Zastare i obustave istraga: Objektivni razlozi ili netko ne radi svoj posao?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prema podacima do 2020. godine u pravosuđu u Republici Srpskoj unazad 12 godina zastarilo je gotovo 600 predmeta, od čega više od pola protiv poznatih počinitelja. Dok tužitelji problem vide u nizu objektivnih razloga zastare, poput nedostupnosti osumnjičenih i optuženih, pravni stručnjaci smatraju da su zastarjeli koruptivni predmeti znak za uzbunu.

Uprava kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) podnijela je još u prosincu 2016. Okružnom tužiteljstvu Banjaluka prijavu za krivično djelo nesavjestan rad u službi protiv bivšeg ministra unutrašnjih poslova Radislava Jovičića.

Suđenje je počelo tek u siječnju 2019., a optužen je da je pet godina ranije oštetio MUP RS-a za 260.445 konvertibilnih maraka (KM), koliko je avansno uplaćeno za uređaje za radio-vezu banjalučkoj firmi “Optel”, koja ih nikad nije isporučila.

Suđenje je zbog brojnih proceduralnih problema više puta prekidano, pa je održano nekoliko ročišta, a potom je odlučeno da suđenje počne ispočetka, što se još nije dogodilo. Za ovo je krivično djelo zaprijećena kazna zatvorom od jedne do osam godina, što znači da bi za godinu dana mogla nastupiti zastara s obzirom da je djelo prema optužnici počinjeno 2014. godine.

Ranije je zastara nastupila u slučaju Jovičićevog nasljednika na mjestu ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača, koji je, prema optužnici, u kolovozu 2013. godine nanio lakše tjelesne ozlijede Dejanu Spasojeviću iz Banjaluke. Nakon nekoliko održanih ročišta, ali i izmjena u Krivičnom zakoniku, 2017. godine je došlo do zastare u ovom predmetu.

Damjan Ožegović iz Transparency International BiH smatra da zastare predmeta najčešće dolaze u slučajevima koji su politički podobni, što potkrepljuje iskustvom u praćenju brojnih sudskih postupaka u kojima su zapazili veliki uticaj politike na pravosuđe, odnosno na tužilaštva i sudove.

“Tu nije riječ samo o velikoj politici, to jeste politici na visokom nivou, već i na one koji su na nižim nivoima. Funkcioneri koji su na nižim pozicijama imaju priliku da utiču na pravosuđe preko svojih poznanstava. (…) Svi nositelji pravosudnih funkcija bi trebalo da prođu kroz detaljnu provjeru njihovih kompetencija, njihovih pozadinskih veza, kao i imovinskih kartona. Upravo ovaj stub koji se odnosi na njihove pozadinske veze je vjerojatno ključni i u zastari krivičnih postupaka”, kaže Ožegović.

Za zastare kriv loš rad ili objektivni razlozi?

U periodu od 2008. do 2020. godine u čak 579 predmeta došlo je do zastarjelosti krivičnog gonjenja protiv poznatih počinitelja u okružnim tužiteljstvima u Republici Srpskoj, navodi se u dopisu Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća (VSTV).

Od ovog broja, čak 396 predmeta koji su se vodili protiv 355 poznatih izvršitelja krivičnih djela je bilo u nadležnosti Okružnog javnog tužiteljstva (OJT) Banjaluka, čiji glavni tužitelj Zoran Bulatović smatra da postoji niz objektivnih razloga zastare predmeta.

“Ured disciplinskog tužitelja prati i poziva na odgovornost tužitelje. Kada je riječ o obustavljenim istragama ili slučajevima zastare, VSTV traži izvještaj za svaki slučaj gdje je nastupila zastara. Postoje objektivni razlozi za zastaru. Prije svega, mi i danas zaprimamo prijave za događaje koji su se dogodili prije pet, šest, pa i deset godina, gdje je već nastupila zastara”, kazao je Bulatović za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), dodajući da je problem i čitav niz lica koja su nedostupna godinama zbog čega predmeti također zastare.

On podsjeća i da je u sronju 2017. godine stupio na snagu izmijenjeni Krivični zakonik koji je “drastično smanjio rokove zastare”. Po ovom Zakonu zastara teče od dana počinjenja djela.

Prema njegovim riječima, ružna slika o radu Tužiteljstva, na čijem čelu se odskora nalazi, formirana je u zadnjih nekoliko godina, a posebno nakon dva predmeta koja su imala izraženiju pažnju javnosti – “Ubistvo Davida Dragičevića” i slučaj “Braće Diljević”.

