Udruge
Prepiska udruga: Kako treba zvati muzej u Jablanici?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Koordinacija udruga HVO Herceg Bosne proistekle iz Domovinskog rata Jablanica i Koordinacija udruga HVO-a Herceg Bosne HNŽ-a BiH odgovorila je na pismo boračkih udruženja Općine Jablanica koje je poslano BHRT-u i FTV-u.
Naime, medijskim kućama BHT 1 i FTV BiH poslano je pismo sa zahtjevom da se muzej „Bitke za ranjenike“ ne zove Logor Armije RBiH. Pismo je, navodi Koordinacija, proslijeđeno i na adrese drugih državnih tijela, institucija, kao i pušteno u javnost.
Reagiranje prenosimo u cijelosti:
Navedeno „pismo“ je potpuno neistinito, neobjektivno i zlonamjerno, te se istim nastoji iskriviti ISTINA, dokazana nepobitnim činjenicama i utvrđena pravomoćnim sudskim presudama o RATNIM ZLOČINIMA nad Hrvatima Jablanice i okolnih mjesta u razdoblju 1993. — 1994.godine koji su počinjeni u prostorijama J.U. Muzej „Bitka za ranjenike“, za koji nitko ne osporava da se radi o Nacionalnom spomeniku, izuzev prethodno navedenog razdoblja rata kada je u tim prostorijama bio Logor za Hrvate.
Tvorci navedenog „pisma“ sami su sebe demantirali čak i u svom tekstu, ali ne zbog nepoznavanja činjenica iz proteklog rata, već iz silne želje da se uvrijede hrvatski logoraši i njihove obitelji koje se prisjećaju podnesene žrtve, izazove nacionalna netrpeljivost, uznemiri javnost, a što u konačnici može dovesti i do neželjenih događaja.
Kaznenim zakonom Bosne i Hercegovine (čl.145a) propisano je što predstavlja izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti:
Stavak (1) Tko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost medu konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugim koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kazniti će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
Nadalje tvorce „Pisma“ kao i sve ostale podsjećamo na sljedeće:
Visoki predstavnik Valentin lnzko u Odluci od 23.07.2021.godine donio je Zakon o dopuni Kaznenog zakona BiH, koje su već odavno stupile na snagu, a istim je dopunjen članak 145a KZ BiH i iza stavka (1) dodati su stavci od (2) do (6) koje citiramo:
Stavak (2). Tko javno potiče na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etičku pripadnost, ako takvo ponašanje ne predstavlja kazneno djelo iz stavka (1) ovog članka, kazniti će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
Stavak {J/. Tko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom između ostalih i Suda Bosne i Hercegovine, a usmjereno je je protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve grupe osoba ili člana takve grupe, kazniti će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Stavak /4ÿ. Tko kazneno djelo iz stavka (1) do (3) ovog članka izvrši tako da javnost učini dostupnim ili joj distribuira letke, slike ili druge materijale kazniti će se kaznom zatvora od najmanje jedne godine.
Stavak (5). Ako je kazneno djelo iz stavka (1) do (3) ovog članka počinjeno na način kojim se može poremetiti javni red i mir ili je prijeteće, zlostavljajuće ili uvredljivo, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od najmanje tri godine.
Svim čitačima i cijeloj javnosti, jasno je da „Pismo“, potpisanih tvoraca ima sva obilježja kaznenog djela iz članka 145a Kaznenog Zakona BiH stavci od (1) do (5), jer se istim „Pismom“ evidentno:
- negiraju pravomoćne presude Suda BiH (predmeti Bojadžić i predmet Tahirović) Stavak (1).,
- podstiče se na nasilje i mržnju prema određenoj grupi osoba, točno prokazanih hrvatskih logoraša i njihovih obitelji, koje se naziva “borci za paradržavnu tvorevinu“ i da su u njihovim glavama „fašističke ideje“ . Stavak (2).
-javno se „Pismom“ poriče, umanjuje i pokušava opravdati počinjeni ratni zločin utvrđen pravomoćnim sudskim presudama, i to na način usmjeren prema Hrvatima koji će potaknuti na nasilje i mržnju. Stavak (3).
- tvorci „Pisma“ su svjesno usmjerili svoj tekst u javnost, prema javnim medijskim servisima BHTV i FTV navodeći da je obilježavanje obljetnica hrvatskih žrtava INCIDENT, i tražeći da javni servisi uopće ne izvješćuju o istom očito smatrajući da njihova Udruženja i Fondacije trebaju određivati uređivačku politiku i određivati što će tko i kada kazati, odnosno tražiti njihovo dopuštenje. Stavak (5).
- „Pismo“ je od strane tvoraca poslano na federalnog i županijskog ministra branitelja, načelnika Općine Jablanica i predsjedavajućeg Općinskog Vijeća znači svjesno dostavljeno široj javnosti...
