17 godina od smrti Zorana Đinđića

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan, 12. marta 2003. godine, u atentatu je ubijen prvi demokratski izabran srbijanski premijer, lider demokrata Zoran Đinđić.

Prije nego što je mučki ubijen, posljednja suštinska poruka Zorana Đinćića, bila je u obraćanju na otvorenom građanima u Novom Pazaru i glasila je: "Gledajte u budućnost, tamo ćemo se sresti vi i ja".

Svi njegovi kritičari, politički protivnici i partneri slagali su u jednom: "Đinćić je bio političar koji je Srbiju odlučno vodio ka zapadu". Filozof, državnik, reformator, vizionar i praktičar neiscrpne energije Zoran Đinđić je gledano sa ove vremenske distance, Srbiju brzo vodio u Europu, zagovarao suvremene standarde o vladavini prava i ljudskih pravima, integraciji i decentralizaciji društva.

Prvi je predsjednik vlade Srbije koji je, prema stavovima njegovih političkih suboraca, nakon mračnog perioda režima Slobodana Miloševića, pokušao Srbiju osloboditi prošlosti i odvesti je u budućnost. Srbija se dolaskom Đinđićeve vlade otvorila prema svijetu, Beograd su počeli posjećivati visoki dužnosnici međunarodne zajednice, osjetilo se povećanje životnog standarda kod stanovništva, počele su da pristižu međunarodne donacije, trgovina, gospodarstvo i međunarodna ekonomska suradnja je doživjela rast. Društvene reforme su se osjetile za kratko vrijeme. Zalagao se za suradnju s Haškim tribunalom, suočavanju srpskog društva s prošlošću, ali i odlučno branio nacionalne interese Srbije.

"Ja smatram da baviti se politikom znači preuzimati odgovornosti, a ne sjediti u crkvama. Moja politička linija je ista već trideset godina: zalažem se za urbano, civilizirano i europsko društvo, a protiv diktature. Ono što me čini drugačijim od ostalih, to je da u Srbiji intelektualci posmatraju i analiziraju pušeći i gunđajući. Ja želim mijenjati svet", govorio je Đinđić.

Smatrao je da je život je, naročito u politici, stalni proces donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti. Jedan je od rijetkih, možda i jedini srpski političar koji je tvoreno zagovarao patriotizam kao pandan nacionalizmu.

"Bitna stvar je da su za nacionalizam mjerodavni motivi. Za patriotizam su mjerodavni rezultati i posljedice. I to je osnovna razlika također između tradicionalnih i modernih društava", jedna je od rečenica koju je Zoran Đinđić izgovorio na svom posljednje predavanju pred studentima banjalučkog univerziteta 21. veljače 2003, datuma koji se pamti i po pokušaju atentata kod dvorane Limes u Beogradu.

Tada je u Banja Luci poručio da: "Ako želimo biti uspješniji u 21. stoljeću nego što smo bili u 20., mi moramo redefinirati svoj odnos prema sebi i prema svom okruženju analizom trendova koji se događaju u svijetu".

Nedovršena država

Jugoslaviju, a posebno Srbiju je Đinđić video kao nedovršenu državu i uzrok unutrašnjih proturječnosti i sistemske nefunkcionalnosti. Karakterističan je bio i po tome što je bio spreman na razgovor i dogovor i traženju racionalnih rješenja. Najveći politički neistomišljenici bili su mu Miloševićevi socijalisti i Šešeljevi radikali. Oni su devetnaest godina nakon ubojstva Đinđića ponovo osvojili vlast, a Srbija 17 godina nakon nije ušla u EU.

Zoran Đinđić je rođen 1. kolovoza 1952. godine u Bosanskom Šamcu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1974. godine. U razdoblju od 1977. do 1990. godine boravio je u Njemačkoj na više univerziteta i instituta društvenih znanosti - Konstanc, Bon, Frankfurt. Doktorirao je 1979. godine na Univerzitetu u Konstancu gdje je radio kao asistent.