Ured disciplinskog tužitelja je, kako se navodi u odgovoru BIRN-u BiH, u proteklih nekoliko godina podnio tužbe protiv četiri tužitelja okružnog ili Republičkog tužitelja zbog povrede dužnosti koje su doprinijele nastupanju zastara krivičnog gonjenja i u svim predmetima je utvrđena disciplinska odgovornost.

“Želimo Vas informirati da je u pitanju razdoblje 2012.–2019. godina, a tužbe su podnesene protiv dva tužitelja Okružnog javnog tužiteljstva u Doboju, jednog tužitelja Okružnog javnog tužiteljstva u Banjaluci i jednog tužitelja Republičkog javnog tužiteljstva Republike Srpske (tužba se odnosila na period prije stupanja na ovu funkciju)”, navodi se u odgovoru.

Jedan tužitelj Republičkog tužilaštva Republike Srpske dobio je pismenu opomenu zbog disciplinskog prekršaja, dok su dva tužitelja Okružnog javnog tužiteljstva u Doboju dobila smanjenje plaće od 10 posto na period od tri mjeseca.

Jednom tužitelju Okružnog tužiteljsva u Banjaluci izrečena je disciplinska mjera razrješenja od dužnosti.

Ovi tužitelji kažnjeni su za disciplinski prekršaj nemar ili nepažnja u vršenju dužnosti po Zakonu o VSTV-u BiH, te kašnjenje i kršenje obaveza prema stranama u postupku.

Bulatović, koji nije pristao na snimanje razgovora za BIRN BiH, navodi kako mu je jedan od ciljeva da približi javnosti rad i rezultate koje OJT Banjaluka postiže, jer “javnost ne vidi da tužitelji rade u toku jedne godine na više tisuća prijava”.

“Mi i dalje imamo oko 9.100 živih KTN predmeta (predmeta gdje je počinilac nepoznat) i preko 20 nerazjašnjenih ubojstava. Imamo drastičnih slučajeva, poput ubistva Milana Vukelića. Pokrivamo jako veliko područje sa 16 općina u kojima živi oko 450.000 stanovnika”, napominje Bulatović.

Osim Banjaluke, pod ingerencijom OJT-a Doboj zbog zastare je obustavljeno 166 predmeta, u Bijeljini 41, Trebinju 61, Prijedoru 24, te u Istočnom Sarajevu 19 predmeta.

Raslojavanje društva i u krivičnim postupcima

Profesorica Krivičnog prava na Pravnom fakultetu u Banjaluci Ivanka Marković kaže da je znak za uzbunu ako su zastarjeli koruptivni predmeti.

“To je onda znak da ne postoji ne samo politička volja, nego i volja onih koji su najodgovorniji za zaštitu svih nas od koruptivnih radnji, da preduzimaju ono što je bitno po zakonu o krivičnom postupku, odnosno da pokreću istrage i provode krivične postupke za koruptivna ponašanja”, kaže Marković, dodajući da ako se radi o situacijama kada je počinilac krivičnog djela bio nedostupan, odnosno nije bio u Republici Srpskoj, onda možemo govoriti o opravdanju za protok vremena koji je doveo do zastarjelosti.

Prema njenim riječima, kao i većina javnosti i sama stiče utisak da se pravosuđe drugačije odnosi prema osobama koje imaju određenu funkciju u odnosu na druge građane, dodajući kako se uglavnom kažnjavaju “sitni džeparoši, kradljivci i kriminalci”.

“Ukoliko ste negdje na višim funkcijama, ukoliko ste netko tko obavlja određenu funkciju koja podrazumijeva pristup određenim informacijama, onda ste više zaštićeni u odnosu na osobu koja nema sve te mogućnosti između sebe i mislim da zapravo postoji jedno veliko raslojavanje društva koje je očito sada i u sudskim postupcima. I najgore je što se to raslojavanje društva i različitih pozicija naših građana ogleda upravo u vođenju, odnosno nevođenju krivičnih postupaka”, dodaje Marković.

Slično mišljenje ima i Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH.

“Ono što nije karakteristično samo za OJT u Banjaluci, već za sva tužiteljstva u BiH i RS-u je da se podiže veoma mali broj optužnica koje su vezane za korupciju. To su uglavnom neki postupci za zloupotrebu službenog položaja za niže činovnike, dok nemamo uopšte onih krupnijih afera da se procesuiraju”, kaže on.

Član Privremene istražne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne Skupštine Bosne i Hercegovine za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama Branislav Borenović kaže da se slučajevi zastare posebno trebaju ispitati da bi se utvrdilo o kojim slučajevima se radi i tko je na tim slučajevima radio.