Trideset godina nakon rata postavlja se otvoreno pitanje javnosti, medijima i institucijama u Bosni i Hercegovini:
Zašto nadležna tijela zajedničke nam države Bosne i Hercegovine ne počnu raditi svoj posao i kažnjavati za ovu vrstu kaznenih djela i njihove počinitelje, i tako spriječe eskalaciju govora mržnje i neprimjerenog postupanja što je i svrha zbog kojeg je propisano ovo kazneno djelo ?
Zašto svi šutimo na ovakvo flagrantno činjenje kaznenog djela izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i čekamo eskalaciju s posljedicama koju će mnogi moralisti naknadno osudivati ?
Ne trebaju nam Odluke Visokih predstavnika, niti Izmjene i dopune zakona, trebamo medusobno poštovanje, ali i osudu sa svih strana na ovakve eklatantne i zlonamjerne izljeve mržnje prema drugima.
U nastavku ističemo samo činjenice i pitamo navedene za logor Muzej u Jablanici:
Kako je moguće da se u tom logoru nalazilo preko 800 osoba Hrvata i to ne samo iz sela Doljani nego i iz ostalih okolnih dijelova Jablanice, Hrvati iz Drežnice, Grabovice, Konjica, pa čak i iz Republike Hrvatske ?
Otkud u logoru Hrvata koji su zaustavljeni na cesti u autima pa su zatvoreni u Logor- Muzej?
Otkud u Logoru Hrvata koji su došli u Jablanicu da kupe nešto?- pa su zatvoreni u Logor Muzej i nisu dalje mogli izaći iz Jablanice jer su vojnici Armije BiH blokirali grad.
Otkud u Logoru Hrvata koji su imali svoje kuće i stanove u samom gradu Jablanica ?- pa su istjerani iz svoje imovine i tu su se smjestile izbjeglice iz svih krajeva BiH po nalogu općinske vlasti.
Kako to da je Predsjednik Ratnog predsjedništva Safet Ćibo potpisao Odluku samo za Hrvate sa područja MZ Doljani, šta je sa drugim Odlukama, i otkud da je bas On potpisnik ovog dokumenta u Jablanici ?
Što su baš u tom Logoru Hrvati iz Grabovice, daleko od linije sukoba, oni koji su ostali živi, tj. oni koji nisu pobijeni od strane pripadnika Armije BiH u vlastitim kućama, a tu sukoba nije bilo?
Zašto su neki Hrvati iz ovog mjesta na dan prije sklonjeni da ne budu pobijeni, čak su i domaće životinje sklonjene ? Zašto Hrvate niste vratili u njihove stanove i kuće npr. 5 dan nakon što su smješteni u Logor Muzej jer više nije bilo opasnosti i nisu bili u zoni sukoba nakon toga.
Zašto ste išli na razmjenu 1.3.1994. kada ste ih također mogli vratiti u njihove kuće i stanove na području općine Jablanica ?
Postoje dokumenti iz međunarodnih organizacija koje potvrđuju da je to Logor- Zatvor 93.-94.godine i to baš od ovih koje ste vi nabrojali u svom pismu, te da su njemu grubo prekršene Ženevske konvencije o pravima civila i ratnih zarobljenika.
Kako to da su Hrvati premlaćivani do iznemoglosti, kako to da su pripadnici bošnjačkog naroda dobivali redovno hranu i higijenske potrepštine u istom Logoru samo u drugoj prostoriji, a Hrvati nisu.
Presudama su utvrđena i silovanja Hrvatica iz Logora Muzej u Jablanici.
I na kraju kako to da su Hrvati bili razmijenjeni kao zatvorenici iz Logora Muzej u Jablanica za što postoji dokumentacija, te tv snimci i fotografije uz pomoć vaše Komisije za razmjenu u Jablanici, za muslimane Bošnjake koji su bili zatvarani po drugim mjestima.
Nije istina samo ono što Vi kažete da je lstina o Jablanici !!!
Nema istine ako je polovična ili ako je lstina samo ono što kaže jedna strana !!!
Mi ne želimo nikoga nazivati takozvanim, ali je HVO pri HZ HB, a kasnije i pri HR HB prvi ustao u obranu Bosne i Hercegovine i to je nesporna činjenica!
Što bi bilo da smo bivšu JNA dočekali sa cvijećem? - Poznato je šta se dogodilo nakon toga'', stoji u pismu koje potpisuju Koordinacija Udruga HVO HB općine Jablanica, Koordinacija Udruga HVO HB HNŽ Mostar te Koordinacija udruga HVO HB BiH.
Što su pisala boračka udruženja Općine Jablanica
Pismo medijskim kućama BHT 1 i FTV BiH također prenosimo u cijelosti
''Dana 01 .03. 2023. godine u prijepodnevnim satima dok su delegacije općinske vlasti, političkih organizacija i udruženja građana općine Jablanica dostojanstveno obilježavale jedan od dva najveća praznika naše države. Dan državnosti BiH polaganjem cvijeća na spomen obilježja poginulim građanima ove općine u NOR-u i Odbrambeno Oslobodilačkom ratu 1992-1995,grupa građana hrvatske nacionalnosti koja se naziva “Udruga logoraša HVO-a” ostavila je vijenac na platou ulazaka u objekat “Muzej Bitke za ranjenike na Neretvi”. Ovim činenjem već duže vrijeme upućuju putem medija koji ih redovno prate poruku da je ovaj Nacionalni Spomenik istorije i kuIture, bio “logor za Hrvate”.
