Priča stara 12 godina: Tko koči novu mostarsku katedralu?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Jedna od tema oko koje su se u predizborno vrijeme najviše prepucavale hrvatske političke stranke, poglavito na mostarskom području, prebacujući odgovornost na drugoga, jest i (ne)izgradnja crkve Kristova Uskrsnuća s pastoralnim centrom, u strogom središtu grada, točnije kod hotela Ero'', objavljeno je prije 12 godina, 3. studenog 2008.

''Tko koči izgradnju nove katedrale?!'', bio je naslov teksta u vrijeme dok se u Mostaru biralo, a u tekstu je stajalo kako je ''izgradnja ove crkve, prema projektu arhitekta dr. Marijana Hržića, započeta polaganjem kamena temeljca 12. veljače 1996., nakon čega je izgrađena kripta sv. Ivana, kao i pastoralni centar do razine drugoga kata''.

''Međutim, nakon toga se stalo s radovima, a mostarska je javnost istodobno bila obasipana raznim dezinformacijama o razlozima za prestanak radova.

Naime, iz Gradskog odbora Hrvatske demokratske zajednice BiH Dnevni list doznaje da je za gradnju crkve Kristova Uskrsnuća 11. kolovoza 1994. tadašnje Općinsko vijeće Mostar izdalo urbanističku suglasnost, ali da to isto Općinsko vijeće nije donijelo regulacijski plan za navedeno područje, niti je zatražena građevinska dozvola u zakonskom roku od godinu dana.

Također, nakon toga je Islamska zajednica u Mostaru odlučila graditi islamski centar s džamijom i ostalim pratećim sadržajima na lokalitetu uz gradilište crkve, za koji je Gradskom vijeću podnijela zahtjev za odobrenje gradnje. Međutim, osim navedenih problema s izgradnjom crkve, pojavio se još jedan.

Dnevni list doznaje od bivšeg čelnika Židovske općine Mostar Zorana Mandelbauma da je 1994. tadašnja Općina Mostar Jugozapad zemljište koje je nacionalizacijom oduzeto od obitelji mostarskog Židova Atijasa Salomona, dodijelila Katoličkoj crkvi, nakon čega je uslijedila tužba Salomona protiv Općine, na čijem je čelu tada bio Stipe Marić. Kako je nakon ukidanja gradskih općina sve preneseno na Grad, tako je Gradska uprava, između ostalih, u naslijeđe preuzela i ovaj sudski spor.

Kako ističe Mandelbaum, Atijas Salamon pokrenuo je sudski spor s Općinom Jugozapad, od koje traži natrag 1.700 četvornih metara zemljišta na kojem se gradi konkatedrala. Osim toga, on traži i ostatak zemljišta, od ukupno 6.500 četvornih metara, koje je Grad dao Croatia-autu, a ovaj na njemu izgradio garaže.

"Kada je Salamon doznao da je Općina dala zemljište Crkvi, otišli smo zajedno u tadašnju Općinu Jugozapad kod načelnika Marića. Tada je Salam-onu ponuđen otkup zemljišta za 42.000 maraka. On na to nije pristao i tražio je da mu daju drugo zemljište, a kao zamjenu je tražio zemljište u Rudarskoj ulici, gdje je nekad bila vojarna. Bilo je riječ o nekih 1.600 četvornih metara zemljišta", naglašava Mandelbaum, navodeći da Salamon nije htio za tako malen iznos dati zemljište na najatraktivnijem mjestu u gradu.

Nastojeći doći do samog Salamona, doznajemo da je prije pet-šest godina preselio u Toronto (Kanadu).

Od nadležnih u tadašnjoj Gradskoj općini Mostar-Jugozapad Dnevni list doznaje da je ondašnji načelnik Stipe Marić o ovom pitanju održavao sastanke s Atijasom Salamonom i pojedinim mostarskim Židovima koji su, kako navode, na tom prostoru imali svoje zemljište.

Međutim, većina tadašnjih dužnosnika Općine ističe kako ipak ta prijava, odnosno sudski spor koji je Salamon pokrenuo, nije spriječila daljnji nastavak izgradnje konkatedrale. A, dokle se stiglo s tužbom, je li postignut određeni kompromis, kompenzacija ili bilo što drugo, unatoč obećanjima da će novinari Dnevnog lista dobiti konkretan odgovor od Zvonke Stanića, šefa Odjela za nekretnine Grada Mostara, nažalost ostali su uskraćeni.

Tako od službenih institucija Grada novinari nisu dobili odgovor na pitanje tko je uistinu kriv za prestanak gradnje ove crkve.

Inicijativom za gradnju islamskog centra s džamijom i pratećim objektima tik uz novu crkvu došlo je do nove situacije, kako doznaje Dnevni list u Gradskom poglavarstvu, i novih zatezanja odnosa te se nije htjelo izdavati građevinske dozvole jednima, dok se ne ista ne izda i drugima, a na čemu se ostalo do danas. Potom su se pojavile priče da se crkva gradi na lokalitetu bivšeg Lakišića harema, no uvidom u raniju dokumentaciju, vidjelo se da se radi o zlonamjernoj špekulaciji, a također, kopanje temelja nije pokazalo da se radi o bilo kakvom groblju.

No, bošnjački politički krugovi Mostara ističu kako bi nova crkva tako mogla "doživjeti sudbinu džamije na Bradini". Međutim, isti zaboravljaju da je navedena džamija na Bradini izgrađena na zemljištu koje je Islamska zajednica oduzela od mjesne srpske obitelji u posljednjem ratu, a da je zemljište na kojem se danas gradi konkatedrala Kristova Uskrsnuća nacionalizirano još nakon Drugoga svjetskog rata, a da još uvijek u BiH nemamo zakona o restituciji.

Također, ovim se vraćamo na tekst u Dnevnom listu od prije nekoliko dana kada se, na osnovi predočenih dokumenata, pisalo da je Partizansko spomen-groblje u Mostaru izgrađeno na zemljištu koje je tadašnja Općina Mostar 60-ih godina prošloga stoljeća, bez ikakve naknade, oduzela od Biskupije mostarsko-duvanjske.

Naravno, nitko ne očekuje dislociranje Partizanskog spomen-groblja s Biskupove glavice, pa tako ni sada već izgrađene kripte nove crkve kod hotela Ero. Stoga će ovo biti jedno od teških pitanja kojima će se pozabaviti ovdašnje vlasti - ili Biskupiji lokacija Partizanskog spomenika, a Salamonu gradilište crkve, ili kompenzacija zemljišta, što nije rijedak slučaj u postkomunističkim zemljama gdje se još uvijek realizira zakon o povratu oduzete imovine.

Inače, važno je naglasiti da na prostoru župe sv. Ivana Apostola i Evanđelista, za koju se i gradi spomenuta crkva, živi oko 20 tisuća katolika, kojima za liturgijske potrebe i dan-danas služi iznajmljeno skladište bivše JNA u Ulici kneza Višeslava, koje ni približno ne zadovoljava pastoralne potrebe župljana'', objavljeno je u tekstu o nedovršenoj katedrali u Mostaru prije 12 godina.