Duhovi prošlosti nad Španjolskom 80 godina nakon kraja rata

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 80 godina završio je Španjolski građanski rat, jedna od najvećih tragedija u povijesti te mediteranske zemlje čiji duhovi niti danas nisu nestali a dan je protekao bez ikakvog službenog obilježavanja toga događaja.

''Danas je, potčinjena i razoružana, crvena vojska predala nacionalnim trupama svoja posljednja vojna uporišta. Rat je završio'', tako je 1. travnja 1939. godine general Francisco Franco objavio kraj rata u Španjolskoj.

Time je označen završetak gotovo tri godine dugog oružanog sukoba između nacionalista koje su podržavali Njemačka Adolfa Hitlera i Italija Benita Mussolinija, te republikanaca koje je podržavao Sovjetski Savez.

Nakon što je kralj izgubio potporu 1931. godine uspostavljena je republika uzdrmana društvenim i političkim previranjima. Velika ekonomska kriza radikalizirala je radničku klasu te dodatno zaoštrila situaciju. Dio radnika prigrlio je anarhizam, a dio komunizam. Pokušaj republikanske vlade da nezadovoljstvo suzbije reformama izazvao je pak reakciju konzervativnog dijela španjolskog društva, velikih zemljoposjednika, Katoličke Crkve i vojske.

Ti su procesi doveli do štrajkova, demonstracija, političkog nasilja i atentata. Republikanska vlada gubila je kontrolu nad situacijom a u lipnju 1936. je vojska pod zapovjedništvom Franca podigla ustanak s ciljem preuzimanja vlasti i uspostave reda. Republikanska vlada je odgovorila naoružavanjem stanovništva.

Za jedne to je bila borba protiv ateističke revolucije koja je uništavala tradicionalne vrijednosti, a za druge je to bila revolucionarna bitka protiv represije i fašizma u Španjolskoj. Prva skupina je bila homogenija dok su se u republikanskim redovima nalazili socijalisti, komunisti, anarhisti, liberali i zagovornici nezavisnosti pokrajina Katalonije i Baskije.

Premda nitko ne zna točan broj, neki procjenjuju kako je rat ostavio oko 500.000 mrtvih a u egzil poslao oko 200.000 osoba, od kojih su mnogi našli utočište u Latinskoj Americi.

Premda je prošlo 80 godina od tog sukoba čini se da rane još uvijek nisu zacijelile. Nastojanje socijalističke vlade premijera Pedra Sáncheza da premjesti posmrtne ostatke Franca, koji je vladao 36 godina te umro prirodnom smrću 1975., otvorila je raspravu te podijelila mišljenja stanovnika. Brojne su i žrtve rata i poraća čije obitelji još uvijek tragaju za nestalima i kopaju zemlju gdje bi se mogle nalaziti masovne grobnice.

Od kada je u lipnju uspostavio manjinsku vladu svoje Španjolske socijalističke radničke stranke (PSOE), Sánchez je kroz parlament izborio nadopunu Zakona o povijesnom sjećanju koji se odnosi na građanski rat i poraće. Time je zakonski odobren postupak premještanja Francovih posmrtnih ostataka iz Doline palih, velikog mauzoleja udaljenog 40 kilometara sjeverno od Madrida, nad čijom se bazilikom uzdiže 150 metara visoki križ. Na tom mjestu otvorenom 1959. godine nalaze se kosti 18.000 nacionalista i 15.000 republikanaca a vlada tvrdi da Franco ne bi smio biti na istom mjestu sa svojim žrtvama niti da bi se njegova grobnica smjela nalaziti na mjestu financiranom javnim novcem.

Francovi unuci protive se premještanju pa su odgovorili tužbom na Vrhovnom sudu. Desne stranke koje bi u koaliciji mogle preuzeti vlast na izborima 28. travnja tvrde da Sánchez budi duhove prošlosti umjesto da se bavi „istinskim problemima stanovnika“.

Udruge žrtava Francovog režima tvrde istovremeno da je nestalo oko 114.000 osoba, da se za njihovim grobnicama diljem zemlje još uvijek traga i da je Španjolska uz Kambodžu u svjetskom vrhu prema broju nestalih čiji ostaci nisu otkriveni niti identificirani. Smatraju da je dosad nedovoljno učinjeno.

“Od 1975. godine i tranzicije prema demokraciji postojao je strah od izbijanja neke vrste sukoba, kao odraz građanskog rata“, kaže politički analist i sociolog Jorge Galindo. „Stoga je glavni cilj bio da ne dođe do novog sukoba, da se ne ponovi prošlost, a nauštrb istini i pravdi“, dodaje.

Juan Miguel Barquero, autor knjige „Zemlja s nedostatkom sjećanja“, kaže: „Stranke su u tom trenutku postigle sporazum o zaboravu. Okrenule su stranicu i zatvorile slučaj, no to zatvaranje je krivo“.

Od tada se četiri deseteljaća na vlasti izmjenjuju desni centar Narodna stranka (PP) i lijevi centar Španjolska socijalistička radnička stranka (PSOE). Njihovi članovi uglavnom su imali pretke ili na jednoj ili na drugoj strani u ratu.

Socijalistički premijer Luis Rodríguez Zapatero bio je na vlasti od 2004. do 2011. godine i tijekom njegovog mandata je usvojen Zakon o povijesnom sjećanju kojim je zabranjeno isticanje simbola iz građanskog rata na javnim mjestima te naloženo traganje za nestalima. No nije bilo polemika oko Francove grobnice kao sada.

„Zapatero je zatražio mišljenje jedne skupine stručnjaka koja je zaključila kako bi za ekshumaciju Franca iz Doline palih trebalo imati širu političku podršku, dopuštenje Katoličke Crkve (jer je pokopan u njezinoj bazilici) i odobrenje obitelji“, kaže Jesús Palacio, jedan od autora biografije o Francu. „Zasad nema posljednjih dviju pretpostavki“, dodaje.

Vlada je za lipanj najavila premještanje ostataka te ih želi prenijeti na javno groblje u predgrađu Madrida gdje je pokopana Francova supruga. Vlada se protivi ideji da ostaci budu premješteni u kriptu katedrale u centru Madrida gdje se nalaze posmrtni ostaci Francove kćerke. No tek se očekuje presuda Vrhovnog suda nakon žalbe obitelji.

Povjesničar Javier Cerera smatra da je aktualna vlada „umjetno stvorila polemiku“. „Do prošlog ljeta mnogi Španjolci nisu niti znali gdje je pokopan diktator. Stvaranjem polemike vlada želi vratiti glasove s ljevice koje joj je oduzela stranka Podemos“, kaže. „Tako je na scenu vraćena figura umrla prije 43 godine koja interesira samo nas povjesničare“, dodaje.

Povjesničar Santo Julía dodaje da “demokracija treba prihvatiti čitavu prošlost”.

“Demokracija u zemlji, u čijem se ratu ubijalo i gdje postoje sjećanja na ubijanja s obje strane, mora osigurati da sva sjećanja imaju prostor za izražavanje”, kaže.

U Teruelu, gradiću na istoku Španjolske, gdje su se vodile neke od nakjrvavijih bitaka, pokrenuli su plan za izgradnju prvog muzeja Španjolskog građanskog rata s eksponatima dviju strana.

Cilj muzeja će biti informirati, a ne iznositi mišljenje, podučavati ili indoktrinirarati, kaže Ignacio Escuín, direktor odjela za kulturu u tamošnjoj pokrajini Aragón.

„Smatramo da je nakon 80 godina vrijeme za izgradnju muzeja pomirenja“, napominje Escuín.