Nedopustivo je da mediji javnih servisa daju u svojim programima prostor za ovakve provokacije koje iniciraju protagonisti i borci za paradržavnu tvorevinu tzv. HZHB iz devedesetih godina u čijem je okviru trebala da se nade i općina Jablanica.
Krijući se iza grupe građana stanovnika naselja Doljana hrvatske nacionalnosti koji su u ljeto 1993. godine izvučeni iz zone borbenih dejstava i smješteni u prostorije muzej zajedno sa Stočanima, Čapljincima i drugim koje je HVO protjerao sa njihovih prostora, ova grupa boraca za HZHB u okvirima Banovine iz 1939. godine hoće da okaljaju ime i značaj “Muzeja Bitke za ranjenike na Neretvi” i općine Jablanica, plasiranjem u javnosti laži i konstrukcija o ulozi i mjestu ovog značajnog istorijskog objekta. Ovim postupkom pokazuju da ideja fašističke “Herceg-Bosne” iz 90-tih u njihovim glavama još uvijek živi, da od nje ne odustaju i dalje žele da je ostvare.
Smatramo da je vrijeme da se tome stane u kraj.
Jablanica u najtežim ratnim uslovima nije imala Iogore. Ako su logori prostori osnovne i srednje škole, objekat kina, izbjeglička naselja i privatni prostori u kojima je u to vrijeme bilo smješteno hiljade prognanika, onda bismo to mogli reći i za Muzej. Svi su primali hranu sa zajedničkih javnih kuhinja, svima je u skladu sa mogućnostima pružana zdravstvena usluga sa patronažnom službom, mogli su se kretati kad žele i kad hoće. Posebnom Odlukom predsjedništva općine Jablanica omogućeno je svakom da se smješta kod prijatelja ili poznanika.
U Jablanici je od kraja 1992. godine bila baza jedinica zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija (UNPROFOR).Baza je bila na prostoru malog i velikog gradskog stadiona -100 metara od objekta Muzeja. Prvu postavu ove jedinice sačinjavali su vojnici iz Španije.
Njihova komanda bila je u stalnom i svakodnevnom kontaktu sa civilnim i vojnim vlastima u Jablanici, pa su imali uvid i stanje u smještajne prostore za prognanike.
Pored zaštitnih snaga UN-a, u Jablanici su sve vrijeme ratnih dejstava bili stalni timovi posmatračke misije Europske unije (ECMM).
Misija vojnih posmatrača UN također je imala svoje timove u toku cijelog rata.
Ovdje je također bila stalna kancelarija OSCE, više humanitarnih organizacija je u to vrijeme pokušalo pomoći Jablanici koja je prihvatila 12.000 izbjeglica i imale su svoje predstavnike i kancelarije u Jablanici: Međunarodni komitet crvenog krsta(MKCK), lRC, Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR),Dansko vijeće za izbjeglice (DRC).
Svi su oni svakodnevno kontaktirali ljude u smještajnim prostorima i pomagali koliko su mogli u datim uslovima. Niko od njih nije niti jedan prostor označavao logorom kao ni haški tribunal. U spisku registrovanih logora koji je sačinio Savez logoraša BiH, nema Jablanice.
Državno Tužilaštvo je na osnovu dokumentacije i izjave svjedoka Muzej u Jablanici proglasilo sabirnim centrom za izbjegla i raseljena lica.
Prema tome, u prilogu uredništva u Dnevniku 01.03.2023. godine u 19,00 sati izrečene su gnusne neistine koje bacaju ružnu sliku na uglednu instituciju “Muzej Bitke na Neretvi” Jablanica, ali i na općinu Jablanica.
Laž je i da je to bio “logor Armije RBiH” jer je prostor Muzeja po ovlaštenju Ratnog predsjedništva, Općinski štab za prihvat i smještaj izbjeglica namjenio upravo za ovo za što je korišten-prijem i smještaj izbjeglica.
Stoga nije na čast uglednim emiterskim kućama javnog servisa kakva je BHT 1.i FTV BiH. što su pustile u program ovakav prilog, a da predhodno ne potraže i druga mišljenja, odnosno potvrdu ili demanti iznešenih tvrdnji. I reporteru i uredniku moralo je biti bar malo sumnjivo što se baš na ovaj dan događa ovaj incident.
Zato tražimo da u istom terminu u sljedećem dnevniku vaših medijskih kuća objavite ovo Reagovanje.
Pozivamo također ekipe BHT 1. i FTV BiH da dođu u Jablanicu i načine dokumentovanu reportažu o Muzeju i Jablanici u toku ratnih dešavanja.
Rado ćemo pružiti svu pomoć''
