Tekst članka se nastavlja ispod banera
Rast napetosti između Francuske i Turske poslije incidenta s ratnim brodovima dvije zemlje ukazuje na slabosti i ograničenja NATO-a čije su članice ponekad na različitim stranama sukoba – u ovom slučaju u Libiji, pišu svjetski mediji.
Incident na Sredozemlju
Spor između Francuske i Turske u vezi s pomorskim tenzijama u Sredozemnom moru baca svjetlo na napore NATO-a da održi red unutar svojih redova, ograničenja vojnog saveza ako su njegove članice na suprotnim stranama sukoba, a koji može poduzimati akcije samo konsenzusom, ukazuje agencija Associated Press.
U središtu svađe dviju zemalja je pitanje trebaju li NATO saveznici poštovati UN embargo na oružje za Libiju. Iako je generalni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg govorio da savez "podržava implementaciju odluka UN-a", prošli tjedan je, piše AP, bivši izaslanik UN-a za Libiju Hasan Salame izjavio da je nakon berlinske konferencije u siječnju, na kojoj su zemlje ponovo podržale libijski embargo na oružje, vidio slike pošiljki oružja na kojima se vidi da tamo čak i članovi Vijeća sigurnosti UN šalju "brodove, avione i plaćenike".
Prema francuskim izvještajima o incidentu koji se dogodio 10. lipnja na Sredozemlju, francuski brod Courbet se, djelujući u sklopu operacije ‘Pomorski čuvar’ (Sea Guardian) za očuvanje sigurnosti mora na Mediteranu, našao osvijetljen radarom za ciljanje turskog ratnog broda.
To se dogodilo u trenutku prilaska Courbeta civilnom teretnom brodu pod zastavom Tanzanije za koji se, prema obavještajnim podacima NATO-a, sumnjalo da je uključen u trgovinu oružjem do Libije. Nakon što je Turska negirala ove navode, ističe AP, francusko Ministarstvo obrane naglasilo je da neće više sudjelovati u operaciji sve dok saveznici ponovo ne zatraže embargo na oružje Libiji.
Iako ovo nije prvi put da se Turska našla u centru polemike u NATO-u i usprkos zabrinutosti zbog njenog smjera i bliskih veza s Rusijom, Ankara ne može biti izbačena iz vojne organizacije jer ne postoji zakonski mehanizam i za odluke je potreban jednoglasni dogovor svih 30 zemalja članica. U svakom slučaju, ističe AP, NATO inzistira na tome da je Turska strateški previše važna da bi je izgubili.
Pomjeranje granica prihvatljivog
Nakon incidenta od 10. lipnja, za koji Francuska kaže da je bila čak tri puta na meti turskih ratnih brodova, dok Ankara tvrdi da je interakcija bila prijateljska te da je sporni civilni brod kojeg je pratila njena mornarica prevozio medicinske potrepštine, posljednjih nedjelja obje zemlje su razmjenjivale uvrede, ističe BBC.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron optužio je Tursku, kao "zemlju koja tvrdi da je članica NATO-a", za "povijesnu i krivičnu odgovornost" u libijskom sukobu. Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Čavušoglu rekao da je Francuska bila "destruktivna" u sjevernoafričkoj državi, te je optužio Pariz da pokušava "povećati rusko prisustvo u Libiji". U četvrtak je zatražio od Francuske da se izvini zbog svojih navoda o Courbetu.
Napetosti zbog turskog pristupa Libiji dolaze nakon sličnih razlika između Turske i ključnih saveznika NATO-a zbog njenog intervencionističkog pristupa u Siriji, ocjenjuje BBC također podsjećajući na odluku Ankare o kupovini ruskih raketa protuzračne obrane S-400 što je rezultiralo suspenzijom Ankare iz američkog borbenog programa F-35.
Povrh svega, dodaje britanski servis, postoje veće tenzije na Mediteranu s dugogodišnjim suparnikom i članicom NATO-a, Grčkom.
Turska pomjera granice onoga što je prihvatljivo u NATO-u, ali s obzirom na ometanje pandemije COVID-19 i ambivalentni stav Donalda Trumpa prema savezu, takve će se napetosti vjerojatno povećavati, zaključuje BBC.
Moguće nove europske sankcije?
Francuska je poslala pismo NATO-u kojim je savez obavijestila o odluci o suspendiranju svoje uloge u operaciji "Pomorski čuvar" postavljajući četiri zahtjeva za pojašnjenje svoje uloge u toj operaciji uključujući njenu suradnju s misijom EU koja u Libiji provodi embargo na oružje UN-a, javio je francuski televizijski kanal France24.
Pariz naročito zahtijeva "da saveznici svečano potvrde svoju privrženost i posvećenost poštivanju embarga" na oružje Libiji, ističe France 24 dodajući da su se veze dva NATO saveznika kvarile posljednjih tjedana zbog Libije, sjeverne Sirije i aktivnosti bušenja na istoku Sredozemlja.
