Dan Nelsona Mandele

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Milijuni ljudi širom svijeta obilježavaju 104. godišnjicu rođenja lidera borbe protiv aparthejda Nelsona Mandele.

Na današnji dan 1918. godine u mjestu Mveza rođen je Nelson Mandela koji je život posvetio borbi za slobodu, ravnopravnost i rasnu jednakost.

67 minuta

Odlukom Ujedinjenih naroda, Dan Nelsona Mandele službeno se obilježava od 2009. godine. Mandela je proveo i 27 godina života u zatvoru zbog kritiziranja vlasti koje su provodile aparthejd, a umro je u prosincu 2013. godine u 95. godini.

Da bi odali počast Mandeli i njegovom nesebičnom doprinosu čovječanstvu, Južnoafrikanci posvećuju 67 minuta svog vremena volontiranju za dobre ciljeve.

Nakon što je postao prvi demokratski izabrani i prvi crni predsjednik Južnoafričke Republike, Mandela nije krenuo putem osvetnika, već je postao i predsjednik bijelaca, a upravo time je osvojio naklonost javnosti cijelog svijeta.

Saber Ahmed Jazbhay, vodeći južnoafrički advokat, rekao je da je svaki dan za njega Dan Mandele i da ne čeka 18. srpnja da učini dobro.

"Radim ono što sam radio cijeli život, a to je da pomažem ljudima koji traže moju pomoć", rekao je Jazbhay.

Mustafa Mheta, profesor na Somalijskom nacionalnom sveučilištu i šef odjela za Afriku u istraživačkom centru Media Review Network sa sjedištem u Johannesburgu, rekao je da ima mnogo Južnoafrikanaca koji još uvijek pokušavaju ispuniti Mandelinu misiju, što je dobro.

Zločini iz mržnje

"Počinjemo viđazi mnogo zločina iz mržnje kao što su ksenofobija i afrofobija, što se nikada nije dogodilo u vreme Tate Mandele", rekao je Mheta.

Iqbal Jassat, izvršni član Media Review Networka, rekao je da su danas obuzeti strahom od kriminalaca koji divljaju, što stvara percepciju o neuspjehu vladajućeg Afričkog nacionalnog kongresa da vlada.

Jassat je rekao da je ovo dodatno otežano šokantnom razinom siromaštva, nezaposlenosti i beskućništva.

Kao sin plemenskog poglavice, Mendela je po rođenju dobio ime Rolihlahla Dalinhunga, a shodno tadašnjoj tradiciji kada je prvi put otišao u školu učitelj mu je dao ime Nelson.

Već kao student je predvodio proteste za prava većinskog crnačkog stanovništva u Južnoafričkoj Republici, a po završetku pravnog fakulteta je otvorio odvjetnički ured s kolegom Oliverom Tambom koji je poznat kao prvi odvjetnik crnac u toj zemlji.

Kao 25-godišnjak se pridružio Afričkom nacionalnom kongresu (ANC) u kojem je sa Walterom Sisuluom i Oliverom Tumbom osnovao omladinski ogranak. Brzo je postao vođa borbe protiv aparthejda, zbog čega je bio na udaru južnoafričke vlasti koja mu je zabranila političko djelovanje.

Doživotni zatvor

Južnoafrička vlada je 1960. godine zabranila rad ANC-a, a na prosvjedima te odluke policija je ubila 69 prosvjednika.

Taj događaj je poznat kao masakr Sharpville, a naknadno uhićenje tisuća demonstranata dodatno je ojačalo otpor crnog stanovništva. Mandela je zagovarao naoružavanje crnaca za borbu protiv segregacije, zbog čega je i uhićen.

Zbog pokušaja svrgavanja vlade Mandela je 1964. godine u slučaju "Rinova" osuđen na doživotni zatvor.

"Ja sam se zalagao za demokratsko i slobodno društvo u kojem će svi ljudi zajedno živjeti u skladu i jednakopravnosti. To je moj cilj i ideal za koji sam spreman i umrijeti", jedna je od Mandelinih izjava sa suđenja.

Prvih 18 godina robije proveo je u strogo čuvanom zatvoru na otoku Roben, a potom je prebačen u zatvor Pollsmoor u Cape Townu.

Njegov prijatelj i kolega odvjetnik, Oliver Tambo, je 80-ih godina prošlog vijeka pokrenuo međunarodnu antirasističku kampanju čiji simbol je postao upravo Mandela.

Kampanja je urodila plodom i Mandela je pušten na slobodu 11. veljače 1990. godine.

Nobelova nagrada

Četiri godine kasnije, pobijedio je na prvim demokratskim predsjedničkim izborima i postao je lider svih etničkih, rasnih i vjerskih grupa u Južnoafričkoj Republici.

Po dolasku na vlast, Mandela je poručio da je mir suverena kategorija, a da neće dozvoliti osvetničke pohode zbog decenija ugnjetavanja crnog stanovništva. Potvrda da ne gaji mržnju i osvetničke namjere bilo je i imenovanje posljednjeg premijera rasističkog režima Fredericka Willema de Klerka na funkciju potpredsjednika.

Mandela i De Klerk su 1993. godine dobili Nobelovu nagradu za mir, a po okončanju petogodišnjeg mandata Mandela se nije ponovo kandidirao na predsjedničkim izborima. Naslijedio ga je njegov suborac Thabo Mbeki.

Ostatak života Mandela je proveo u kampanjama borbe protiv siromaštva i AIDS-a zbog kojeg je preminuo i njegov oboljeli sin.