Posljednja presuda
Tužiteljstvo Haškog suda zadovoljno presudom u slučaju 'Prlić i ostali'
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Tužiteljstvo Haškog suda izrazilo je zadovoljstvo presudom Žalbenog vijeća u slučaju Tužitelj protiv Jadranka Prlića i ostali, koja je, kako ističu iz tog tužiteljstva, u najvažnijim aspektima potvrdila osuđujuće presude koje su donesene na suđenju Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću.
Žalbeno vijeće je potvrdilo da su šestorica optuženih, zajedno s tadašnjim visokim rukovoditeljima Republike Hrvatske, bili ključni sudionici u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem etničkog čišćenja bosanskih Muslimana počinjenjem zločina protiv čovječnosti, teškim kršenjima Ženevskih konvencija i drugim ratnim zločinima, priopćeno je u srijedu iz Tužiteljstva Haškog suda.
Dodaje se kako su oni dijelili zajednički cilj da preuzmu kontrolu nad teritorijem u Bosni i Hercegovini na koju su polagali pravo prisilnim raseljavanjem desetina tisuća bosanskih Muslimana, kako bi omogućili ujedinjenje hrvatskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Žalbeno vijeće je potvrdilo da je taj zločinački plan proveden etničkim čišćenjem bosanskih Muslimana iz njihovih domova i zajednica u više općina, uključujući Gornji Vakuf, Jablanicu, Prozor, Mostar, Ljubuški, Stolac i Čapljinu, u razdoblju od sredine siječnja 1993. do travnja 1994. Od općine do općine, snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO) izvodile su vojne operacije koje su uključivale rasprostranjene i sistematske napade na civilno stanovništvo. Ti napadi doveli su do masovnih uhićenja i zatvaranja tisuća muslimanskih civila; razdvajanja muškaraca od žena, djece i starijih; zatočenja u nehumanim uslovima u jedinstvenoj mreži zatočeničkih centara HVO-a; ubojstva i počinjenja mnogih drugih zločina.
Žalbeno vijeće je dalje potvrdilo da je HVO, počevši u lipnju 1993., držao istočni Mostar pod opsadom skoro deset mjeseci, tijekom kojih je provodio kampanju zločina nad civilnim stanovništvom. Cilj je bio širenje terora među muslimanskim stanovništvom istočnog Mostara. Civilno stanovništvo, koje se uslijed etničkog čišćenja Muslimana iz zapadnog Mostara i drugih lokacija više nego udvostručilo na otprilike 55.000, bilo je podvrgnuto konstantnom snajperskom djelovanju i granatiranju, te prisiljeno da živi u krajnje teškim uvjetima. Već teška humanitarna situacija bila je još više pogoršana HVO-ovim namjernim sprečavanjem dostave humanitarne pomoći.
Kao što je u više navrata utvrđeno u predmetima pred Sudom, današnja presuda je potvrdila da je postojao međunarodni oružani sukob zato što je Hrvatska imala cjelokupnu kontrolu nad HVO-om, koji je počinio široko rasprostranjene zločine, što je dokazano u ovom predmetu. Hrvatska je razriješila dužnosti oficire Hrvatske vojske kako bi komandirali snagama HVO-a u Bosni i Hercegovini, pružala logističku podršku i slala snage Hrvatske vojske u Bosnu i Hercegovinu kako bi direktno sudjelovale u sukobu.
Žalbeno vijeće je potvrdilo zaključke Pretresnog vijeća da su ključni članovi tadašnjeg rukovodstva Hrvatske, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška i Janka Bobetka, visokog generala Hrvatske vojske, dijelili zločinački cilj da etnički očiste bosanske Muslimane i doprijenili ostvarivanju tog cilja.
Odgovorni dužnosnici trebaju promovirati prihvaćanje ovih činjenica kao osnovu za pomirenje. Patnja žrtava i preživjelih mora biti priznata, ističu iz Tužiteljstva.
Iako je utvrđeno da su ova šestorica optuženih odgovorna za ovu kampanju etničkog čišćenja, veći broj visoko i srednje rangiranih dužnosnika i komandanata još uvijek mora biti priveden pravdi za te zločine, a mnogi od njih dostupni su hrvatskom pravosuđu, navodi se u priopćenju.
Tužiteljstvo izražava svoju punu podršku Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i očekuje da ono hitno procesuira te slučajeve. Tužiteljstvo također poziva hrvatske vlasti da dozvole da pravosudni proces krene naprijed neovisno i nepristrano, što uključuje i omogućavanje regionalne pravne suradnje.