Republikanac žestoko
Raguž o ''novom Miloševiću'': Što je sve slagao Bakir Izetbegović
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Bakir Izetbegović je izgovorio nekoliko eklatantnih laži i besmislica u emisiji Nedjeljom u dva, priopćio je Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke.
''Navikli smo već na laži i besmislice bosanskog vezira Bakira Izetbegovića. Navikli smo i na nepripremljenost udarne tupe oštrice hrvatskog novinarstva koja uveseljava naciju svake nedjelje u 14.00 sati. Ono što svaki put nanovo iznenadi je nadmeno vezirska mirnoća u iznošenju neistina kojima se radi samo radi njegove pozicije i pedigrea mora vjerovati više nego svojim očima'', navodi Raguž i dodaje kako je popisao neistine kad ih nije prepoznao ''(poslovično) nepripremljeni Stanković''.
Besmisao postojanja
Raguž kao prvu neistinu navodi tvrdnje da ''pri donošenju odluke o neustavnosti dijelova izbornog zakona Ustavni sud nije poštovao odluku Venecijanskog povjerenstva, niti je poštovao Ustav''.
''Ustavni sud pri donošenju Odluke u potpunosti ispoštovao mišljenje Venecijanskog povjerenstva pri donošenju odluke o neustavnosti dijelova izbornog zakona. Dalje, Ustavni sud je jedini nadležan za odlučivanje po pitanju bilo kojeg spora po Ustavu i njegove su odluke konačne i obvezujuće. Dakle, odluke Ustavnog suda su u praksi sami Ustav'', navodi Raguž.
Dodaje kako je nevjerojatna izjava koja u sebi sadržava suštinu besmisla postojanja ovakve BiH kakva jeste.
''Naime, na osnovu krivog tumačenja daytonskog Sporazuma ured OHR-a je sebi pripisao ulogu ultimativnog tumača Ustava (kao što je svojedobno Carlos Westendorp rekao: 'Imam moć tumačenje mojih moći'). Na osnovu ovog tumačenja OHR može nametati odluke koje su iznad Ustava, tj. vrijednije od samoga Ustava, čime se derogira ne samo ustavno pravni poredak BiH, nego i sama uloga Ustavnog suda koji ne može nametati OHR-u da promijeni odluke koje je sami OHR diktatorski nametnuo. U toj činjenici leži glavni razlog što BiH nema odlike suverene države, nego je međunarodni protektorat'', naveo je Raguž.
Žrtve rata
Kao jednu od neistina navodi i Izetbegovićeve tvrdnje da su Bošnjaci najveće žrtve rata, da treći entitet neće moći bez rata te da 60 posto Hrvata živi pomiješano.
''Ako se Bakir već upušta u 'brojenje krvnih zrnaca', onda mu popis iz 2013. ne ide na ruku. U odnosu na popis 1991. Hrvati su najveći demografski gubitnik rata i žrtve etničkog čišćenja, jer je Hrvata za 207 852 manje nego prije rata (Srba je za 127 085, dok je Bošnjaka za 66 353 manje, ako se kao temelj uzmu oni koji su se 1991. izjašnjavali kao Muslimani). Ne živi 60% Hrvata pomiješano, kako veli vezir, nego skoro 100% budući da su jedina uistinu multietnička područja u BiH ona koja su bila pod kontrolom HVO-a, a ona etnički najčišća su pod kontrolom ABiH i VRS-a. Što se tiče Trećeg entitet i rata, za nekoga tko zagovara 'relaksaciju odnosa' i mir, Bakir prečesto koristi terminologiju 'rata'', naveo je čelnik republikanaca.
Govoreći o Izetbegovićevim izjavama o zločinima Armije BiH, Raguž navodi kako po tom pitanju ''bosanski vezir do srži pokazuje svoje lice patološkog lašca, jer pokazuje kako vrlo dobro zna istinu i svjesno izvrće činjenice''.
