20.000 američkih vojnika stiže u Europu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Najveći pokret američke vojske prema Europi u posljednjih 25 godina: 20.000 vojnika i 13.000 komada opreme brodovima i zrakoplovima stiže na Stari kontinent. Odatle će biti prebačeni do istočnog krila NATO-a.

Od kraja siječnja u tijeku je velika američka vojna vježba, suglašena s NATO-om  - „Obrana Europe 20“ (Defender Europe 20). Deseci tisuća vojnika, tenkova i druge opreme će tijekom idućih mjeseci biti transportirani kroz Europu do Poljske i baltičkih država. Tamo će vojnici sudjelovati u brojnim vježbama, prenosi Deutsche Welle.

U Francusku, Belgiju, Nizozemsku i Njemačku će brodovima i zrakoplovima stići 20.000 američkih vojnika i 13.000 komada opreme. Odatle će konvoji preko 12 ruta prijeći oko 4.000 kilometara. U vježbi sudjeluje ukupno 37.000 vojnika iz 19 zemalja i oko 20.000 komada opreme. Vježba će trajati pet mjeseci.

Bez ometanja stanovništva

Od sredine veljače će sve to biti vidljivo i na njemačkim cestama. Bundeswehr i američka vojska jamče da će to u najmanjoj mogućoj mjeri smetati stanovništvu, te da će se najveći dio transporta odvijati noću između 22 i 6 sati.

„Ako sve bude išlo kako treba, to neće biti ni primijećeno“, rekao je general pukovnik Martin Schelleis, inspektor baze Bundeswehra, za novinsku agenciju dpa. Stranka Ljevica pozvala je na prosvjede protiv tih vojnih vježbi. Ona ih je označila kao provociranje Rusije i kao „neodgovorno zveckanje oružjem“.

Kakvu ulogu ima Rusija?

Baltičke zemlje i Poljska su članice NATO-a. One čine istočno krilo Saveza i direktni su susjedi Rusije. Istovremeno, radi se o još vrlo mladim članicama NATO-a. Poljska je pristupila 1999., baltičke zemlje 2004. Zbog toga one nemaju određene strukture, na primjer, infrastrukturu za transport teškog oruđa ili glavna zapovjedništva NATO-a, rekla je za DW Claudia Major, stručnjakinja za sigurnosnu i obrambenu politiku Zaklade za znanost i politiku (SWP). Između ostalog, i zbog toga se, kako kaže, vježbe održavaju na istočnom krilu NATO-a.

Još jedan razlog za vojne vježbe je 2014. godina. Tada se sigurnosna situacija za zemlje NATO-a promijenila: izbio je rat u Ukrajini i Krim je anektirala Rusija. Europska komisija je na to priopćila da bi Ukrajina dugoročno trebala postati članica EU-a.

„To je za mnoge Europljane bio alarm. Sigurnosni poredak koji je Europa mislila da ima s Rusijom, više nije funkcionirao. Rusija više nije bila strateški partner. To znači da i Europljani moraju ponovo brinuti o pitanju: kako se mi u Europi zapravo možemo braniti“, kaže Claudia Major. Poslije toga je u NATO-u počela promjena mišljenja. Ispitano je jesu li pojedine zemlje još uopće u stanju brzo pokrenuti svoje postrojbe i mogu li mostovi izdržati teška vozila poput tenkova. Ispostavilo se da tu ima deficita. Na primjer, u baltičkim zemljama nije bilo cesta od juga prema sjeveru. S obzirom da su te zemlje pripadale Sovjetskom Savezu, tamo je uspostavljana prije svega povezanost između istoka i zapada.

(Ne)spremnost

I različite širine željezničkih kolosijeka u pojedinim zemljama su otežavale prijevoz teškog oruđa. Nije bilo ni detaljnih planova obrane za istočne europske države, a i jedinice koje su tamo već postojale nisu bile u stanju brzo prijeći u akciju. „Ta (ne)spremnost je bila jedna od glavnih slabosti koje su utvrđene 2014. Većina zemalja NATO-a se od nje odučila“, kaže Major.

Ono što je uslijedilo bile su bezbrojne vježbe. S Rusijom je nađen kompromis oko takozvane „rotacijske nazočnosti“. Po njoj postoji stacioniranje trupa u baltičkim zemljama i Poljskoj, ali samo na bazi rotacije, tako da se vojnici mogu brzo povući. „To je bila svjesna volja NATO-a da kaže da moramo ozbiljno shvatiti obvezu obrane, ali istovremeno izbjeći eskalaciju s Rusijom“, kaže znanstvenica SWP-a Major, prenosi DW.

I sada, u vezi s velikom vježbom „Obrana Europe 20“, američki časnici neumorno ponavljaju da se ne radi o provociranju Rusije. „Ova vježba nema ništa s nekom određenom državom“, rekao je, na primjer, zamjenik zapovjednika američke vojske u Europi, general Andrew M. Rohling.

Ciljevi vježbe

Prebacivanje tolike vojske s kraja na kraj jednog kontinenta je veliki logistički pothvat. Pri tome se, po stručnjakinji Major, „ne radi o konkretnom scenariju napada. SAD vježba prije svega prebacivanje postrojbi. Druge zemlje poput Poljske i Njemačke vježbaju tranzit, uključujući prihvat i opskrbu trupa kao i njihovu predaju sljedećoj zemlji.“

U Garlstedtu u Donjoj Saskoj se logistička škola Bundeswehra priprema za dolazak 2.000 američkih vojnika. Oni će biti smješteni u šatorskom naselju veličine dva nogometna terena. Stručnjakinja Major ovako sažima vježbu: „Je li u slučaju krize zaista moguće unutar nekoliko dana prebaciti postrojbe kroz Europu, to je temelj vježbe.“ Spoznaje dobivene iz vježbe bi dugoročno trebale doprinijeti jačanju NATO-a.