Kako je vrhunska ruska tehnologija odigrala ključnu ulogu u ratu u Siriji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sirijska vojska poredala je nove ruske T-90 tenkove u pustinjskom predjelu oko 160 kilometara udaljenom od grada Raqqe, glavnog uporišta Islamske države u Siriji, piše britanski The Independent.

Odmah pokraj njih, tu su i ruski kamioni opremljeni s ogromnim količinama artiljerije – ciljano raspoređeni tako da ih vide ISIL-ovi špijuni. Tu je mnogo sirijskih vojnika koji osiguravaju područje i kojima društvo prave ruski vojnici s vojnim šeširima na glavama za zaštitu od sunca, sličnim onakvima kakvi su se nosili u Afganistanu 80-tih godina.

Ovdje, u vojnoj bazi u Isriyahu, nalazi se i ruski general, koji se brine da sirijske tenkovske trupe dobiju kvalitetnu obuku za učinkovito korištenje T-90 tenkova. Ipak, ruske se postrojbe neće na terenu boriti s pripadnicima ISIL-a. To nikada nije ni bila namjera. Ruske zračne snage bombardiraju ISIL iz zraka, a Sirijci, Iranci, Šijiti iz sjevernoistočnog Afganistana i Iraka te nekoliko stotina Šijita iz Pakistana će se boriti na terenu Jabhat al-Nusre.

'Ruse nikad ne vidite da dolaze'

Ipak, ruski vojnici moraju biti na terenu u pustinji, na istočnom potezu Aleppo-Hama-Homs-Damask linije, kako bi trenirali sirijske tenkovske postrojbe i zadržali istočnu bazu za izvođenje zračnih napada i kao kontrola leta Sukhoi bomobardera zaduženih za noćne napade na ISIL.

Naime, svi na terenu znaju da sirijske zračne snage napadaju neprijatelja samo kada je vrijeme vedro. Za oblačnog ili kišnog vremena, Rusi preuzimaju. ''Sirijci lete dovoljno nisko da ih možete vidjeti – Ruse, pak, nikad ne vidite da dolaze,'' objašnjava za Independent osoba koja mnogo vremena provodi u ratnoj zoni. Ništa čudno da su viši ruski časnici dodijeljeni vojnom zapovjedništvu sirijske vojske u Aleppu. Naime, Vladimir Putin ništa ne radi polovično.

Dolaskom tehnologije, rapidno se smanjio broj žrtava

Ipak, koliko god impresivno izgledali ruski tenkovi, nisu najvažnija stvar koju su sirijske snage dobile od Rusije, nego tehnologija koja je s njima stigla.

Tu su sustavi proturaketne obrane koji mijenjaju smjer projektila, tehnologija senzora za pokret i noćni vid i elektronski sustavi za nadzor i informiranje koja je službenoj vojsci omogućila probijanje kroz obrambene linije planinskog dijela u Nusri na sjeverozapadu Sirije, čime je vojska prekinula pobunjenički opskrbni lanac koji vodi iz Turske u Aleppo.

U vojsci koja je u gotovo pet godina žestokog ratovanja izgubila više od 60.000 ljudi, sirijski su dužnosnici otkrili da se dolazak ruske tehnologije poklopio s rapidnim opadanjem broja žrtava. Možda je upravo to jedan od razloga povratka dezertera, pripadnika postrojbi Free Syrian Army, natrag u redove službene vojske. Rusi, s druge strane, su u odličnoj poziciji – mogu trenirati Sirijce za korištenje tenkova i gledati T-90 u akciji a da se istovremeno ne izlažu gubicima u ljudstvu.

Prvi veliki uspjeh zajedničkih operacija

Izvorni plan je bio ponovno uspostaviti kontrolu u Palmyri, no od toga se odustalo zbog teškog ravnog pustinjskog terena pa su Sirijci umjesto toga napade preusmjerili na sjever, s ciljem da prerežu pobunjeničke rute iz Turske u Siriju. Turci su zatim snažno napali sirijske snage na zajedničkoj granici. Rusima je naravno mnogo lakše vojsku trenirati za borbu u gradovima ili planinskim predjelima, nego u pustinji, jer s takvom tipom ratovanja Rusi nisu imali pretjeranog iskustva od ratovanja za Gamal Abdel Nassera u Jemenu krajem 60-tih.

U napadima za ponovno zauzimanje šijitskih sela Nubl i Zahra prošloga mjeseca bili su od velikog značaja za rusku vojsku. Naime, po prvi puta su sirijske specijalne snage, iranska vojska i libanonski Hezbolah u zajedničkoj operaciji sirijskim tenkovima i helikopterima u svega osam dana zauzeli 30-ak kilometara terena.

Preuveličavanje brojnosti stranih borbenih snaga

No, kako piše Independent, treba napomenuti da se brojnost stranih vojnih postrojbi u Siriji na Zapadu znatno preuveličava. Tamo je bilo manje od pet tisuća pripadnika iranskih vojnih snaga, a u to su uključeni i vojnici i savjetnici, te pet tisuća stranih boraca sastavljenih od Afganistanaca, Hezbolaha i Pakistanaca.

Sirijci su tako u zajedničkoj operaciji s Iranom i Hezbolahom unatoč teškom terenu i kišnom vremenu uspjeli izboriti prvu zajedničku pobjedu.

Napredovanje Kurda također je ugrozilo opskrbne linije pobunjenika u Aleppu, a Sirijci su zahvalni za svaku pomoć koju od njih mogu dobiti.