Francuski ministar vanjskih poslova rekao je da će se šefovi diplomacije Europske unije sastati 13. srpnja kako bi razgovarali o Turskoj, dodajući da bi nove sankcije Ankari mogle biti razmotrene, napominjući kako je EU već poduzela sankcije zbog turskog bušenja (u istraživanjima nafte i plina) u ekonomskoj zoni Cipra.
Kao znak povećanja napetosti, ističe Frans 24, bila je i vijest s početka srpnja da je Turska uhapsila četvoricu svojih državljana zbog sumnje da su špijunirali za francuske konzervativne i vjerske grupe.
U libijskom sukobu, ukazuje Frans 24, Ankara podržava Vladu nacionalnog sporazuma (GNA) protiv pobunjenika Halife Haftara. S druge strane, mnogi analitičari sumnjaju da Francuska, iako inzistira da je neutralna u tom sukobu, podržava Haftara zajedno s Egiptom, Rusijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Optužbe o pristranoj politici Francuske
Turska smatra da Francuska ima pristranu politiku prema Libiji jer zatvara oči pred sumnjama da Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat krše UN-ov embargo u korist libijskog komandanta Halife Haftara, također optužujući Pariz za podršku njegovim snagama koje su pokušale zauzeti Tripoli - što Francuska negira, piše Reuters).
Turska je posljednjih sedmica odlučno intervenirala u Libiji, pružajući zračnu podršku, oružje i savezničke borce iz Sirije kako bi pomogla međunarodno priznatoj vladi sa sjedištem u Tripoliju da odvrati napad Haftara, kojeg podržavaju UAE, Egipat i Rusija.
"Kada neko podrži legitimnu vladu, optuženi smo za igranje opasne igre, ali kada zemlje poput Egipta i UAE podržavaju Haftara, onda se one smatraju legitimnim i to nije opasno. Nazvao bih to pristranim, ne?", izjavio je turski ambasador Ismail Haki Musa na saslušanju francuskih senatora.
Turska optužuje Pariz da politički podržava Haftara i njegovu ofanzivu na glavni grad, što Francuska negira, ističe Reuters.
Upitan o turskim komentarima, jedan francuski zvaničnik je kazao da Pariz nikada nije bio dvosmislen u osudi kršenja embarga na oružje, ali je, dodaje Reuters, rekao da je za razliku od UAE, intervencija Turske i njen odnos prema saveznicima u NATO-u stvorila posebnu prijetnju interesima Francuske i Europe.
Primjer kaosa
Spor između Turske i Francuske najnoviji je primjer kaosa među zemljama članicama NATO-a zbog čega one djeluju više poput suparnika a ne saveznika - ako ne i direktnih neprijatelja, ocjenjuje portal Politico.
Makron je, između ostalog, upozorio da bi Libija mogla doći u katasrofalnu situaciju kao Sirija, gdje je Turska također igrala glavnu ulogu. Ali, napominje Politico, Makronovi komentari stavljaju Francusku u opasnosti od optužbi za licemjerje jer je surađivao s Haftarom kada se borio protiv tzv. Islamske države u lučkom gradu Derna i pružio mu političku podršku. U lipnju 2019. godine pronađene su i četiri francuske rakete u bazi koju su koju su držale Haftarove snage južno od Tripolija.
No, naglašava Politiko, čak ni generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg, koji obično nađe način kako objasni bilo kakve razlike među 30 članica saveza, nije mogao osporiti ozbiljnu podjelu oko događaja 10. lipnja, rekavši da je "činjenica da su u to uključena dva NATO saveznika koja imaju potpuno različite poglede na ono što se zapravo dogodilo".
Ipak, druge zemlje EU i NATO - čak i one politički bliske Francuskoj - oklijevaju priznati tako veliku podjelu, s obzirom na vojnu važnost Turske kao jedne od najvećih i najbolje naoružanih članica saveza ali i, dodaje Politico, zbog političkog rizika otuđenja Ankare, koji bi je mogao gurnuti bliže Moskvi.
Samo osam članica vojne alijanse bilo je spremno javno podržati Francusku u njenom prigovoru zbog incidenta u Sredozemlju. Najistaknutiji je bio nedostatak javne podrške Washingtona i Londona. Ujedinjeno Kraljevstvo vidi Tursku kao bitni dio svoje globalne strategije nakon Brexit, dok tursko sudjelovanje u Libiji Sjedinjene Države vide kao način suzbijanja ruske intervencije. Sve što je ostalo drugim zemaljama NATO-a je borba kako da kalibriraju svoju poruku, zaključuje briselski portal.
Tko je bombardirao i uništio turske protuzračne sustave?!
Najnoviji ozbiljan incident u Libiji dogodio se proteklog vikenda kada su nepoznate vojne letjelice bombardirale protuzračne radarske sustave koje je Turska počela raspoređivati području zrakoplovne baze Al-Watiyah.
Turska je potvrdila kako su neidentificirani zrakoplovi bombardirali njihove snage u području Al-Wattia. Navode kako nije bilo ljudskih žrtava, a kako je uništena određena oprema.
Nagađa se kako je meta bio protuzračni raketni sustav MIM-23 Hawk i elektronski sustav Coral koji je turska vojska zajedno s drugom vojnom tehnikom i ljudstvom prebacila u ovaj dio Libije.
