Tvorac i vođa NDH
Prije 135 godina rođen je ustaški poglavnik Ante Pavelić
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan prije 135 godina, 14. srpnja 1889. u Bradini je rođen Ante Pavelić, osnivač ustaškog pokreta i poglavnik NDH.
Njegov otac Mile, pružni radnik, i majka Marija doselili su se iz ličkog sela Krivi Put. Živio je potom i školovao se u Jajcu i Travniku. Poslije toga nastavlja obrazovanje u Zagrebu, u kući svog brata.
Pavelić je po zanimanju bio odvjetnik, a već kao srednjoškolac počinje se baviti politikom pristupivši Čistoj stranci prava (frankovci), a nakon osnivanja Kraljevine SHS jedan je od utemeljitelja i kasniji predsjednik Hrvatske stranke prava.
Doktorirao je pravo u Zagrebu te otvara odvjetnički ured. Izbran je za zastupnik grada Zagreba, a zbog protu-jugoslavenskih stavova uhićen je zajedno sa još nekoliko pristalica. Na sudu je uspješno branio sebe i svoje kolege te su svi oslobođeni.
Zastupnik u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS
Na izborima 1927. kao predstavnik HSP-a i Hrvatskoga bloka bio je izabran za zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS te je u skupštinskim istupima otvoreno zastupao zamisao o stvaranju neovisne Hrvatske.
Istovremeno stupa u kontakt sa talijanskim fašističkim vlastima kojima je u Rimu predao Promemoriju, dokument kojim je izrazio spremnost podvrgavanja Hrvatske talijanskim interesima u zamjenu za pomoć pri uspostavi neovisne hrvatske države.
Bio je prisutan u Narodnoj skupštini prilikom atentata na Stjepana Radića i hrvatske zastupnike, a nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra 6. siječnja 1928. godine odlazi u emigraciju.
Osniva organizaciju Ustaša i biva osuđen na smrt
Pavelić u emigraciji osniva organizaciju Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija (od 1933. Ustaša – Hrvatski revolucionarni pokret) čiji je cilj stvaranje neovisne hrvatske države.
Uspostavlja vezu s VMRO-om (Vanjska makedonska revolucionarna organizacija) s kojom potpisuje Sofijsku deklaraciju kojom se usaglašuje zajedničko djelovanje na stvaranju nezavisnih država Hrvatske i Makedonije te uništenje Kraljevine Jugoslavije. Zbog toga je u odsutnosti osuđen na smrt.
Od proljeća 1929. živi u Italiji gdje ostaje sve do uspostave NDH. U rujnu 1932. sudjelovao je u organiziranju oružanoga geriljskoga prepada u Lici (tzv. Velebitski ustanak), a u jesen 1934. u pripremi atentata na kralja Aleksandra u Marseilleu.
Nakon tih zbivanja talijanske su ga vlasti zatvorile u Torinu, a 1936.–39. bio je interniran u Sieni. Neposredno nakon uspostave NDH vraća se u Hrvatsku uz talijansku pomoć te preuzima vlast kao poglavnik ustaškog pokreta i novoosnovane države.
Pročitajte još
Rimski ugovori i totalitarni režim
U svibnju 1941. potpisuje Rimske ugovore kojima Italiji prepušta znatan dio hrvatske obale. Prema talijanskom i njemačkom uzoru uveo je totalitaran jednostranački sustav, naredio raspuštanje svih političkih organizacija i stranaka te pokrenuo politiku terora i organiziranja koncentracijskih logora.
Politiku terora pokušao je ublažiti tijekom 1942., kada je sazvao zasjedanje Hrvatskoga državnoga sabora i dopustio uspostavu Hrvatske pravoslavne crkve. Tijekom 1943. dopustio je vođenje pregovora s predstavnicima HSS-a, koje je prekinuo u listopadu iste godine.
Početkom svibnja 1945. zapovjedio je povlačenje Hrvatskih oružanih snaga prema Austriji pred nadirućim partizanskim jedinicama. Vojsku i civile u povlačenju napustio je u Rogaškoj Slatini, sklonio se u Austriju, a poslije je preko Italije otišao u Argentinu.
Tamo nastavlja političko djelovanje osnivanjem Hrvatske državotvorne stranke, a zatim i Hrvatskog oslobodilačkog pokreta. U travnju 1957. jugoslavenski je agent na njega izvršio atentat i teže ga ranio.
Kako bi izbjegao izručenje Jugoslaviji, Pavelić je ilegalno napustio Argentinu te se sklonio u Španjolskoj, gdje je umro 28. prosinca 1959. godine. (Izvor: Povijest.hr)
