Tekst članka se nastavlja ispod banera
Potpunim slomom Nijemaca 2. veljače 1943. godine završena je Bitka za Staljingrad, ključna za ishod Drugog svjetskog rata, kojom su konačno pokopani snovi nacističke Njemačke o munjevitom ratu.
Na kraju bitke ostaci njemačkih postrojbi obustavili su otpor, a njemački zapovjednik feldmaršal Friedrich von Paulus potpisao je bezuvjetnu kapitulaciju i predao se sa 90.000 vojnika i časnika.
Bio je to slom u opsadi Staljingrada te početak kraja Trećeg Reicha. Staljingradska bitka, navodi Srna, bila je najveća i najkrvavija u povijesti ratovanja.
Trajala je između kolovoza 1942. i veljače 1943. godine, a u teškim borbama poginulo je, ranjeno ili zarobljeno više od milijun vojnika sila Osovine.
U toj bitci je potpuno razbijeno 75 njemačkih divizija.
Grad je bio toliko uništen granatiranjem da se bitka svela na ulične borbe, a njemačka taktika "pacovskog rata" podrazumijevala je skrivene snajperiste koji su pucali iz ruševina čim bi neko prešao ulicu ili granatiranje kanalizacije.
Kasnije su ovu taktiku favorizirali Rusi, koji su željeli učiniti njemačku vojsku stalno napetom.
Jedan njemački časnik pisao je o nepobjedivom duhu Rusa tijekom ove bitke.
"Neprijatelj drži pod kontrolom pojedine teritorije tvornice `Crveni oktobar`. Glavno gnijezdo otpora je Martenovski pogon. Zauzimanje tog pogona značilo bi da je Staljingrad pao. Zrakoplovi tjednima bombardiraju tu tvornicu... Tu nije ostalo ništa cijelo... Ipak, pomakli smo se samo 70 metara! U tom trenutku je iznad tvornice ispaljena najprije crvena, a zatim zelena raketa. To znači da Rusi kreću u protunapad. Ne razumijem odakle Rusima toliko snage. Prvi put tijekom rata preda mnom je zadatak koji se jednostavno ne može riješiti... Sada je pogon ponovo u ruskim rukama...", pisao je njemački časnik.
Medalju "Za obranu Staljingrada" dobilo je oko 760.000 sovjetskih vojnika. Više od 100 ih je nagrađeno najvišim zvanjem Heroj Sovjetskog Saveza, koje se daje za izuzetnu hrabrost i požrtvovnost.
Kuća Pavlova, obična trokatnica, postala je simbol otpora crvenoarmejaca u Staljingradu. Branila su je samo 24 čovjeka, ali Nijemci nisu uspjeli zauzeti je tijekom tromjesečne ofanzive na grad.
Vasilij Čujkov, jedan od zapovjednika sovjetske vojske u Staljingradu, rekao je da su Nijemci izgubili više ljudi pokušavajući da zauzmu Kuću Pavlova nego prilikom zauzimanja Pariza.
Mamajev Kurgan, brdo koje dominira nad gradom, također je simbol herojskog otpora. Tamo su vođene posebno žestoke borbe jer onaj tko bi kontrolirao ovo brdo kontrolirao bi cijeli grad.
Sovjetske trupe su branile svoje položaje na padinama tog brda tijekom cijele ofanzive.
Desetine tisuća sovjetskih vojnika poginulo je u borbama za ovu kotu. Poslije se ispostavilo da na Mamajevom Kurganu ima od 500 do 1.250 gelera po metru četvornom.
Zarobljena je 91.000 Nijemaca i više tisuća vojnika drugih nacionalnosti. Svi su bili krajnje izmoreni, bolesni i gladni. Na zadovoljstvo Sovjeta i zaprepaštenje Trećeg Reicha zarobljena su i 22 njemačka generala.
Hitler je bjesnio zbog predaje feldmaršala von Paulusa i poručio mu da je trebalo da se ubije.
"Mogao se osloboditi svih muka i uzdići u vječnost i nacionalnu besmrtnost, no on je radije izabrao odlazak u Moskvu", rekao je Hitler, koji nije bio svjestan da je poraz pred Staljingradom samo uvod u poraz na svim frontama.
U Staljingradskoj bici sudjelovalo je više od dva milijuna vojnika, a na kraju je izbrojan gotovo isti broj ubijenih, ranjenih ili zarobljenih vojnika i civila.
Ubijeno je, ranjeno ili zarobljeno 400.000 Nijemaca, 200.000 Rumunja, 130.000 Talijana, 120.000 Mađara i drugih stranih njemačkih saveznika.
S druge strane poginulo je 478.000 vojnika s ruske strane, a još 650.000 je ranjeno.
