade, auta i naliv-pera

O stranačkoj imovini nitko ne želi da govori. Zakonska regulativa ne obavezuje političke stranke da odgovaraju na novinarska pitanja i one se toga slijepo pridržavaju. Na naša pitanja odgovorili su jedino SDS i PDP, dok su ih SNSD, HDZ BiH, SDA i SDP ignorirali.

Još poraznije je da ni najvažniji stranački funkcionari ne žele da govore o stranačkoj imovini. Ili o njoj ništa ne znaju.

''Ne znam, vjerujte mi. To vodi generalni tajnik, on to sve ima zapisano. Ja to ne znam'', rekao je ministar sigurnosti u Vijeću ministara BiH i visoki funkcionar SDS-a Dragan Mektić.

Šef Kluba poslanika DNS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Spomenka Stevanović također ne zna je li njena stranka posjeduju neku kuću, stan, plac ili poslovni prostor.

''Mislim da nepokretne imovine nemamo, a od pokretne je moguće da imamo par automobila'', kratko je odgovorila Stevanović.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik rekao nam je da stranka ima imovinu, ali ni on ne zna što sve ima SNSD.

''Imamo imovinu, naravno. Imamo zgradu u Laktašima. Imamo plac u Banja Luci na kojem sad pravimo zgradu. Imamo i nekoliko automobila, namještaj, naliv-pera, kemijske olovke. Što još hoćeš? Ne znam detalje. Svi općinski odbori stranke su zaduženi da trajno riješe prostorije'', kazao je Dodik.

SDP u Neumu, Ivanića jedva nagovorili Najveću imovinu u BiH, bez sumnje, ima SDP koji se i danas vodi kao pravni nasljednik Središnjeg odbora Saveza komunista BiH.

SDP je prije nekoliko godina pokušao da na svoje ime uknjiži i zgradu Specijalnog tužiteljstva RS u Banja Luci, ali je Ustavni sud BiH sredinom studenog 2014. godine odbacio njihovu apelaciju protiv ranije donesene presude Višeg privrednog suda u Banja Luci.

Tadašnja odluka Ustavnog suda BiH samo je jedno u nizu sudskih rješenja u kojima se navodi da SDP nikada nije raspolagao materijalnim dokazima da je nasljednik Saveza komunista BiH. Ustavni sud BiH je 21. prosinca 2006. donio presudu prema kojoj je utvrdio da ''niti jednim aktom, odnosno diobenom balansom, nakon raspada SFRJ nije regulirano pitanje preuzimanja prava, obaveza i imovine koja je postojala na području SFRJ, a koja je pripadala Savezu komunista Jugoslavije''.

Ipak, većina te imovine pripala je stranci koju danas vodi Nermin Nikšić. Najvažnija nekretnina ove stranke je zgrada u Alipašinoj ulici na broju 41 u Sarajevu, gdje je smještena centrala SDP-a, ali i gdje je sjedište Vlade FBiH.

SDP je uspio uknjižiti pravo vlasništva nad nekoliko nekretnina u Sarajevu, Stocu, Livnu, Tuzli i Jajcu, dok se sudski sporovi vode zbog zgrade u kojoj je smještena Vlada FBiH u Sarajevu i poslovnog objekta u Zenici, koji SDP neometano koristi i iznajmljuje privatnicima usprkos činjenici da su u zemljišnim knjigama upisane kao državna svojina. Na popisu imovine koju je prisvojio SDP nalazi se i nekadašnje odmaralište bivšeg CKSK BiH u Neumu. Među onima koji ne kriju imovinu je Partija demokratskog progresa (PDP). Mnogi bi rekli da PDP i nema što da krije, jer u svom vlasništvu imaju samo poslovni prostor u Banja Luci od 216 kvadratnih metara. Prostorije su kupljene na kredit.

''Dugo smo nagovarali tadašnjeg predsjednika stranke Mladena Ivanića da kupimo prostorije. On se tome opirao, ali smo ga na koncu ipak 'slomili''', istaknuo je predsjednik PDP-a Branislav Borenović. Dodao je da je PDP tek nedavno kupio i prvi automobil – novu ''škodu'' koja je koštala 31.000 maraka. Do tada su ''po terenu'' išli vlastitim automobilima. ''Koristili smo moj auto, Ivanićev ili nečiji drugi. Nismo imali stranački auto i morali smo tako. Prešli smo stotine tisuća kilometara vlastitim automobilima'', kazao je Borenović. Ni SDS ne krije imovinu.

Poslovne prostore SDS posjeduje u Gradišci, Kotor Varošu, Modriči, Doboju, Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Zvorniku, Tesliću, Prijedoru, Brčkom i u Banjoj Luci. SDS ima i zemljište od hiljadu kvadrata u Istočnom Sarajevu. Imaju u osam vozila – po jedno u Doboju, Bijeljini, Tesliću i Prijedoru, dva u Brčkom, a Sekretarijat SDS-a ima također dva vozila – jedno u Banjoj Luci, drugo u Istočnoj Ilidži.

