Lova do krova
Tko stranke financira iz sjene?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Političke stranke u BiH za četiri godine, dakle u razdoblju od jednih do drugih općih izbora, ostvare prihod od preko 100 milijuna maraka. Daleko najveći dio tih sredstava dobiju iz proračuna BiH, entitetskih proračuna, kantonalnih proračuna i proračuna Brčko Distrikta, te proračuna gradova i općina. Pored proračunskih sredstava, političke stranke se u skladu sa Zakonom o financiranju političkih stranaka financiraju iz članarina, dobrovoljnih priloga pravnih i fizičkih lica, izdavačke djelatnosti, prodaje propagandnog materijala i organiziranja stranačkih manifestacija, prihoda od imovine u njihovom vlasništvu, zatim iz dobiti poduzeća koja su u vlasništvu stranke, te kreditnih zaduženja kod banaka. Portal CAPITAL je istraživao tko stranke financira iz sjene, od tajkuna do direktora javnih poduzeća…
Zakon na strani stranaka
S druge strane, financiranje političkih stranaka zabranjeno je organima državne uprave, računajući i zajedničke, entitetske i kantonalne institucije, kao i organe Brčko Distrikta i lokalne samouprave, zatim javnim ustanovama i poduzećima, humanitarnim organizacijama i vjerskim zajednicama, sindikalnim, nevladinim i drugim neprofitnim organizacijama koje se financiraju javnim sredstvima. Političke stranke ne smiju financirati ni udruženja i druga neprofitna pravna lica u kojima uloženi javni kapital iznosi najmanje 25 posto, kao ni anonimni donatori, niti druge države ili strane političke stranke i strana pravna lica.
Zakon o financiranju političkih stranaka donesen 2012. godine pretrpio je određene izmjene, ali one su uglavnom išle u korist političkih stranaka. Nikome od političara ne pada na pamet da podrži ili predloži promjene zakona koje bi mogle da dovedu do smanjenja njihovih proračunskih prihoda, kao ni izmjene koje bi povećale transparentnost i omogućile precizniju kontrolu stranačkih blagajni i računa. Umjesto toga, posljednjim izmjenama zakona omogućeno je strankama da primaju donacije od javnih institucija, tako što im je dozvoljeno da koriste prostorije lokalnih zajednica bez plaćanja naknade. To je u nekoliko lokalnih zajednica dovelo do specifičnih slučajeva u kojima stranke prostorije u svom vlasništvu iznajmljuju i ubiru kiriju, odnosno financiraju se od svoje imovine u skladu sa zakonom, dok se istovremeno sjedište stranke nalazi u prostorijama u vlasništvu lokalnih zajednica koje koriste bez naknade ili po simboličnim i netržišnim cijenama.
Političke stranke, kažu dalje zakon i podzakonski akti, dužne su da vode evidenciju o prijemu članarina i dobrovoljnih priloga i da izdaju potvrde o prijemu članarina i dobrovoljnih priloga, a ovlaštene osobe u političkim strankama dužne su da uplaćuju članarinu i dobrovoljne priloge na transakcijski račun političke stranke najkasnije u roku od 10 dana od dana prijema uplate.
Kako je u praksi?
Zakon i teorija kažu tako, ali praksa je poprilično drugačija i pokazuje da veliki iznosi novca nikada ne završe na računu, jer je strankama neophodna gotovina za plaćanje troškova koje ne prikazuju u svojim izvještajima.
Na pitanje iz kojih izvora financiraju tekuće stranačke obveze, a pogotovo izborne kampanje, i iz vladajućih i iz opozicijskih stranaka ponavljaju otrcale fraze o tome da se financiraju iz proračuna, od članarina i od javnih donacija. Identičan je odgovor i na pitanja tko plaća silne predizborne šatore, pojedenu janjad i prasiće i popijeno pivo i sokove. Isto tako izbjegavaju odgovore i na pitanja tko plaća billboarde i plakate, upaljače, majice i kačkete i ostali reklamni materijal.
Upravo u njihovom izbjegavanju odgovora kriju se i neki od ozbiljnih nedostataka Zakona o financiranju političkih stranaka. Kao prvo, praktično je nemoguće utvrditi koliko predizbornog materijala, je neka stranka platila, a koliko je stvarno iskoristila. Drugim riječima, ako stranka prijavi Središnjem izbornom povjerenstvu i nadležnim poreskim organima da je u nekoj tiskari za potrebe predizborne kampanje naručila i uredno platila npr. 1.000 plakata, a u kampanji, odnosno na terenu se vidi višestruko veći broj plakata, praktično je nemoguće utvrditi bilo čiju odgovornost za taj debalans. Za plaćanje tih skrivenih troškova potrebna im je i gotovina koju ne prijavljuju, odnosno ne polažu na stranački račun u banci.