Križančevo selo
''Križančevo selo jeste bilo vojni cilj, ali je neistina kako su tamo poginuli samo vojnici. U neposrednim borbama i nakon njih poginulo je 44 vojnika HVO-a, sve ostalo su bili civili, njih 30-tak, čije su kuće spaljene. Žrtve su toliko bile masakrirane i ritualno usmrćivane da su liječnici patolozi odbijali raditi obdukciju. No, zašto Bakir spominje Križančevo selo kao 'legitiman vojni cilj'? Iz razloga što su Ahmići bili 'legitiman vojni cilj', što je dokazao i sud u Haagu. Naime, Ahmići se nalaze na strateškom potezu koji Lašvansku dolinu dijeli na dva dijela, tj. Busovaču dijeli od Viteza i Novog Travnika. Znalo je to i tadašnje vojno i političko vodstvo iz Sarajeva pa je u tome selu stacioniralo minimalno 85 pripadnika TO-a (dokaz: izvadak iz dnevnika Enesa Varupe), a naknadno po zapovijedi samoga Envera Hadžihasanovića, na sami dan borbi 16.04.1993., kada on naređuje 303. brigadi ABiH da „pojačaju naše snage u Ahmićima''', naveo je Raguž.
Dodaje kako je Armija BiH imala 331 registrirana koncentracijska logora, u kojima je zatočeno tijekom rata 14.450 Hrvata, od kojih više od 10 000 su bili civili.
''Niti sud u Haagu nije našao ijedan službeni dokument ili zapis koji bi dokazao i naznaku sustavnosti počinjenja zločina od strane HVO-a, dok počev od 'Direktive za obranu suvereniteta' Sefera Halilovića, preko odluke Alije Izetbegovića za napad na Travnik, promaknuća mudžahedina u više činove ABiH, pa do zapovijedi poput one Galiba Dervišića da se 'sve ustaše po mogućnosti pobiju, a žene i djecu odvede u logore', svi oni potvrđuju sustavnost u činjenju zločina od strane ABiH. U prilog tome govori podatak kako ABiH je van borbenih djelovanja ubila 1051 civila, od čega 121 dijete i ubila 644 zarobljenika HVO-a. Prije zločina u Ahmićima koji se dogodio 16.04.1993., dogodili su se zločini u Lužanima, Gustom grabu, Dusini, Konjicu, Zenici, Maljinama i Trusini, gdje je ubijeno najmanje vojnika. Žrtve su većinom bili starci, žene i djeca. HVO niti jedan masovni zločin nije počinio unutar svoga teritorija kontrole, van borbenih djelovanja, kao što je to slučaj sa ABiH i recimo zločinu u Grabovici, Uzdolu i sl.'', naveo je Raguž.
JNA i nacisti
Raguž se osvrće i na tvrdnje da je tisuću Bošnjaka je branilo Hrvatsku od srpske agresije tvrdeći kako Izetbegović ovo naglašava ''budući da zna kako je cijeli vrh ABiH bio dijelom JNA kada je Hrvatska bila pod agresijom''.
''Primjerice, Sefer Halilović je u Đakovu bio pomoćnik komandanta za 'moralno-političko vaspitanje' sve do 15.9.1991., sve dok hrvatska vojska nije zauzela tu vojarnu, nakon čega sve do sredine 1992. biva blizak suradnik KOS-a, kada od jugoslavenskog, postaje bosanski patriota. Atif Dudaković je do sredine 1991. radio u topničkom centru JNA u Zadru, tijekom napada na taj grad i Knin dobiva čin potpukovnika (u diviziji Ratka Mladića). Sredinom 1991. ide u Beograd, da bi tek u travnju 1992. došao u Bihać i pristupio ABiH. Enver Hadžihasanović, Mehmed Alagić, Ramiz Dreković, Izet Nanić, Vahid Karavelić,… i ogromna većina drugih oficira i zapovjednika ABiH za vrijeme agresije na Hrvatsku su bili dijelom JNA, da bi se tek nekada tijekom 1992. se stavili na raspolaganje Aliji Izetbegoviću'', navodi Raguž.
Osvrće se i na tvrdnje o tome da Mustafa Busuladžić nije bio nacist te na Izetbegovićeve navode da Bošnjaci nikada nisu bili radikali.
