Ujedinile se hercegovačke političarke i zajedno 'digle glas'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nasilje ne poznaje nacionalnost niti vjeru, jednako boli na svakoj strani, poručile su žene političarke i članice SDP-a, HDZ-a, HDZ-a 1990., SDA i DF-a, koje su se večeras u Mostaru u suradnji s nevladinim sektorom prvi put okupile u ovom sastavu kako bi razgovarale o problemu koji je svima zajednički, a to je nasilje.

Najveći fokus tribine bio je na tome da se žene političarke više moraju aktivirati u svojim strankama, kako bi djelovanjem mogle dovesti do zakona koji će poboljšati položaj žena te spriječiti nasilje, mobing i diskriminaciju.

Inače, javnu tribinu pod nazivom ''Glas žena protiv nasilja'',  je organizirala Inicijativa građanki/na Mostar, u okviru međunarodne kampanje ''16 Dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja'', a govorile su Zdenka Krešić, predstavnica HDZ 1990., koja je prezentirala temu nasilje u obitelji, Edita Hadžajlić, predstavnica SDP BiH pričala je o tome što je mobing. Predstavnica SDA BiH  Alisa Hajdarović, govorila je o trgovini ljudima, dok je predstavnica DF-a Anesa Mešić govorila o diksriminaciji. Tribinu je zaključila  Zdenka Leženić iz HDZ BiH koja je govorila o problemu vršnjačkog nasilja.

Političarke su u svojim predavanjima predstavile definicije navedenih vrsta nasilja, te su iznijele poražavajuće statistike bosanskohercegovačkog društva.

Dotaknule su se i zakona na svim razinama, koji ne postoje ili se ne provode, no krivca za to na ovoj tribini nismo otkrili.

Na novinarski upit, koliko žena sjedi u Vladi a koliko u Skupštini HNŽ-a, nastao je muk, nakon čega su političarke sa stidom iznijele sramotne podatke da u Vladi nema niti jedne žene, dok u Skupštini sjedi samo 20 posto žena.

Odgovarajući zašto je to tako , Edita Hadžajlić je istaknula da je problem u tome što žene jedna drugoj ne pružaju međusobnu podršku, nema suradnje niti solidarnosti, što poteže pitanje glasaškog tijela i ''zašto žene na glasuju za žene''.

Mešić je prokomentirala zaključke prijašnjih radionica, po kojima žene odustaju od funkcija, jer se žele više posvetiti obitelji, pa radi toga ne mogu političku karijeru staviti u pvi plan.

No ponovila je svoj zaključak iz prezentacije da ''politika nije samo muški posao te da žene u politici moraju biti glasnije i aktivnije''.

Sve političarke bile su suglasne u jednom, da se moraju više aktivirati u svojim strankama, preko trenutnih zastupnika nametnuti promjene i izrade zakona, ali i na idućim izborima izaći u većem broju i postati zastupnice vlade i skupštine, jer na taj način direktno mogu utjecati i predlagati promjene, koje će voditi društvu bez nasilja.