Atomska bomba: Zašto se u Japanu kaže "sretan kao Kokura"?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Japanski grad Korkura postao je nakon 9. kolovoza 1945. godine simbolom sretnih okolnosti, a u Zemlji Izlazećeg Sunca udomaćila se uzrečica "sretan kao Korkura" kad se nekome posreći izbjeći neposrednu opasnost.

Naime, Kokura je bio jedan od rijetkih japanskih gradova koji nisu bombardirani konvencionalnim bombama tijekom Drugog svjetskog rata jer je grad odabran kao meta atomske bombe "Fat Man" 1945. godine, koja je tada zbog vremenskih uvjeta bačena na Nagasaki.

Zato Kokura i danas u Japanu predstavlja simbol sreće da ste pošteđeni od neočekivane katastrofe.

Povijest i sadašnjost Kokure

Kokura se u početku zvao Katsuyama ili Katsuno. Dvorac Kokura sagradio je 1442. Reizei Takasuke, vazal Ōtomoa. Toyotomi Hideyoshi dao je dvorac Mōri Katsunagi 1587.

U razdoblju Edo, dvorac je pripadao Hosokawi od 1600. do 1632., zatim Ogasawari do 1868. s prihodom od 150 000 kokua.

Godine 1612. održana je poznata borba mačevima između Miyamota Musashija i Sasakija Kojirōa na malom otoku između Shimonosekija i Kokure. Borba je završila kobno za Sasakija i učvrstila Miyamotovu auru nepobjedivosti.

Književnik Mori Ōgai jedno je vrijeme živio u Kokuri, gdje je između ostalog napisao Kokurine dnevnike. Njegova je kuća sada otvorena za javnost.

Književnik Matsumoto Seichō (1909.-1992.) rođen je u Kokuri. Memorijalni muzej Matsumoto Seichō posvećen je njemu.

Godine 1935. grad je imao 110.000 stanovnika.

Kokura je 1963. spojena s gradovima Moji, Tobata, Wakamatsu i Yahata u grad Kitakyushu.

"Fat Man" udario u Nagasaki

U svakom slučaju, umjesto Kokure stradao je Nagasaki. U 11:02 sati bomba "Fat Man" bačena je na ovaj grad, a glavni je cilj bio koncern Mitsubishi, ali ga je promašila za više od 2 km.

No, ipak je uništila pola grada. Bomba je detonirala na visini od 470 metara i ubila 22.000 osoba, a daljnih 39.000 je poginulo od posljedica radijacije.

Kako bi spriječio i moguće treće bombardiranje, Japan se odlučio za bezuvjetnu kapitulaciju čime je završen 2. svjetski rat. Procjenjuje se da je od eksplozije i udarnog vala poginulo najmanje 78.000 ljudi. Crne kišne kapi koje su kasnije padale i nosile radijaciju, odnijele su još života.

Takashi Nagai napisao je knjigu "Zvona Nagasakija" na prvu godišnjicu pada atomske bombe. Knjiga je postala veliki hit i po njoj je snimljen vrlo uspješni istoimeni japanski film.

Prethodila je Hirošima

Tri dana ranije, 6. kolovoza 1945. stradala je Hirošima. Prema procjenama Japana iz 1968., 250.000 stanovnika Hirošime umrlo je odmah nakon eksplozije ili u roku od pet godina od bolesti uzrokovanih radijacijom.

Mnogi od preživjelih su kasnije umirali od posljedica bombardiranja, kao što su rak i leukemija, tako da nitko sa sigurnošću ne zna koliko je žrtava odnijelo bacanje atomske bombe.

Hiroshima, koja je tada imala 255.000 stanovnika, je bila glavni stožer generala Hata Shunrokua koji je bio zadužen za obranu južnog dijela države, no većina stanovništva su bili civili.

SAD je pripremio uransku bombu "Little Boy", tešku 4 tone i dugu 3 metra. S malog zapadnopacifičkog otoka Tiniana 6. kolovoza 1945., u 2:45 ujutro, u pratnji još dvaju bombadera B-29 koji su bili opremljeni uređajima za bilježenje, fotoaparatima i kamerama, poletio je bombarder nazvan Enola Gay.

Umjesto uobičajenog tereta konvencionalnih bombi i oružja, u svom spremištu nosio je samo jednu bombu od 4090 kilograma. Odredište ovih aviona bila ja Hirošima udaljena šest sati leta.

Dotad neviđene strahote

U 7 sati po mjesnom vremenu japanski su radari otkrili tri aviona i pokrenuli uzbunu, ali su je onda prekinuli jer su mislili da avion leti tako visoko jer je samo izviđačka letjelica.

Pri visini od 9.450 metara je Enola Gay u 8:15 sati izbacila atomsku bombu koja je detonirala na visini od 580 metara. Od eksplozije i nastale vatrene oluje poginulo je između 70.000 i 80.000, ili oko 30 % ljudi, a od posljedica još 70.000.

Temperatura na tlu u blizini središta eksplozije dosezala je i do 5000 °C. Snažni udarni val, brzine 800 km/h, i plamene oluje uništili su gotovo sve unutar 12 četvornih kilometara. Eksplozija je uzrokovala i vreli gljivasti oblak prašine i krhotina visok 15.250 metara.

Posada zrakoplova ni sama nije znala kolike će biti posljedice eksplozije, a dim u obliku gljive vidio se i s udaljenosti od 560 km.