Zaborabljeni ratovi
Fotografija švedskog bojnika Bondea: Još uvijek jedna od najtežih slika svih vremena
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Still one of the hardest images of all time. pic.twitter.com/B4QJjhCOGZ
— Doc Strangelove (@DocStrangelove2) August 19, 2024
Švedski bojnik Erik Bonde zabilježen je na fotografiji koja nosi snažnu simboliku hrabrosti i izdržljivosti u teškim okolnostima. Snimljen 15. siječnja 1961. godine u Kongu, Bonde je prikazan neposredno nakon što je preživio zasjedu u kojoj je zadobio dvije prostrijelne rana.
Bojnik Bonde bio je dio švedske misije UN-a u Kongu tijekom Kongoanske krize. Vjerojatno su ga ustrijelili Baluba ratnici koji su u to vrijeme koristili mnogo starih pušaka/mušketa s punim cijevima (nisu tako moćne kao modernije puške). Nakon pružene prve pomoći vratio se u borbu protiv ''nevidljivog neprijatelja'' koji je na njih pucao iz džungle.
Tijekom krize u Kongu glavni tajnik UN-a bio je švedski diplomat Dag Hammarskjöld, koji je bio vrlo cijenjen kako u Švedskoj tako i u međunarodnoj zajednici (između ostalih često su ga hvalili JFK i Eisenhower). Stoga se Švedska posebno zainteresirala za sukob na čijem je okončanju Hammarskjöld tako neumorno radio.
Pročitajte još
Od 1960. do 1964. švedska vojska poslala je ukupno devet bataljuna u Kongo. U početnoj fazi krize, kada su bijelci u Kongu postali mete tijekom nereda, Dag Hammarskjöld ocijenio je da je važno da u zemlji postoje bijele UN-ove trupe.
Stoga je zatražio da Švedska i Irska pošalju po jedan bataljun, s skrivenim motivom da lakše zadobiju povjerenje bijelaca od vojnika iz afričkih država.
Prvi švedski bataljun stigao je u Kongo izravno iz Gaze 22. srpnja 1960. Prvih dana Šveđani su patrolirali u Leopoldvilleu i čuvali zračnu luku Kinshasa u gradu.
Šveđani su, kao i druge trupe UN-a, imali poteškoća u tome da spoznbaju tko su im doista prijatelji, a tko neprijatelji, a borbe u koje su se uključili nisu uvijek imale očigledan racionalan razlog.
U kolovozu su se Šveđani preselili u Elizabethville u Katangi, gdje su završili u svojoj prvoj borbenoj situaciji i pretrpjeli prvi gubitak dok su osiguravali transport zatvorenika željezničkom prugom.
Kriza u Kongu postala je daleko najozbiljniji međunarodni zadatak s kojim su se švedske oružane snage suočile tijekom Hladnog rata, a bilo je to prvi put u 140 godina da su švedske snage bile prisiljene na bitku. Tijekom godina u Kongu, 40 švedskih vojnika je ranjeno, a 19 je ubijeno.
Još 2004. godine tvrdilo se da su leševe dvojice ubijenih Šveđana pojeli lokalni stanovnici, navodno jer su Afrikanci vjerovali da je kanibalizam način asimilacije snage žrtve.
Događaj se smatrao vrlo osjetljivim za UN i vladu Konga te je incident zataškan. Ukupno 6334 Šveđana služilo je u Kongu u razdoblju od 1960. do 1964. godine.
Pozadina sukoba
Kongoanska kriza 1960. godine bila je jedan od najznačajnijih i najtragičnijih događaja u afričkoj povijesti, koja je potaknula političku nestabilnost, sukobe i intervencije velikih sila u postkolonijalnom razdoblju Afrike.
Povijesna pozadina
Belgija je kolonizirala Kongo krajem 19. stoljeća, a tijekom vladavine Belgije, lokalno stanovništvo trpjelo je zbog brutalne eksploatacije i represije. Kongo je postao neovisna država 30. lipnja 1960. godine, ali prijelaz s kolonijalne vlasti na neovisnost bio je izuzetno težak. Zemlja je bila slabo pripremljena za samoupravu, s manjkom obrazovanih kadrova i političkom infrastrukturom potrebnom za upravljanje zemljom.
Politička kriza
Nakon stjecanja neovisnosti, Patrice Lumumba postao je prvi premijer Republike Kongo, dok je Joseph Kasavubu bio predsjednik. Ubrzo nakon neovisnosti, zemlja se našla u stanju političke krize. U srpnju 1960. godine, vojska je pobunila zbog nezadovoljstva zbog zadržavanja belgijskih časnika i nepodmirenih plaća, što je dovelo do nasilja i pljačke.
Katangaška secesija
Kriza je dodatno eskalirala kada je bogata regija Katanga, pod vodstvom Moïsea Tshombea, proglasila neovisnost od Konga u srpnju 1960. godine. Ova secesija imala je podršku belgijskih rudarskih interesa, a Belgija je nastavila vojno podržavati Tshombeovu vladu. Katanga je bila ključna regija zbog svojih rudnih bogatstava, osobito bakra, što je dodatno zakompliciralo situaciju.
Uloga UN-a i međunarodnih sila
U odgovoru na krizu, Ujedinjeni narodi su intervenirali s mirovnim snagama kako bi spriječili širenje sukoba i stabilizirali zemlju. Međutim, Lumumba, koji je tražio podršku od Sovjetskog Saveza kako bi ugušio secesiju Katange, postao je meta za SAD i zapadne saveznike koji su strahovali od širenja komunizma u Africi.
Lumumba je smijenjen s funkcije premijera u rujnu 1960. godine, a ubrzo nakon toga, u prosincu iste godine, uhvaćen je i prebačen u Katangu gdje je, pod sumnjivim okolnostima, ubijen u siječnju 1961. godine. Njegova smrt dodatno je pogoršala krizu i produbila podjele unutar zemlje.
Posljedice
Kongoanska kriza trajala je do 1965. godine, tijekom koje je zemlja prošla kroz nekoliko sukoba, promjena vlasti i intervencija stranih sila. Kriza je završila dolaskom na vlast generala Josepha-Désiréa Mobutua, koji je uz pomoć Zapada preuzeo kontrolu nad zemljom i vladao Kongo (preimenovan u Zair) do 1997. godine. Mobutuova diktatura ostavila je duboke tragove na političkom i ekonomskom razvoju zemlje.
Kriza u Kongu 1960. godine označila je početak niza problema u središnjoj Africi, uključujući političku nestabilnost, vojni intervencionizam i duga razdoblja autokratske vladavine, koji su ostavili trajne posljedice na povijest i razvoj regije.
