Prije 90 godina Adolf Hitler imenovan je za njemačkog kancelara

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zloglasni vođa nacista Adolf Hitler postao je njemački kancelar upravo na današnji dan prije 90 godina, 30. siječnja 1933. godine, iako nije imao apsolutnu većinu u parlamentu (Reichstagu).

Trideseti siječnja nacisti su obilježavali kao dan preuzimanja vlasti, jer je na taj dan Hitler zaprisegnuo za njemačkog kancelara. Put kojim je došlo do toga bio je neobičan.

Naime, na parlamentarnim izborima nacistička stranka (NSDAP) dobila je samo 33,09% glasova, dakle nije imala apsolutnu većinu. Socijaldemokrati i komunisti zajedno su imali 37,29%, no nisu željeli koalirati (što je bio i rezultat naputka iz Moskve lokalnoj komunističkoj partiji).

Četvrta najjača stranka bila je katolička Stranka centra (njem. Deutsche Zentrumspartei). Zanimljivo je da su na tim izborima nacisti izgubili u onim općinama u kojima je većinsko bilo katoličko stanovništvo.

Budući da nijedna stranka nije imala apsolutnu većinu, predsjednik von Hindenburg morao je sam odlučiti kome će povjeriti mandat za sastavljanje nove vlade. Bio je sumnjičav prema Hitleru, no Franz von Papen, donedavni kancelar, uvjerio ga je da će se Hitlera moći kontrolirati.

Tako je von Hindenburg na današnji dan imenovao Hitlera novim kancelarom Njemačke, a von Papen je postao vicekancelar. Uskoro se von Papenovo uvjerenje pokazalo pogrešnim.

Nacisti su u roku od godine dana preuzeli svu vlast u državi, a kad je predsjednik Hindenburg umro, Hitler je postao i šef države.

Adolf Hitler rođen je u austrijskom gradu Braunau am Inn 20. travnja 1889. godine kao četvrto od ukupno šestero djece carinskog činovnika Aloisa Hitlera i njegove žene Klare (rođene Pölzl). Od sve djece preživjeli su Adolf i njegova sestra Paula.

Zanimljivo je i porijeklo prezimena Hitler. Alois Hitler bio je, naime, izvanbračni sin Anne Marie Schicklgruber, a u svojoj 40. godini života je promijenio prezime u Hitler.

Nikada nije dokazano je li kasniji muž od Aloisove majke zapravo bio i njegov biološki otac, no Johann Georg Hiedler (Hitler je različita pisana varijanta istog prezimena) sam nikada nije priznao njegovo očinstvo, iako je nakon smrti naveden kao Aloisov otac u dokumentima.

U osnovnoj školi je bio dobar učenik, a isticao se i društvu svojih vršnjaka. Godine 1900. nakon završene osnovne, Alois je odlučio da mu sin upiše Realschule i njegovim stopama krene u činovničku karijeru, iako je ta ideja Adolfu bila potpuno odbojna jer je želio postati umjetnik.

U srednjoj školi nije bio uspješan: morao je ponavljati prvu godinu, a u kasnijim je išao na popravne ispite. Do kraja je zbog loših ocjena bio prisiljen prijeći u drugu školu.

Godne 1907. Hitler je odlučio upisati Akademiju likovnih umjetnosti u Beču. Iste godine mu se razboljela majka te se posvetio brizi za nju; no, jer je imala neizlječivi rak, umrla je što ga je teško pogodilo. Na upisu u Akademiju nije uspio; ušao je u uži izbor kandidata, no ispao je u drugom krugu ocjenjivanja.

Iako nije upisao Akademiju, Hitler se odlučio preseliti u Beč; uz mirovinu za siročad i financijsku potporu od tetke, mogao je živjeti bez rada.

Nakon što se po drugi put nije uspio upisati na Akademiju, živio je u siromašnijoj četvrti, no brzo je ostao bez novca te je neko vrijeme spavao na otvorenom i gladovao.

Kad je od preminule tetke dobio nasljedstvo preselio je u skromni Dom za samce i životario slikajući razglednice koje je jedan njegov kolega prodavao po kavanama. Hitler je svoje slike nazivao prosječnima i amaterskima, iako je na njima pristojno zarađivao.

U zajedničkoj kantini Doma često se upuštao u političke razgovore sa sustanarima te se isticao svojim govorništvom i uživao određeno poštovanje, iako sam smatra da su ga držali za čudaka.

Hitler je bio žestoki nacionalist, a u siromašnoj četvrti u kojoj je živio bio je u dodiru s brojnom židovskom zajednicom.

Izbjegavao je regrutiranje u habsburškoj vojsci pa je odlučio pobjeći u München, ali su ga austrijske vlasti tamo ipak pronašle.

Nakon medicinskog pregleda je proglašen fizički nesposobnim za vojnu službu (tada mu je izmjerena i visina: 174 cm). S vojnom otpusnicom vraća se u München i ulaskom Njemačkog Carstva u 1. svjetski rat oduševljeno pristupa Bavarskoj vojsci već 2. kolovoza 1914.

U Prvom svjestkom ratu poslan u Belgiju gdje je 29. listopada sudjelovao u prvoj bitci u kojoj je izginula većina njegova puka. Bio je kurir, a ne običan vojnk, kako je to kasnije isticao.

Unaprijeđen je u kaplara, primio vojničko odlikovanje, a kraj rata Hitler je dočekao u bolnici gdje se liječio od kratkoročnog sljepila koje je zadobio trovanjem bojnim otrovom.

Šokiran kapitulacijom carske Njemačke u studenom 1918, Hitler je ostao u uvjerenju da njemačka vojska nije bila poražena u ratu, nego je, navodno, "izdana" od skupine koju su činili ratni profiteri, Židovi, socijalisti, štrajkaši i razni nenjemački "unutarnji neprijatelji" koji su se uvukli u vladajuće strukture.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata Hitler je ostao u vojnoj službi, koja je sada bila angažirana u suzbijanju socijalističkih pobuna koje su izbijale diljem Njemačke, uključujući i München, gdje se Hitler vratio 1919.

Godine 1920., Hitler je otpušten iz vojske te se odmah nakon toga uključio u aktivnosti Njemačke radničke stranke. Ubrzo je postao njezin vođa i promijenio joj ime u Njemačka nacional-socijalistička radnička stranka (Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei, NSDAP), znanu i kao Nacistička stranka. Hitler je ubrzo shvatio da ima dva talenta: govorništvo i nadahnjivanje osobne lojalnosti.

Njegovi ulični govori u kojima je napadao Židove, socijaliste i liberale, kapitaliste i komuniste, osvojilo je umove privrženih sljedbenika, od kojih su prvi postali: Rudolf Hess, Hermann Göring, i Ernst Röhm.

Jedan od obožavatelja je bio i njemački feldmaršal Erich Ludendorff, kojeg je Hitler odlučio iskoristiti kao paravan za preuzimanje političke moći u Münchenu središtu Bavarske kroz takozvani Hitlerov puč ili Marš na Berlin 8. studenog 1923., kada su nacisti započeli marš iz jedne pivnice do Bavarskog ministarstva rata s ciljem izbacivanja tadašnje Bavarske vlade koju su sačinjavali desni separatisti, a poslije su namjeravali marširati prema Berlinu.

OPŠIRNIJE