Mladi u BiH su politički nepismeni

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mladi rijetko izlaze na izbore. Ako i izađu, većina ih glasa za one koje podržavaju njihovi roditelji, a ima i onih koji prodaju svoj glas, podaci su istraživanja koji su provedeni pod pokroviteljstvom Središnjeg izbornog povjerenstva Stručnjaci upozoravaju da je takvo ponašanje politička nepismenost.

Političke stranke u Bosni i Hercegovini svoje programe malo ili nikako posvećuju mladima. Programi se uglavnom svode na nekoliko rečenica o obrazovanju, nešto manje zapošljavanju, a najmanje o stambenom zbrinjavanju. Zbog malog broja mladih koji sudjeluju u političkim procesima – često se diskutira o tome je li glas mladih bitan, kao i o važnosti sudjelovanja u izbornom procesu, te poznavanju nadležnosti lokalne samouprave.

“Smatram da koliko god je moj glas jedan u moru drugih, Bosna je dovoljno mala država da taj jedan pravi ogromnu razliku i također smatram da je stvar principa, jer ja ako ne izađem da glasujem za stvari koje podržavam ispada da podržavam ono što je trenutno stanje države”, kaže Ena Džemila.

Na općim izborima 2018. godine, prema podacima SIP-a, izlaznost mladih na izbore bila je 49%, dok je procenat izabranih koji su se kandidirali svega 5%.

Istraživanja pokazuju da za mlade, u većini slučajeva, naglašavanje nacionalne komponente nije važno. Za biranje kandidata s liste presudni su stavovi rodbine i bližih prijatelja, kao i osobni stavovi u smislu koja će im stranke donijeti određeni dobitak. Veoma mali broj je onih koji će pogledati objektivne pokazatelje. Zato je edukacija mladih izuzetno značajna.

“U mom društvu u kojem se ja družim dosta mladih nemaju dovoljno hrabrosti da krenu u te neke određene promjene, malo edukacije i samim tim mladi su nezadovoljni i nemaju ambicije da oni sami krenu u istraživanje- što su moje obaveze, što su moje dužnosti, kako ja mogu doći do mojih prava i kako to sve funkcionira na kraju krajeva”, ističe student Emir Ćosović.

Zašto mladi ne glasuju ne treba biti samo novinarsko pitanje, kaže nam sociolog Esad Bajtal. To bi trebalo biti najveće društveno pitanje, jer se tiče populacije kojoj pripada budućnost i koja bi o njoj trebala odlučivati.

“U tom smislu svako demokratsko društvo trebalo bi učiniti sve, a prije svega na planu obrazovanja da razvija kritičku misao mladosti, kako bi iz tog ugla morala i znala birati sistem vrijednosti u kojem hoće da živi. Ti Influenceri i taj pasivan odnos prema stvarnosti je zapravo prava istinska slika onoga u čemu živimo, i to dolazi iz odsustva obrazovanja, ljudi se pasiviziraju, gledaju da ne rade ništa, a da dobiju bilo što”, naglašava Bajtal.

Obrazovanje je glavni stub opstanka društvene zajednice i glavni generator promjena. Na bolje ili na gore – do nas je.