Jedan od rijetkih političara koji to otvoreno priznaje je predsjednik Izvorne Srpske Vitomir Popović. On kaže da sve stranke koriste skrivene izvore financiranja i rupe u zakonu o financiranju političkih stranaka.
Šatori
''Jedan od njih je svakako i taj da reklamni materijal plati netko drugi. To se radi u dogovoru s onima koji tiskaju reklamni materijal tako da oni otiskaju recimo 10.000 reklamnih majica, a stranci fakturiraju račun samo za 1.000 majica. Preostalih 9.000 majica tiskara će fakturirati privatnim firmama, odnosno simpatizerima te stranke ili čak i javnim poduzećima pod kontrolom te stranke. Problem je što na toj fakturi uopće ne mora da stoji da je riječ o majicama, već se fakturira nešto sasvim drugo što obično nema veze s predizbornim materijalom. I kako se tome može stati u kraj? Ne može nikako'', kaže Popović.
Na identičan način kao s reklamnim materijalom može se manipulirati i oglasnim prostorom na billboardima i drugim plaćenim mjestima. Slično kao i s majicama, politička stranka plati npr. sedam dana oglašavanja na jednom ili na nekoliko billboarda, a njeni plakati na tim billboardima stoje čitavo razdoblje službene predizborne kampanje, tj. mjesec dana. Preostalo vrijeme platio je netko drugi, privatne kompanije ili javna poduzeća. Dodatna začkoljica je što se reklamni prostor na billboardima uglavnom zakupljuje preko marketinških agencija, što potpuno onemogućava bilo kakvu efikasnu kontrolu. Ovu oblast je pravno nemoguće urediti, ali BiH po tome nije jedinstvena, jer je tako i u razvijenim demokracijama.
Ipak, ono što se rijetko ili nikako ne viđa u predizbornim kampanjama u zemljama razvijene demokracije su šatori s hranom i pićem za nekoliko stotina, a veoma često i nekoliko tisuća birača po kojima su postali prepoznatljivi predizborni mitinzi najjače vladajuće stranke u RS. Zakon kaže da čak i ako neko fizičko lice na predizborni skup neke političke stranke donese npr. dvije gajbe piva ili pečeno janje ili prase politička stranka mora to prikazati kao donaciju i evidentira u troškove kampanje.
Glasnogovornica Središnjeg izbornog povjerenstva BiH Maksida Pirić objašnjava da su u skladu s odredbama poglavlja 15 Izbornog zakona BiH političke stranke obvezne da tu vrstu troška u svojim financijskim izvještajima iskažu kao troškove izborne kampanje.
Hranjenje ljudi
''To su, u skladu s odredbama Zakona o financiranju političkih stranaka, donacije političkoj stranci, koje stranka mora prikazati u svojim financijskim izvještajima i takvi troškovi ulaze u ukupno dozvoljene troškove izborne kampanje. Dobrovoljnim prilozima, u smislu člana 5. Zakona o financiranju političkih stranaka, smatraju se povremene ili redovne uplate kojima fizička ili pravna lica dobrovoljno daju novac političkoj stranci u iznosu većem od iznosa članarine, kao i pružanje usluga ili davanje proizvoda političkoj stranci bez naplate. U skladu s članom 3 ovog Zakona za dobrovoljne priloge koji se daju političkoj stranci u formi proizvoda ili usluga fizička i pravna lica dužna su izdati račun na kojem će biti naznačena tržišna vrijednost darovanog proizvoda ili usluge, te na kojem je naznačeno da glasi na političku stranku i da ne podliježe naplati'', kaže Pirić.
Potpredsjednik SNSD-a Radovan Višković kaže kako se troškovi hrane i pića na predizbornim skupovima uredno prijavljuju i navode u financijskih izvještajima.
''Za te poslove se angažira treće lice koje ispostavi račun i stranka to uredno plati. Ti troškovi se navode u financijskim izvještajima kao troškovi organizacije i održavanja predizbornih skupova. Ne znam kako i rade li uopće ostale političke stranke, ali SNSD uredno evidentira sve te troškove i prijavi ih SIP-u'', kaže Višković.
