Tiha epidemija
Afrika: Sirotinja prodaje bubrege bogatašima
Tekst članka se nastavlja ispod banera
''Trgovina ljudskim organima „dostigla je epidemijski nivo, ali je i dalje je prikrivena velom tišine u javnosti'', rekao je nigerijski pravnik za ljudska prava Frank Tieti za DW.
''Možda se očekivalo da razina javne osude bude mnogo veći, ali to nije slučaj'', žali se on.
Izvještaj Global Financial Integrity (GFI), koji se fokusira na korupciju, nelegalnu trgovinu i pranje novca, procjenjuje da se godišnje između 755 milijuna i 1,5 milijardi eura generira iz trgovine ljudskim organima.
Donacija i transplantacija organa su dobro poznate medicinske prakse, koje su važne za pacijente s oštećenim organima.
Međutim, postoji zabrinutost da donacija organa često ''premašuje motivaciju da se spasi život ili pomogne u medicinski važnoj situaciji'', rekao je Tieti za DW.
''Ljudi ili prodaju svoje organe ili određeni medicinski radnici, posebno doktori koji su neetični, zloupotrebljavaju organe svojih pacijenata bez njihovog znanja'', tvrdi on.
''Koliko košta moj bubreg?''
Priopćili su da je najčešće pitanje koje su dobivali u inboks bilo - koliko plaćaju za bubreg.
Međutim, prema Vilisu Okumu, višem istraživaču na Institutu za studije sigurnosti, nisu svi donori prisiljeni na to.
Dok je istraživao trgovinu organima u Eldoretu, gradu u zapadnoj Keniji, Okumu je pronašao mlade ljude spremne da prodaju svoje bubrege zbog ''brze zarade''.
''Nisu bili prisiljeni na bilo koji način'', rekao je, dodajući da je donorima bila ponuđena suma ''do 6.000 dolara''.
Prema dokumentu Europskog parlamenta, primaoci bubrega ponekad plaćaju preko 150.000 dolara za organ.
Ipak, Okumu kaže da donori rijetko zapravo dobivaju toliku količinu novca. Sjeća se da je vidio „brojne mlade ljude s ožiljcima na stomaku'', što pokazuje da su prošli kroz proceduru.
Nisu se plašili krivične odgovornosti, kaže on, jer je vlastima bilo teško da sprovode zakon.
''Većina njih je po povratku s operacije ulagala, kupila motor ili izgradila kuću'', nastavlja Okumu, napominjući da takvim postupcima donori potiču druge mlade ljudi da prodaju svoje bubrege, čime podržavaju rastuće crno tržište van Kenije.
Rast trgovine organima
Kako regulacija transplantacija i donacija organa varira od regiona do regiona, Kancelarija UN za drogu i kriminal (UNODC) upozorava na trgovinu ljudima i ''transplantacijski turizam". Strahuje se da nelegalno transplantirani organi prelaze iz ranjivih populacija ka bogatijim primaocima.
Prema Globalnoj opservatoriji koja se bavi podacima o doniranju organa i transplantacijama, širom svijeta se obavlja manje od deset posto potrebnih transplantacija, što je dovelo do toga da neki pacijenti pokušavaju da dobiju organe ilegalno.
Također, postoji relativno mali broj medicinskih centara koji obavljaju legalne transplantacije u Africi.
Na primjer, dokument Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 2020. godine navodi samo 35 klinika za transplantaciju bubrega za čitav kontinent.
Sofisticirana operacija
Nelegalna i profitabilna priroda trgovine znači da su mreže za trgovinu organima veoma organizirane.
Vještine potrebne za obavljanje složenih kirurških procedura, kako na donoru tako i na primaocu, povezivanje kupaca i prodavača, uz izbjegavanje pažnje međunarodnih agencija za sprovođenje zakona, znače da trgovci organima uključuju članove medicinskog sektora, lokalne kriminalne grupe i čak političare.
Okumu vjeruje da je ono što je vidio u zapadnoj Keniji dio većeg sindikata međunarodnih trgovaca dijelovima ljudskog tijela.
Mladi ljudi koje je sreo ''govorili su o doktorima koji nisu znali da pričaju svahili i bili su Indijci po porijeklu'', što ga je navelo da zaključi da je operacija međunarodna.
Porota u Londonu prošle godine izrekla je presude protiv nigerijskog senatora Ikea Ekveremadua, njegove supruge i doktora u slučaju zloupotrebe mladog muškarca iz Lagosa i trgovine njegovim bubregom.
To je bila prva presuda, prema suvremenim zakonima o ropstvu u Velikoj Britaniji, kojom su osuđeni osumnjičeni za trgovinu organima.
Tieti, nigerijski pravnik za ljudska prava, rekao je da je perspektiva financijske dobiti iz ljudskih organa dovela do straha da bi takozvane ''fabrike beba" u Nigeriji mogle također postati mete trgovaca organima, ističući ''blisku povezanost između trgovine ljudima i prodaje organa''.
On je naglasio da lokalni medicinski centri također snose odgovornost i da ne smiju da koriste ranjivost ljudi.
Pita se što se događa kada ''doktori u elitnim bolnicama u Abudži i Lagosu pokažu zabrinutost za svoje bogate pacijente'', pa im možda ponude da im neki ''siromašni dječak proda svoje organe''.
