Krađa identiteta na Zapadnom Balkanu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Srbija i Republika Sjeverna Makedonija potpisale su sporazum o zajedničkom promoviranju svojih jezika i zajedno rade na digitalizaciji u Arhivu Jugoslavije. Beograd i Skoplje su otišli i dalje i započeli DNK testiranje rodova s obje strane granice.

Kao da su povijesne predrasude prevladane pa se na Balkanu polako stvara atmosfera suradnje kakve već dugo nije bilo, uključujući u tako osjetljivim područjima kao što su istraživanje jezika, povijest i kulturni identitet.

"Upravo se na primjeru dvojnog nasljeđa, zajedničke jezičke prošlosti i odnosa prema književnoj baštini, najbolje prepoznaju europske vrijednosti i perspektive dobrosusjedskih odnosa".

Ne, ovo nije citat iz Europskog parlamenta (EP) ili neke međunarodne nevladine organizacije, ovo je stav Ministarstva kulture Srbije.

Ali je li situacija doista tako optimistična? Vrijedi zapitati se zašto Srbija provodi istraživanja genetičkog podrijetla u blizini granica s Bugarskom i Sjevernom Makedonijom (gdje su povijesno živjeli Bugari), a ne, na primjer, u Šumadiji i Pomoravlju, gdje bi, s obzirom na povijesni razvoj i etnografske osobine, bilo mnogo lakše ući u u trag podrijetlu stanovništva.

A citirana izjava srbijanskog Ministarstva kulture zapravo je pokušaj pariranja oštroj reakciji Hrvatske na donošenje Zakona o kulturnom nasljeđu (krajem 2021. godine) kojim je parlament u Beogradu dubrovačku književnost proglasio "zajedničkom", to jest i srpskom!

Je li Zagreb reagirao preosjetljivo, ili je na Balkanu (još) nešto trulo?

Iza "digitalizacije" povijesti i lingvistike nazire se nešto drugo, pri tom vrlo opasno.

Kao što fotografija, datum i mjesto rođenja, boja očiju i ime određuju formalni identitet ljudi, jezik, povijest, kultura i vrijednosti formiraju identitete nacije. Izrada lažnih osobnih dokumenata, lažnih profila na društvenim mrežama i u elektroničkom bankarstvu itd., naziva se krađom identiteta. To je djelo kažnjivo zakonom u Europi i izvan nje, jer krađa identiteta omogućava krađu imovine žrtve, a ponekad i krađu nasljedstva. A u digitalnoj sferi to je prilično jednostavno.

Tako je i s narodima. Prisvajanje kulture, povijesti, jezika susjeda, zapravo, je krađa njegova nacionalnog identiteta. Strah od takve krađe objašnjava oštru reakciju Hrvatske koja je zaprijetila blokiranjem pregovora Srbije za članstvo u Europskoj uniji. Vjerojatno bi se na sličan način mogla objasniti i upornost Sofije da ne da zeleno svjetlo Skoplju za pregovore o pristupanju Europskoj uniji sve dok se sporna povijesna pitanja ne riješe.

Naravno, rješenja postoje. Velika Britanija i Bugarska su, primjerice, iako nerado, vratile Grčkoj dokumente i artefakte koje smatraju zakonito stečenim, ali koji su bili izvezeni iz Grčke bez znanja ili protiv volje grčkog naroda i vlade.

Jesu li Srbija i Sjeverna Makedonija spremne da učine isto? Jer kada se znanost koristi u nečiste i nemoralne svrhe - rezultat je Frankenstein.

EU ne bi smjela to dopustiti, a još manje financirati.