Međutim, prema financijskom izvještaju SNSD-a za 2016. godinu dostavljenom SIP-u BiH ova stranka je u posljednjoj izbornoj godini za troškove organizacije i održavanja predizbornih skupova potrošila 63.463,62 KM. Prema tržišnim cijenama, vlasnici ugostiteljskih radnji koje se bave iznajmljivanjem šatora s hranom i pićem ovu uslugu naplaćuju oko desetak maraka po osobi. Po trošku koji je SNSD prijavio za tu stavku, ispada da je Dodikova stranka za posljednje lokalne izbore na svojim predizbornim skupovima nahranila i napojila oko 6.300 ljudi. To je mnogo manje od stvarnog broja, ako se zna da je ova stranka samo na predizbornim skupovima na području Banja Luke iznajmila šatore za nekoliko tisuća ljudi. Ostat će upamćena izjava bivšeg glavnog tajnika SNSD-a Rajka Vasića kada je na pitanje novinara tko snosi troškove desetina šatorskih skupova rekao: ''To se narod sam organizira i pripremi da bi nas dočekao…Mi se najavimo i dođemo, a ono sve spremno''.
Keš za promatrače
Poseban problem, odnosno praksa kojom se služe apsolutno sve političke stranke predstavlja plaćanje stranačkih promatrača. Radovan Višković priznao je da njegova stranka promatrače plaća kešom.
''Plaćamo promatrače u kešu, jer to rade i sve ostale stranke'', kaže Višković.
Upravo zato je pokrenuta inicijativa za izmjene zakona kojima predviđaju sankcije za stranke zbog poslovanja gotovinom. Glasnogovornica Transparency Internationala Ivana Korajlić kaže kako inicijativa za izmjene zakona predviđa da se sve stranačke novčane transakcije moraju vršiti isključivo preko jedinstvenih bankovnih računa.
Međutim, sve stranke svoje promatrače plate u kešu i to obično iznosi 50KM po promatraču i taj rashod se nigdje ne evidentira. Problem je što je gotovo nemoguće dokazati da je bilo koja stranka prekršila zakon, jer su promatrači po pravilu stranački vojnici koji u slučaju da ih netko pita jesu li plaćeni jednostavno može da odgovori da nisu i da su cijeli dan proveli na biračkom mjestu zbog odanosti stranci, a ne zbog novca.
U prilog ovome ide i izjava predsjednika Partije ujedinjenih penzionera Ilije Vujičića koji kaže da su promatrače ove stranke na posljednjim lokalnim izborima angažirali kandidati za vijećnike.
''To su obično bili članovi obitelji kandidata za Vijećnike koji su to radili besplatno, a ako su plaćani, to su radili sami kandidati, a ne stranke od svojih sredstava”, kaže Vujičić. On ističe da postojeći Izborni zakon, Zakon o financiranju političkih stranaka, ali i ostala regulativa ide na ruku vladajućim strankama.
''Stranke na vlasti imaju moć i novac i u prednosti su pred svaki izborni ciklus. Ovakva zakonska regulative samo otežava posao opozicionim, a prije svega manjim političkim partijama. Javna je tajna da se kampanje financiraju parama od ekstraprofita koji ostvaruju privatne firme preko namještenih tendera, a tendere ne mogu da namještaju opozicione partije'', kaže otvoreno Vujičić koji je očito dobro upoznat s ''predizbornom akrobatikom'' jer je bio član Glavnog odbora i zastupnik SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Lider PUP-a kaže da ova stranka ima mjesečni prihod od 2.570 maraka koji joj pripada na osnovu koalicijskog dogovora sa SDS-om i SRS RS iz 2014. godine.
''To je praktično jedini prihod i od tih para plaćamo dvoje angažiranih po ugovoru o radu, troškove zakupa stranačkih prostorija i režije. Kako ćemo financirati kampanju?! Moj prethodnik Ilija Stevančević se držao prakse da se ide u koaliciju s nekom od većih stranaka koje snesu troškove kampanje. Ja osobno sam protivnik toga i smatram da PUP ne treba da bude ničiji prirepak, već da na izbore ide ili samostalno ili da bude temelj oko koga će se okupiti neke druge stranke, a kampanju treba da financiraju sami kandidati'', kaže Vujičić.
