Balkanska ruta još je put nade za migrante

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Odjeven u fini crni pulover i uredno obrijan, Younes Qermoua prisjeća se svog prvog pokušaja dolaska u Europu prije pet godina, na vrhuncu kontinentalne migrantske krize.

Pozornost svijeta otada se prebacila na druge stvari, no 35-godišnji Marokanac ponovno je na balkanskoj ruti gdje promet raste unatoč pandemiji koronavirusa.

Nakon višegodišnjeg lutanja amo-tamo po regiji brodom, pješice i na sve druge moguće načine, Qermouin cilj je ostao isti.

"Želim živjeti u zemlji u kojoj mogu raditi i živjeti od svoga rada, zemlji u kojoj se poštuju zakoni, u kojoj postoje bolnice, škole", rekao je novinaru AFP-a u migrantskom centru kod Sarajeva, gdje se odmara prije nastavka puta prema Hrvatskoj, članici EU-a.

Godine 2015. stotine tisuća izbjeglica i migranata stigle su preko Grčke na Balkan i krenule prema sjeveru. Ruta je 2016. službeno zatvorena dogovorom između Bruxellesa i Turske. No, u stvarnosti nikada nije prekinuta.

Iako su brojke manje, deseci tisuća ljudi i dalje svake godine stižu u regiju bježeći pred ratovima i siromaštvom u Aziji, na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi.

Qermoua, koji u prvom pokušaju nije ni uspio izaći iz Grčke, sada napreduje novom rutom koja prolazi zapadnom Bosnom kako bi se izbjegla žica na mađarskoj granici podignuta 2015.

On je dio ljetnog migrantskog vala po Balkanu koji je krenuo nakon ublažavanja karantene uvedene početkom proljeća kada su putovi bili blokirani, a iz migrantskih se centara nije moglo ni unutra ni van.

Zapadni Balkan bio je najaktivnija migrantska ruta prema Europi, no u prvih šest mjeseci 2020. na granicama je bilo 73 posto migranata manje u odnosu na isto razdoblje lani, pokazuju podaci Frontexa, granične policije EU-a.

Već viđeno

Za Lenku Zdravkinu, s čijeg se trijema vidi pruga što se pruža središnjom Sjevernom Makedonijom, sve je već viđeno.

Kada su joj na kućni prag stizali migranti prije pet godina, prateći prugu kao putokaz, postala je lokalni heroj skupljajući hranu, odjeću i druge potrepštine.

Ta 53-godišnjakinja i ovoga je ljeta spremna pomoći ljudima koji opet redovno prolaze, iako je donacija manje jer je svijet fokusiran na pandemiju.

"Izbjeglice su suočene s istim patnjama, istim putevima, istim problemima koji ih prate od početka do kraja putovanja", rekla je.

Topli mjeseci uvijek nose novu plimu migranata, no ovog su ljeta brojke "drastično porasle", istaknula je.

Iako je Sjeverna Makedonija 2015. postavila žicu na južnoj granici s Grčkom, migranti se ipak mogu provući planinskim predjelima na kojima nema kontrole, kaže Jasmin Redžepi iz nevladine udruge Legis u Skopju.

Brojni tada krenu prugom, često skačući na spojnice između vagona teretnih vlakova.

Prema podacima UN-ove agencije za izbjeglice, dolasci u Sjevernu Makedoniju u prvih šest mjeseci ove godine već su premašili razinu iz istog razdoblja prošle godine i dosegli su gotovo 23.000.

"Tijekom ovoga razdoblja žele prijeći i stići u Europu kako ne bi dočekali jesen i zimu s blokiranim granicama i novim karantenama", rekao je Redžepi.

Nasilne reakcije

Neki dijelovi balkanske rute kompliciraniji su nego prije pet godina i migranti sada moraju prijeći teži teren kako bi izbjegli prepreke i ojačane granične patrole.

Izvještaji o nasilnom vraćanju preko granice postali su uobičajeni, a migranti opisuju kako ih policajci tuku i kradu im stvari.

Nakon što je prešao tursku kopnenu granicu s Grčkom, Qermoua je propješačio nekih 700 kilometara, uglavnom sam, i preko Albanije i Crne Gore uputio se prema Bosni.

No, iduća etapa putovanja mogla bi biti još teža jer je sjeverozapad Bosne, uz granicu s Hrvatskom postao 'slijepa ulica'.

Lokalne vlasti blokiraju priljev u regiju gdje su kampovi već pretrpani, pa migranti spavaju u napuštenim kućama i tvornicama.

I dok su stanovnici tog područja isprva bili dobri prema strancima, neki sada prosvjeduju i traže od vlasti da "očiste ulice".

Raspoloženje se promijenilo i u Srbiji, gdje su desničarske skupine proteklih godina sve više protumigrantski nastrojenje.

U parku kod autobusnog kolodvora u Beogradu, grupice migranata okupljaju se na travnjaku, mjestu gdje se obično povezuju s krijumčarima.

Mnogi nose ožiljke iz neuspjelih pokušaja prelaska hrvatske, mađarske i rumunjske granice: porezotine na nogama i razbijene mobitele kao rezultat nasilnog policijskog odvraćanja, tvrde.

Nakon što je na Balkanu zaglavio pet godina, Arif, 24-godišnji Pakistanac, jedan je od onih koji gube nadu. "Otac i majka zovu me da se vratim kući. Kažem im, čim dobijem papire vratit ću se".