“Točno vidjeti ko je i zbog čega omogućio da dođe do zastare krivičnog djela i o kojem se krivičnom djelu radi i o kojoj sumi novca. Ja imam osjećaj da su tu uglavnom predmeti u kojima se radi o velikim pronevjerama javnog novca, da se radi o desetinama milijuna maraka i da je na taj način, u suštini, neodgovorost onih koji su u pravosudnom postupku omogućili da dođe do zastare”, kazao je za BIRN BiH Borenović, koji smatra ovakve predmete testom za VSTS i Ured disciplinskog tužitelja.

Sindrom nekažnjavanja i nečinjenja

Iz OJT-a Banjaluka napominju i da njihova uspješnost uveliko zavisi i od rada policije.

“Nekada je ta suradnja bila puno bolja. Kamen spoticanja u toj suradnji su određeni predmeti koji su bili pod pažnjom javnosti, posebno predmet David Dragičević. Česte promjene kadrova u Policiji, odlazak stručnih i iskusnih policajaca – sve to se reflektira na rad tužitelja. Isto tako, na rad utiču i česte izmjene ZKP-a, promjene krivičnog i procesnih zakona”, kaže Bulatović.

Prema njegovim riječima, od slučajeva koje Policija prijavi u OJT Banjaluka, u oko pola slučajeva se prijave odbacuju, dođe do obustave istrage, dok se za drugu polovinu podižu optužbe. Kao razlog za odbacivanje navodi da brojne prijave nemaju obilježje krivičnog djela, kao i nepostojanje dokaza.

On navodi da ima određenih propusta koji se ogledaju u tome što sudovi odbacuju prijave Tužiteljstva ali postotak takvih slučajeva je do deset posto. Napominje i da nije uvijek odgovornost na Tužiteljstvu, kao što je, recimo, slučaj bivšeg ministra Radislava Jovičića.

“Što sud ne zakaže suđenje Jovičiću. Mi smo svoj posao završili. Podigli smo optužnicu protiv njega”, govori Bulatović, a napominje i da su veoma brzo reagiralii kada je riječ o novom slučaju protiv aktualnog ministra Dragana Lukača koji je u Skupštini pred TV kamerama ošamario tadašnjeg poslanika Draška Stanivukovića.

Ožegović smatra da su disciplinske kazne za tužitelje i suce male.

“Prema našim istraživanjima, to su najčešće opomene koje nisu javne, a kada i budu javne, ne navodi se uopće tko je opomenut i zašto, tako da su te kazne koje se izriču simbolične. Tako tužitelji i suci ne snose nikakvu odgovornost za svoj rad, a zapravo imaju veliku moć pri odlučivanju. Možete uzeti, na primjer, tužitelje koji u nekom slučaju odluče da ne provedu istragu, pritužba se može podnijeti njegovom nadređenom, odnosno glavnom tužitelju, koji tu ima konačnu riječ”, navodi Damjan Ožegović.

Odgovornost je ključna riječ, smatra i profesorica Ivanka Marković. Govori kako se moraju uspostaviti strožiji oblici kontrole i mnogo efikasnije i adekvatnije sankcije za osobe koje ne odrađuju svoj posao u zadatim rokovima.

“Teško je meni sada reći do koga je, da li je do sudaca, tužitelja ili do policije. Ukoliko sve zastane u tužiteljstvu, onda je očito do tužiteljstva, ali da li je to zbog nedostatka dokaza ili je to zbog nespremnosti tužitelja da se nosi sa tim problemom u konkretnoj situaciji – to je već otvoreno pitanje”, zaključila je Markovićeva.

Javnost nerijetko svjedoči obustavljenim istragama nakon javnih privođenja, poput predmeta “Arsenal”, gdje je pet lica uhićeno pod sumnjom da su se bavili prodajom narkotika. Kako se navodi u naredbi o obustavi istrage, Tužiteljstvo nije uspjelo pronaći dokaze kojim bi potkrijepili sumnje.

U periodu od 2006. do 2019. godine u Republici Srpskoj donijete su 27.592 naredbe o obustavi istrage. Od tog broja, u 4.616 slučajeva tužitelj su donijeli naredbu da neće sprovoditi istragu u predmetima gospodarskog kriminala.

Borenović moguće rješenje vidi u novom zakonu koji ne bi dozvoljavao zastare u slučajevima gospodarskog kriminala, posebno kada je riječ o slučajevima zloupotreba trošenja javnog novca, kao i u procesu privatizacije.

“Ja mislim da je taj sindrom nekažnjavanja i nečinjenja ili nezamjeranja koji je toliko prisutan u pravosuđu BiH nešto što urušava taj osnovni stub koji treba da čuva građane i njihovu jednakost pred zakonom, a ne da nekoga štiti ili da ga čak amnestira kroz ovo neprovođenje odgovornosti istražnih radnji kada je u pitanju utvrđivanje krivične odgovornosti”, mišljenja je Borenović.