''Ovo je istina. Bošnjaci nikada nisu bili radikali, ali jesu Izetbegovići i njihovi politički poklonici. Dovoljno je vidjeti odnos oca Izetbegovića kojeg je imao s mudžahedinima, kako ih je nagrađivao za njihova viteštva, promovirao i pozivao da nastave djelovati kao što su navikli. Doduše, ako se uzme u obzir Islamska deklaracija koju je Alija napisao, vrlo lako se može uvidjeti kako su mudžahedini, radikalizam, fundamentalizam, ali i prevrtljivost stvar kontinuiteta. Što se tiče Bakira, nebrojeni su dokazi njegovog radikalizma. Počev od imenovanja kao savjetnika Šerifa Patkovića, čovjeka direktno uključenog u zločin u Dusini, preko članstva istog Izebegovića zbog članstva u Muslimanskom bratstvu, koje ne krije ni dok obnaša dužnost Člana Predsjedništva, zbog čega je postao stalna meta američkih obavještajnih službi'', navodi Raguž.
Wikileaks o Bakiru
Kaže kako bi je po Wikileaksu, Bakir Izetbegović trebao završiti u Guantanamu zbog pokušaja prodaje raketa zemlja zrak Al Qaidi.
''Iz tadašnje američke ambasade su mu rekli kako ga je spasila 'predanost američkoj politici' njegovog oca. Samo ukucavanje njegovog imena i prezimena u tražilicu Wikileaksa pokazuje na desetine izvješća o Bakiru Izetbegoviću koji 'predvodi krilo SDA koje ima zajedničku povijest korupcije, suradnje s organiziranim kriminalom i islamskim fundamentalističkim organizacijama. Izetbegović i njegovi suradnici su ključne figure u trgovini oružjem sa islamskim zemljama'', navodi Raguž.
Čelnik HRS-a se osvrće i na izjavu da je BiH pokazala najveći porast izvoza i nezaposlenosti u regiji navodeći da se podatak kojeg je iznio Izetbegović u posljednje vrijeme može čuti od strane eksponenata vladajućih iz izvršne vlasti, a temelji se na izvješću Direkcije za ekonomsko planiranje, i to podataka koji se odnose na usporedbe s parametrima razvoja iz BiH.
Novi Milošević
''Kada se ti isti parametri BiH usporede sa zemljama iz okruženja i Europe u cjelini, BiH je na zadnjem mjestu ili pri dnu. Po podacima Global property guidea za 2016., u regiji BiH drži zadnje mjesto po pitanju ekonomskih pokazatelja, a gledajući Europu u cjelini iza su Albanija, Ukrajina i Moldavija. U 2017. nas je prestigla i Albanija. Po Global Financeu, BiH se nalazi na čvrstom 107. mjestu najsiromašnijih zemalja. Na istoj listi Libanon je primjerice na 67. mjestu. Što se tiče pada nezaposlenosti, ako pod tim pojmom Izetbegović misli na 12.157 osoba koje su podnijele službeni zahtjev za ispis iz državljanstva ili 151.101 soba koje su, na osnovu podataka Unije za održivi povratak, od 2013.-2017. napustile BiH, onda je Izetbegović u pravu kada govori o padu nezaposlenosti. Samo u 2017. BiH je napustilo preko 35.000 ljudi'', navodi Raguž.
Ističe kako je izvučeno samo nekoliko eklatantnih neistina i patoloških besmislica, ''na koje smo već navikli od strane Bakira Izetbegovića''.
''To vraća na tezu koju ponavljamo već nekoliko godina, a ta je da taj čovjek sve više i više preuzima ulogu koju je krajem 80-ih i početkom 90-ih prošlog stoljeća imao Slobodan Milošević, a bošnjačku politiku vodi u smjeru u kojem je išla srpska politika za vrijeme bivše Jugoslavije. Jedno je sigurno, a to je da će na jednak način kao što je srpska politika presudila Jugoslaviji, ukoliko nastavi ovim putem, ovakva bošnjačka politika će presuditi Bosni i Hercegovini'', rekao je Raguž, čelnik Hrvatske republikanske stranke.
