Nitko kao mi
Uklanjanje lišća na mostarski način
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Navikli smo već da se mnoge stvari rade naopako, pa nas malo toga može iznenaditi. Ni hrpa lišća na šetnici Nikole Šubića Zrinjskog, nekadašnjem Lenjinovom šetalištu, u središtu Mostara, nije nešto što će nas ostaviti zgrožene, bez daha.
Primjer je to kako se odgovorni još jednom neodgovorno ponašaju i traljavo rade svoj posao. Naime, čišćenje lišća sa šetnice, na kojoj će Vam šetnju nerijetko prekinuti automobili, svodi se na bacanje otpada uz šetnicu.
Tako razrušena zgrada sveučilišne knjižnice, nekadašnjeg Doma omladine ili doma Mujage Komadine, u svoj svojoj zapuštenosti na prilazu dobiva hrpu lišća kojeg će bura što ovih dana dolazi premjestiti na neko drugo mjesto te tako nanijeti još jedan sloj na zapuštenost Mostara. Tim gore jer su puna usta hvale vlastima kako šetnica ovih dana postaje blagdanski bazar.
Već smo pisali kako izgleda da naši komunalci imaju posebnu taktiku i o tome da ga u nekiom gradovima prije uklanjanja koriste kao umjetničke instalacije, pa do toga da se u lišću može pronaći i zlato.
No, kod nas se zatvaraju oči pred svim idejama, a metle sklanjaju pred lišćem. Ono se u Mostaru komunalnim ''puhalicama'' samo rastjeruje s pločnika. Do nekog novog vjetra i do neke nove deponije u središtu grada.