Ipak, banjalučka centrala SDS-a, koja se nalazi u ulici Jovana Dučića, u krugu „Čajaveca“, nije u vlasništvu stranke. Poslanik SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Davor Šešić kaže da je ova zgrada pod zakupom.

''Ovo nije zgrada Srpske demokratske stranke. Dakle, mi ovu zgradu plaćamo, pod zakupom smo. Nemamo zgradu, nemamo ni potrebe, jer je za neko normalno funkcioniranje potrebno stotinjak kvadrata'', rekao je Šešić.

Zanimljivo da HDZ ima imovinu i to u Kotor Varošu. Građevinski plac od 400 kvadrata su uspjeli da uknjiže na stranku i to poslije rata. SDA ima prostorije u Sarajevu, Tuzli i Zenici. Prostori su u vlasništvu stranke. GO SDA u Tuzli ima tri kata u zgradi Kantonalne privredne komore u Tuzli. U centrali stranke nalazi se i „passat“. U banjalučkom naselju Rosulje nedavno su udareni temelji za novu zgradu Saveza nezavisnih socijaldemokrata.

U njoj će biti smješten Glavni odbor stranke, a prema prvim podacima vrijednost projekta je 1,28 milijuna maraka.

Zgrada će biti na placu koji je u vlasništvu stranke i koji je kupljen prije pet ili više godina. To nije jedini plac koji je u vlasništvu SNSD-a i zgrada neće biti jedini objekat koji je u vlasništvu najveće političke stranke u Republici Srpskoj, ali nitko u SNSD-u ne želi reći koliko stranka zapravo ima pokretne i nepokretne imovine.

SDP zaradio milijune, SNSD par tisuća Iako nisu obvezne prijaviti imovinu, prikazivanje prihoda koji ostvaraju od njenog iznajmljivanja je zakonska obveza političkih organizacija.

Samo na osnovu prihoda od svoje imovine Glavni odbor SDP-a je pretprošle godine dobio 616.820 maraka. Najveću kiriju platila je Vlada FBiH koja zasjeda upravo u zgradi koja je u vlasništvu SDP BiH – čak 423.636 maraka.

Glavni odbor SDP-a poslovne prostore ima u Bihaću (iznajmljuju Udruženju sportskih ribolovaca „Una“), Tuzli („Sydney International“, „Partner travel“), Jajcu („Mitras“), Odžaku („Instalogradnja“), Gračanica („Jedinstvo“), Vareš („PTRD MPM“). U prostorima SDP-a su i Federalno ministarstvo boraca (godišnji zakup iznosio je 13.082 KM), nekoliko odvjetnika, sarajevska firma za građevinarstvo, rudarstvo, unutarnju i vanjsku trgovinu „BBM“, kao i Vakufska banka. Srpska demokratska stranka je na ime prihoda od imovine u 2016. godini zaradila 9.411 KM.

Najviše para u stranačku blagajnu donio je Gradski odbor u Prijedoru koji je iznajmio čak pet poslovnih prostora i to auto-školama „Start“ (za 2.850 KM) i „Volan“ (za 1.200), Srpskoj radikalnoj stranci RS (za 350 KM) i Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica (za 900 KM). Srpska demokratska stranka u Prijedoru renta prostorije i ljutim protivnicima – Socijalističkoj partiji i to za 1.200 KM. U Prnjavoru SDS ima jedan prostor koji koristi Udruženje ratnih vojnih invalida, a cijena stanarine je 2.911 KM godišnje. Mostarska „središnjica“ Hrvatske demokratske zajednice prodala je pretprošle godine automobil kompaniji „MRM“ iz Ljubuškog za 7.067 KM.

To je ujedno i sav prihod od imovine koji je prijavila stranka na čijem je čelu Dragan Čović. Stranka demokratske akcije prijavila je u financijskom izvještaju za pretprošlu godinu tri kioska u Novom Gradu za koja su dobili 25.100 KM. „Najgore“ je prošla Lutrija BiH koja je na ime ugovora sa SDA morala da plati 15.600 KM. Dobar harač SDA ubire i u Zenici. Na ime četiri zakupnine stranci Bakira Izetbegovića plaćaju jedna turistička kompanija, jedna optičarska radnja, jedan frizerski salon i jedno uslužno društvo.

To je ujedno sve što je SDA prikazala od imovine u 2016. godini. SNSD je još skromniji – u izvještaju za 2016. godinu navodi se prihod od 1.200 maraka na ime zakupa poslovnog prostora u „Laktašima“ kompaniji „Ce-Ka“ Lazaru Radanoviću koji je član stranke i kandidat na izborima. U toku 2014, 2015. i 2016. godine SDP je na ime zakupa zaradio 1,88 miliona maraka, SDS – 46.661 maraka, HDZ BiH – 18,314 KM, SDA – 151.926 maraka, a SNSD svega 2.400 KM.

