Stanogradnja treba biti u funkciji razvoja i opstanka Hrvata u Mostaru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Koalicija „Mostar moj dom“ kojeg čine HSP, HSP BiH i HKDU-Hrast smatra da postojeća građevinska politika i stanogradnja u Gradu Mostaru nije u funkciji razvoja i opstanka Hrvata u Mostaru i Bosni i Hercegovini.

Ured za informiranje koalicije
Mostar moj Dom  HSP-HSP BIH-HKDU Hrast

Ovakav model pogoduje nekolicini bogatih ali ne i širem društvenom i političkom interesu Hrvata u BiH. Građevinski sektor je jedan od instrumenata razvoja i mora biti u funkciji cjelokupne hrvatske politike u Gradu Mostaru, a ne u cilju bogaćenja i zarade samo nekolicine obitelji. 

Vlasnici građevine u Mostaru ne razmišljaju dugoročno, nego samo gledaju na zaradu, što je u teoriji ekonomije opravdano, ali u Europi, međutim u Bosni i Hercegovini vrijede druga pravila i oduvijek je vrijedila ona krilatica „čije je brdo, onoga čije su ovce u brdu“.

Što nama Hrvatima u BiH vrijedi sutra i Treći entitet ili hrvatski član Predsjedništva BiH ako neće biti Hrvata ili ako padnemo ispod 10 posto i postanemo nacionalna manjina.

Ovo su teme o kojima treba promišljati Predsjedništvo Hrvatskog narodnog sabora (HNS) a ne kako omogućiti HDZ BiH što više mandata i kako prevariti oporbene stranke da ne idu skupa na jednoj oporbenoj listi nego ih se rastače kako bi propali hrvatski glasovi, a pobjedu odnio HDZ BiH. 

„Istočni Mostar“ se masovno gradi, i nove kuće su ured došle do Fortice i Podveležja, nitko ne plaća nikakav porez niti ima građevinsku dozvolu.

Živo nas zanima, smije li Radmila Komadina ili Marina Deronjić iz Gradske uprave Grada Mostara otići gore, primjerice u Ulicu žrtava Uborka, i pitati za dozvolu. Naravno da ne smiju jer bi bile zakamenjane, ali zato hodaju po zapadnom Mostaru i dilaju građevinske dozvole.     

Javna je tajna da su se ti vlasnici mostarskih građevinskih poduzeća udružili i u jednom kartelskom modelu su se dogovorili da cijena kvadrata stana u novogradnji košta od 2300 do 2500 KM po četvornom metru. Jedna firma napravi zgradu, a druge čekaju tri – četiri godine sa svojom investicijom, pa treća i tako u krug.

Nitko se nikome ne miješa u posao, i nema konkurencije, nego je u pitanju čisti monopol. Svi imaju ekstra zaradu od sto posto, a na gubitku su svi mladi bračni parovi koji bi tu u Mostaru kupili stan i započeli svoj život, kao i sama hrvatska politika u BiH.

Također, grad i država nemaju nikakav poticaj za kupnju prve nekretnine, kao demografska mjera ili za mlade koji planiraju rađati i živjeti u gradu.

Dok neke regije i gradovi masovno daju potpore za mlade bračne parove do 35 godina, kao i one koji rađaju više djece, kod nas se jedino nešto prije radilo na način da se oslobađao poreza od 5 % na prvu nekretninu i još porezne olakšice na stambeni kredit. Međutim, to je kratko trajalo i opet su koristi imali samo oni koji su već kupili nekretninu i čekali tu mjeru da ne plate porez. 

U Istočnom Sarajevu, ili „srpskom Sarajevu“ da pojednostavnimo, gradi se mnoštvo zgrada i stanova, ali se prodaju po cijenama od 1300 do 1500 KM po četvornom metru.

Isto tako, vlasnici tih zgrada neće da prodaju stanove Bošnjacima, jer jednostavno žele jačati „srpsku“ većinu u ovom gradu, odnosno do jučer naselju.

Istina da prodaju stanove Hrvatima, ali su svjesni da su Hrvati tu manjina i da nikad neće biti dugotrajna prijetnja, kao što to vide u Bošnjacima. Kada Bošnjaci žele kupiti stan, jednostavno kažu, nema ili sve prodano, a „svojim Srbima“ daju maksimalne pogodnosti i mogućnosti na rate i dugoročne kredite.