U biografiji dostupnoj na "www.zorandjindjic.org", navodi se da je kao jedan je od osnivača Demokratske stranke (DS) u rujnu 1990. godine izabran za predsjednika Izvršnog odbora, a u siječnju 1994. za predsjednika te stranke. Za predsjednika stranke je biran još dva puta, na izvanrednoj Skupštini Demokratske stranke 18. srpnja 1998. i na redovnoj Skupštini stranke 27. veljače 2000. godine. Bio je viši znanstveni suradnik u Centru za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu, zastupnik u sva tri višestranačka saziva Narodne skupštine Republike Srbije i Vijeću Republika Skupštine SRJ. Bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.

Za gradonačelnika Beograda izabran je 21. veljače 1997, u ime koalicije "Zajedno" koja je na lokalnim izborima 1996. odnijela pobjedu u više gradova u Srbiji. Sa funkcije gradonačelnika smijenjen je 30. rujna 1997. Za njegovu smjenu glasali su odbornici Srpskog pokreta obnove (SPO), Socijalističke partije Srbije (SPS) i Srpske radikalne stranke (SRS). U sudskom sporu sa tadašnjim predsjednikom Vlade Republike Srbije Mirkom Marjanovićem, 20. rujna 1996. osuđen je na četiri mjeseca zatvora, uvjetno na dvije godine.

Vrhovni sud Srbije 9. srpnja 1998. preinačio je presudu i izrekao novu u kojoj je osuđen na sedam mjeseci zatvora, uvjetno na tri godine. U lipnju 2000. godine Đinđić je preuzeo dužnost koordinatora u Savezu za promjene, a potom postao i šef Središnjeg izbornog stožera i koordinator promotivne kampanje DOS-a za izbore koji su održani 24. rujna 2000. Na tim izborima Đinđić je izabran za zastupnika u Vijeću republika Skupštine SRJ.

Za premijera Srbije izabran je 25. siječna 2001. nakon pobjede DOS-a na republičkim parlamentarnim izborima u prosincu 2000. godine. Bio je predsednik Organizacijskog odbora 12. Svjetskog kupa u vaterpolu 2002. Američki tjednik "Time" u rujnu 1999. godine uvrstio ga je među 14 vodećih europskih političara trećeg milenija. Dobitnik je ugledne njemačke nagrade "Bambi" za 2000. u oblasti politike. Đinđić je kolovozu 2002. godine u Pragu primio nagradu Fondacije "Polak" i Fonda za američke studije za doprinos razvoju demokracije u Srbiji. Nagrada se dodjeljuje svake godine za doprinos provođenju demokratskih i ekonomskih reformi u Središnjoj i Istočnoj Europi. Posthumno ga je nagradila Fondacija za međunarodno razumjevanje i ljudska prava Univerziteta "Friedrich Schiller" u Jeni, 2004. godine. Na drugu godišnjicu smrti, 12. ožujka 2005. predsjednik Srbije i Crne Gore Svetozar Marović posthumno je odlikovao Zorana Đinđića "Ordenom Nemanje" prvog stupnja.

Ubijen iz snajpera

Autor je knjiga: "Subjektivnost i nasilje", "Jesen dijalektike", "Jugoslavija kao nedovršena država". Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa "Theoria", glasila Filozofskog društva Srbije.

Dr. Zoran Đinđić je ubijen 12. ožujka 2003. ispred zgrade Vlade Republike Srbije. Đinđić je iza sebe ostavio suprugu Ružicu, kćerku Jovanu i sina Luku.

Đinđića je hicem iz snajperske puške ubio pripadnik Crvenih beretkih, specijalne formacije DB- a tadašnjug MUP-a Srbije, Zoran Jovanović Zveki. Jovanović i zapovjednik Cevenih beretki Milorad Ulemek Legija osuđeni su na maksimalne zatvorske kazne od po 40 godina. Na višegodišnje zatvorske kazne osuđeno je više pripadnika Zemunskog klana, izvršitelja atentata. Službeno, ubojstvo Đinđića je organizirala kriminalna grupa "Zemunski klan", ali politička pozadina atentata do danas nije dokazana. Na sahrani Zorana Đinđića je, kako se procjenjue, nazočilo je pola milijuna ljudi.

Svake godine dužnosnici Vlade Srbije na godišnjicu ubojstva odaju počast Zoranu Đinđiću, a stranke i udruženja koje baštine njegov lik i djelo ulicama Beograda organiziraju "Šetnju za Đinđića".