Najviše je u tijeku jedne godine zaradio SDP BiH (642.381 KM prije četiri godine), dok su najmanje prihode od imovine uknjižili HDZ BIH (138 KM u 2015. godini) i SNSD (bez prihoda tokom 2014. godine). Besplatan opštinski prostor za stranke u vlasti Stranke koje nisu „zaobilaznim putem“ došle do imovine, zapravo nemaju ni potrebe da je kupuju u gradovima i općinama u kojima su one na vlasti. Od lokalne vlasti su dobili atraktivne lokalne po mizernim cijenama.

Izmjenama Zakona o financiranju političkih stranaka partijama je dozvoljeno da koriste općinske prostorije bez plaćanja naknade. Ovom ubačenom odredbom napravljen je izuzetak od okvirne zabrane strankama da primaju donacije od javnih institucija.

Stranke tako svoje prostorije iznajmljuju privatnicima ili čak ljutim političkim protivnicima, a istovremeno „rentiraju“ općinske prostorije bez marke naknade ili po cijenama koje su daleko ispod tržišne.
U Izvještaju Središnjeg izbornog povjerenstva o pregledanom stanju financijskog poslovanja političkih stranaka u 2015. godini navodi se da je SDP bez naknade koristio prostore u Bosanskoj Krupi, Gradačcu, Ilijašu, Jablanici, Novom Sarajevu. Stranka Nermina Nikšića korištenje ovih prostora nije knjižila kao nenovčane donacije što je zakonska obaveza. SDP BiH je u Gračanici i Doboju izdavao prostor za koji ne posjeduju relevantne dokaze o vlasništvu. Na osnovu tog rentanja zaradili su 1.700 KM.
SNSD je bez naknade koristio prostore u Srebrenici i Palama. Prostor na Palama je u vlasništvu Udruženja izbjeglih i raseljenih lica. Dodikova stranka je tokom 2015. godine koristila prostorije općine Nevesinje i to za nevjerojatnih 360 maraka godišnje, odnosno za 30 maraka mjesečno!

SDA je bez naknade koristila prostorije u općinama Bosanska Krupa, Gradačac, Hadžići, Fojnica, Jablanica, Foča-Ustikolina, Ilijaš, Novo Sarajevo i Stari Grad.
 

Skupi i jeftini kvadrati

Tijekom istraživanja poslali smo upite najvećim gradovima i općinama u BiH sa zahtjevom da nam dostave informacije iznajmljuju li prostorije strankama, po kojoj cijeni i na koji period.

Informacije koje je Kapital dobio bile su vrlo šture.
Grad Banja Luka u kojoj je SNSD godinama na vlasti iznajmio je u zakup poslovne prostore u vlasništvu Grada GO SNSD BL u Aleji Svetog Save za godišnju naknadu od 2.905 KM i GO DNS BL u istoj ulici za godišnju naknadu od 3.022 KM.

Drugim riječima, SNSD je Gradu plaćao mjesečnu rentu od 242 KM za prostor od 149 kvadratnih metara. Cijena kvadrata poslovnog prostora u ovom, atraktivnom, dijelu Banje Luke iznosi 20 KM po kvadratnom metru što znači da je SNSD za cijelu godinu dana platio tek jednu mjesečnu kiriju, odnosno da je Grad Banja Luka mogao u gradski budžet inkasirati dodatnih 24.585 KM da je izdavao prostor po srednjoj cijeni kvadrata od 15 maraka.

Odjeljenje za stambeno-komunalne poslove i zaštitu životne sredine Grada Bijeljina nema evidenciju da je nekoj političkoj stranci izdan bilo kakav poslovni prostor u vlasništvu Grada Bijeljina. Grad Mostar iznajmljuje prostore Stranci demokratske akcije i Hrvatskoj stranci prava BiH, ali nisu željeli reći po kojoj cijeni.

Svatko svome

Političke stranke u BiH 'zavještale' su svoju imovinu u slučaju da jednog dana prestanu sa radom i postojanjem. U slučaju prestanka rada SDS-a imovina stranke pripast će Srpskoj pravoslavnoj crkvi. U slučaju prestanka rada SNSD-a preostala imovina pripast će humanitarnim organizacijama i socijalnim ustanovama na području općine gdje se nalazi.

Sabor PDP-a odlučuje kome će pripasti imovina stranke prije gašenja. U slučaju prestanka postojanja HDZ BiH njegova imovina pripast će udrugama ''proisteklim iz Domovinskog rata''.

Odlukom o prestanku rada Stranke demokratske akcije istovremeno se odlučuje i o njenoj imovini, koja se može odrediti samo u korist dobrotvorne, kulturne ili vjerske ustanove. Odlukom o prestanku rada stranke Kongres SDP BiH će odlučiti o imovini SDP BiH.